Hrabro svjedočenje (Mt 10,26-33; Lk 12,2-9). Isus je svoje apostole i učenike potakao na hrabrost sveukupnoga svjedočenja Radosne vijesti, a opet posebno propovijedanja i javnoga naviještanja ljudima ovoga svijeta. Govorio im je da se nikoga ne boje u toj svetoj glasničkoj službi, jer je njegov duh s njima u svim trenutcima, pa tako i u tim časovima propovijedanja i pogotovo svjedočenja koje u određenim prigodama može biti i svjedočenje životom, što je zapravo najjači oblik svjedočenja.

Ništa nije skriveno, ništa tajno. Dalje, Isus govori određenu mudrost života koju njegovi apostoli trebaju znati i u njoj se kretati ostvarujući evanđeoski poziv, a ta je da ništa ne može biti skriveno, niti išta tajno u ovome svijetu, odnosno sve se s vremenom otkrije, sazna, dozna, iziđe na vidjelo javnosti, a pogotovo značajniji i veći događaji i činjenice. To znači da apostoli i navjestitelji Riječi Božje moraju biti posve otvoreni sadržaju naviještanja i načinima koji ih neće dovoditi ni u kakvu zabludu kao ni one koji ih slušaju. Isus njima veli da sve ono što god im govori u tami, tj. njima osobno u samoći i daleko od svih, neka oni to propovijedaju javno i na svjetlu. Zatim, što god on njima rekne pojedinačno ili skupno “na uho“, to neka slobodno propovijedaju “na krovovima“. Isus ništa nema tajnovito, zagonetno, nego sve govori i čini posve otvoreno i slobodno, te javno za sve. Ne postoji kod Isusa pojam tajne koji je samo za njega i njegovu Dvanaestoricu, nego sve je za sve i sve je javno, sve je njegovo za govor na svjetlu i s krovova, jer je sve Božje, a najbolje je kad je Bog u umu i srcu svakoga čovjeka.

Kod sinoptika Luke imamo također ovu misao koja glasi da sve što u tami reknu njegovi učenici, sve će izići na svjetlost i čut će se, kao i ono što se šapuće u uho po skrovištima, pripovijedat će se na krovovima (usp. Lk 12,3).

Don Ilija Drmić/Tomislavcity

Objava Nedjelja Božje riječi: Ništa nije skriveno, ništa tajno (12. nedjelja kroz godinu) pojavila se prvi puta na Tomislav City.