Vlatko Tenšek, suprug Maje Tenšek, majke petero djece, gostovao je u HKR-ovoj emisiji “Aktualno”, gdje je otkrio kakva je bila njegova žena, koja je preminula nakon borbe s kratkom i teškom bolesti, piše narod.hr.

Maja Tenšek bila je informatičarka po struci sa zagrebačkim prebivalištem. Stekla je višegodišnje iskustvo rada na poslovima organizacije u bankarskom sektoru, a zatim se posvetila odgajanju petero malodobne djece, koje je dobila s mužem Vlatkom. Nažalost, 40-godišnja Maja preminula je 26. veljače nakon teške bolesti, a iza sebe je ostavila supruga Vlatka i petero djece, Timoteja, Mariju, Klaru, Šimuna i Ivana.

‘Bila je moj anđeo čuvar ovdje na zemlji’

“Maja je bila predivna žena, supruga, predana majka i bila je potpuno Kristova, a istovremeno je bila jako pametna i inteligentna, imala je mnoge sposobnosti, a istovremeno jako brza i na sve strane. Bila je moj anđeo čuvar ovdje na zemlji”, kazao je njezin suprug Vlatko, piše HKM.

Maja je nadahnjivala one koje je poznavala, no zasigurno najveći trag je ostavila u svojoj obitelji, o čemu svjedoči i njezin suprug.

“Maja je od ranih nogu bila u okrilju vjere, uz Krista i Crkvu. Zahvaljujući mojoj punici, njezinoj majci Ljubici, koja joj je prenijela dar vjere i koja ju je pratila na njenom putu. Moja Maja je bila Gospina. Od malih je nogu bila aktivna u Crkvi, predana. Stalno me poticala na molitvu, na promjenu, da budem bolji i nježniji prema djeci. Bog joj je dao i te sposobnosti i dar vjere da što god je radila, radila sa srcem, vjerom, pouzdanjem i s povjerenjem u providnost. Njezin život i život njezine majke nije bio lagan. Izgubila je oca u ratu dok je bila mala. Majka joj je proživjela svašta prije i nego što je Maju rodila, život je nije mazio, ali prenijela joj je i usadila tu ljubav prema Kristu, Gospi i Crkvi te u providnost da je Bog naš Stvoritelj, da nas On vodi. I ono što mi moramo je predati se i pustiti da nas vodi”, kazao je.

‘Imala je samo jednu želju, a to je da se svi spase’

Maja je imala samo jednu želju, a to je da se svi spase. Njezin suprug Vlatko kazao je da sve što je Maja radila i što je vidjela htjela je podijeliti s drugima. “Svima je htjela približiti Isusa i podijeliti tu snagu Kristova spasenja i tu snagu koja je živa u svakodnevici. Kada razmišljam o našem svakodnevnom životu. ne mogu se sjetiti da je pokrenula neku klasičnu svađu, jednostavno, često puta bih to bio ja sa svojim slabostima. Ona je uvijek bila mirna, poticala me na češću molitvu i svetu ispovijed. Sve što je radila radila je dobro. Vraćala me je da gledam pozitivno, sklon sam više gledati negativno nego pozitivno. Gurala me da izvučem samo pozitivno iz svake situacije. Kada smo bili u Međugorju na križnom putu prije tri godine, Maja je pored jedne ploče zavapila da je njezina jedina želja da se svi ljudi spase. Jedino je željela da se svi nađemo u radosti i zajedništvu s Isusom Kristom u u vječnosti”, prisjeća se.

“Par mjeseci nakon toga pojavili su se prvi simptomi te bolesti. Ne znam je li to povezano ili ne. Ono što mogu reći je da je to Božji plan. Meni je to teško reći. Ja ga ne razumijem nikako, ostaviti supruga petero male djece i uzeti ju u nebo, ali on je naš Bog, on nas poznaje najbolje, a tko smo mi da mu proturječimo. Mi se preispitujemo, ali imam duboki mir, nadnaravni mir, da je to jedan veći plan. Bog nikada ne uzima majku a da se ne pobrine za djecu. Vjerujem da je to za veće dobro i da će mi dati snage za dalje. Znam da će biti teško djecu odgajati dalje, ali već par dana nakon dolazili su nam ljudi hrabriti i svjedočiti. I baš čudesno. Ja sam znao da poznaje puno ljudi, ali nisam bio svjestan koliko je ona ljudi pomagala i dotakla. Čudesno. To je ta snaga i njeno potpuno predanje u Isusa, Gospu i Crkvu”, posvjedočio je Vlatko.

Posebno je naglasio da mu Bog nije poslao Maju on bi propao. “Bog je imao plan i ima plan za svakoga od nas u svakoj situaciji. Maja je toliko živjela tu providnost. Bog je u sadašnjosti, a ne u prošlosti i budućnosti. Moja Maja me stalno vraćala na tu sadašnjost, na pouzdanje u Gospodina sada, da ne budem u budućnosti, da ne projiciram neke strahove, stalno me vraćala na sadašnjost gdje je živi Bog”, naglasio je.

“Bolest je nosila radosno, pouzdavala se u Gospodina”

Govoreći o Majinom životu, a posebno o njezinim posljednjim trenucima, Vlatko je rekao: “Bila je aktivna na sve strane i to je ono dobro što je htjela. Teško mi je bilo pratiti taj ritam, na neki način naš brak bi malo patio. I u nekom trenutku dobila je savjet od duhovne bake Mirjane ‘Uspori, Bosanko.’ Trebalo joj je nekoliko trenutaka da to shvati i da postavi prioritet naš odnos muža i žene. Tada je usporila. Radila je i imala lijepu karijeru. Međutim, shvatila je da je jedino radno mjesto gdje je ona nezamjenjiva rad u kući. Odlučila je napustiti posao i fantastičnu karijeru da se posveti kući i odgoju djece i od tada naš odnos i naša ljubav bili su puno bolji.

Tu bolest je nosila radosno, nije pokazivala nikakve bolove. Bila je uvjerena da će ozdraviti. Pouzdavala se u Gospodina, ako je to njegova volja da ozdravi. Radili smo sve u okviru naše Crkve da ozdravi po karizmama koje daje Isus Krist i Duh Sveti. Bog je sve to vodio, ali to jednostavno nije bio njezin put i Božji plan za njezin život. Do zadnjeg trenutka ostala je mirna, vesela i radosna. U zadnjim trenucima pokazivala mi je da me voli onakvog kakav jesam. Poljubila me je i tražila da me da ju podignem i poljubim kao na vjenčanju.”

e-hercegovina.com