Što očekivati od esdeaovske stranačke mladeži, dok im predsjednik, povremeno citirajući Islamsku zajednicu, mjesecima govori o tomu kako sa Zapada pušu strašni antibošnjački, štoviše islamofobni vjetrovi, doli da se okrene Moskvi. Uostalom, pravi je čas!

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Iako živimo u svijetu u kojemu se više ništa ne može skriti, ipak smo, evo, tek sredinom tjedna doznali strašnu vijest – Bakir Izetbegović od ponedjeljka je u mirovini. Penzija mu je, doduše, solidna, ali vijest zbog te koliko-toliko ohrabrujuće činjenice nije manje uznemirujuća. Uostalom, kad se god spominju Izetbegovići, deplasirano je, štoviše za tu osvjedočeno poštenu obitelj uvrjedljivo, spominjati novce. Zlato, to je već nešto drugo.

Mirno spavajte!

No, pustimo, nepristojno je, tuđi džep (ma koliko pun bio) i obratimo pozornost na to hoće li Stranka, a onda – logično! – i država ostati obezglavljena sada nakon što je PIO/MIO dobio još jednog uglednog korisnika: E, neće, mirno – što bi kazao Alija, – spavajte! I iz penzije/mirovine Alijin je jedinac spreman obračunati se kako s domaćim tako i sa stranim neprijateljima. A u konkretnom slučaju, nema u njega dvojbe nikakve, isti su to dušmani.

U jednom, a otkako je umirovljen dao ih je nekoliko, intervjuu osvrnuo se ponajviše na, veli, pohlepu dijela stranaka iz tzv. probosanskog bloka. „Ljudi su pomislili da mogu dobiti kompletan udio u vlasti, da to ne moraju dijeliti ni s kim. Ohrabreni su od stranaca da to rade. Jer, probosanski blok bio bi širok, ne bi tu bilo puno vlasti ni za koga, ali bila bi jaka pozicija za sve one koji predstavljaju patriote Bosne i Hercegovine“, patetičan je, gotovo na razini, ipak, neponovljivog Aleksandra Vučića – donedavno prvi u Bošnjaka.

Osim što je taj djelitelj domoljubnog atesta krenuo Vučićevim stopama te, evo, gotovo na rubu suza govorio o tome komu je napaćena Bosna na srcu (junačkom), ugazivši u taj uvijek pomalo skliski teren, zabio si je i autogol. Riječ je, naime, o „slučaju Ademović“, koji je do temelja uzdrmao Temeljnu nakon što je Kemal Ademović, mimo želje te stranke i trabanata joj iz Komšićeva DF-a, izabran u čelništvo Doma naroda voljom SNSD-a i HDZ-a. Srba i Hrvata, dakle, što, jasno, probosanac bez (ikakva!) premca drži skandaloznim. Poglavito jer se, misli, tako ostvarila rana poslijeizborna prognoza „proroka iz Laktaša“ da će ovi, iz perspektive Alijina jedinca i sljedbe mu, uvijek sumnjivi narodi odrediti Bošnjake koji će biti na vlasti. Za razliku od, eto, Bošnjaka koji su uistinu šampioni legitimnosti. Tako im Ljiljan Zlatni pomogao!

Zlatni Ljiljan – rok istekao!

Problem s patriotizmom (u Bošnjak) u ovome je slučaju taj što je, čak i po priznanju i najradikalnijih probosanaca iz sarajevske ulice Mehmeda Spahe, Ademović – patriot. Slijedom čega doznajemo kako (i) patrioti imaju rok uporabe. Onoga trenutka kada, primjerice, onemoguće prvog (bošnjačkog) patriotu da namiri Šefika Džaferovića za vjerno četverogodišnje čuvanje Alijine fotelje u Titinoj 16, njihov rok trajanja je istekao. Pa tako, evo, i nositelju Zlatne policijske značke i Zlatnog ljiljana, ali, doduše, i dopredsjedniku Naroda i Pravde – Elmedinu Konakoviću, čiji je domoljublje također na istoj adresi izbrisano gumicom čim se otrgnuo iz, navodno hladnog, zagrljaja obitelji Izetbegović.

Ali – vratimo se strancima, koji, eto, ohrabruju bivše patriote. Pritom, međutim, obratimo pozornost na edukativne metode koje umirovljeni(k) Bakir (u daljem tekstu UB) koristi u radu s esdeaovskom mladeži i kako to na njih utječe. „Ukoliko međunarodna zajednica nastavi na ovakav način tretirati političku volju bošnjačkog naroda, ja ću se osobno potruditi i pobrinuti da bošnjački narod u svijetu počne tražiti nove prijatelje“, zaprijetio je prije nekoliko dana zastupnik u Domu naroda Parlamenta BiH Haris Zahiragić, navijestivši skoro bošnjačko okretanje prema Kinezima i Rusima. I ne samo to.

Esdeaovski (relativno) mladi snajperist

„Možemo mi i sa Srbijom praviti bolje odnose jer očito s Hrvatskom nismo u stanju da ih napravimo. Zašto Bošnjaci i Srbi ne bi pokušali napraviti neku potpuno novu politiku?“, zapitao se, dojam je retorički, taj mlađahni pouzdanik UB-a i gospođe mu. Nakon čega su neki gorko zažalili što je Temeljna glasovita samo po uglednim ginekolozima, ali ne i po – psihijatrima. Ti neki, međutim, nisu iz stranke koju godinama s promjenljivim uspjehom vodi UB, nego iz nekih drugi, također, bošnjačkih stranaka koje drže kako aktualno targetiranje, tj., po naški, bjesomučno nišanjenje najviših dužnosnika prijateljskih zemalja od strane SDA huškača koje izravno kontrolira stranački vrh, govori o zaokretu najbrojnije bošnjačke stranke.

Zgražanju, zapravo, nema mjesta. Jer, što očekivati od stranačke mladeži kad im predsjednik mjesecima govori o tomu kako sa Zapada pušu strašni antibošnjački, štoviše islamofobni vjetrovi, doli okrenuti se Moskvi. Ima li, uostalom, boljeg momenta od aktualnoga poletjeti Putinu u zagrljaj. A što, ako ćemo realno, fali i Vučiću?!

Prijateljsko upozorenje – na rastanku?

Uz to, treba podsjetiti i na reakciju Islamske zajednice u BiH nakon što je podtajnik State Departmenta za Zapadni Balkan Gabriel Escobar dao intervju Glasu Amerike u studenome prošle godine podržavši nametanje odluka Christiana Schmidtu u vezi s Izbornim zakonom.

„…Prijateljsko je upozorenje da se Bošnjaci ne tjeraju u blokove kojima ne pripadaju i da se ne pokušavaju problemi riješiti linijom manjeg otpora i na račun Bošnjaka među kojima su sve glasniji oni koji govore da se te politike provode samo zato što muslimane, čija je brojnost i nakon preživjelog genocida, treba na sve načine poništiti makar na polju izražavanja političke volje. Iskrena je namjera Islamske zajednice u BiH upozoriti na ove opasne trendove i politike koje nadilaze dnevnopolitička nadmudrivanja i geopolitičke igre“, poručili su Escobaru.

I tako – od „prijateljskog upozorenja“, došli smo, evo, do „novih blokova“. A (iznenadni) rusofil Zahiragić još kaže kako govori u svoje ime.

Ma, tko mu ne bi povjerovao?!

e-hercegovina.com