Njezini pejzaži neodoljivo podsjećaju na francusku Provansu ili hrvatsku Istru. Po načinu života vrlo je slična susjednoj Dalmaciji. Mnogo toga će vas podsjetiti i na ostale mediteranske krajeve – od Španjolske do Grčke. Ali ona je opet drugačija, jedinstvena i neponovljiva jer ju je Bog obdario tolikom raznolikošću kakvu je teško susresti na tako malom prostoru. Mnogi je doživljavaju kao zemlju kamena i sunca, rijeka i vinograda, smokava i duhana, pršuta i meda… Na nju podsjeća miris ljekovitog bilja i pjesma zrikavaca, okus janjećeg mesa i planinskog sira. Nju zapljuskuje Jadransko more i biju vjetrovi s bosanskih planina. U njoj se, kao nigdje drugdje, dodiruju nebo i zemlja stvarajući jarku svjetlost neobičnih boja, koja ovaj kraj čini gotovo mističnim, a koja je fascinirala i inspirirala i velikog Ivu Andrića. Dakako, riječ je o Hercegovini!

Zahvaljujući njezinim prirodnim ljepotama, ugodnoj klimi, obilju sunca i vode, ubraja se u jednu od najpoželjnijih regija jugoistočne Europe. Vjerojatno je zato mnogi nazivaju i njezinom Kalifornijom. Smještena je u zaleđu Jadranskoga mora, “zagrljena” s južnom Dalmacijom, koju presijeca u Neumu, izlazeći i sama na more. Prostire se na oko deset tisuća četvornih kilometara, sve do Livna i Kupresa, odnosno Jablanice na sjeveru i Crne Gore na istoku. Donedavno prilično nepoznata u globalnim okvirima, posljednjih je godina svojom posebnošću, ljepotom, tradicijom i gospodarskim mogućnostima, ali i ozbiljnim ulaganjima u turizam i promociju, počela privlačiti turiste i medije, ali i ulagače iz cijeloga svijeta.

Tako je ovih dana gotovo nemoguće pronaći slobodan smještaj u Hercegovini, posebice unajmiti kuću za odmor, a mjesto u restoranima obvezno treba rezervirati, iako ih je samo na rijeci Trebižat više od trideset tijekom ljetne sezone. Stara je vijest kako više od milijun ljudi iz cijeloga svijeta svake godine pohodi svetište Kraljice mira u Međugorju i povijesnu jezgru Mostara s čuvenim Starim mostom na Neretvi. Međutim, prava je vijest kako bi do kraja sezone samo slikoviti vodopad Kravica kod Ljubuškog moglo posjetiti gotovo 400 tisuća posjetitelja. Usporedbe radi, 2014. bilo je samo 30 tisuća posjetitelja, a 2019. već 306 tisuća prodanih ulaznica. A to je tek jedna od “novootkrivenih” turističkih atrakcija u Hercegovini. Naime, posljednjih godina je jako puno uloženo u turističku infrastrukturu i razvoj destinacija, pa su prirodni biseri hercegovačkog kraja zasjali u punom sjaju. Pored spomenutih Mostara i Međugorja te tradicionalnih destinacija poput Neuma na moru, kamenog Počitelja, vrela Bune s povijesnom tekijom, parka prirode Blidinje u planinskom dijelu Hercegovine, samostanskih galerija na Širokom Brijegu i Humcu, spilje Vjetrenica pokraj Popova polja u Ravnom u istočnoj Hercegovini, te Hutova blata kraj Čapljine, raja za ptice močvarice i ljubitelje foto safarija, najveći iskoraci napravljeni su u pograničnim dijelovima Hercegovine – općini Grude i gradu Ljubuškom. Marljivi Hercegovci su pratili globalne trendove, učili od najboljih, koristili mogućnosti prekogranične suradnje i europskih fondova te su zaštitili svoja prirodna bogatstva i unaprijedili svoju turističku ponudu. Primjerice projekt Connecting Separated (Povezivanje razdvojenog) pratio je slavnu rimsku cestu koja je spajala Salonu (Solin) i Bigeste (Ljubuški) te završavala u Naroni (Vid kod Metkovića) te je povezao razasutu kulturnu i prirodnu baštinu, revitalizirajući ključne atrakcije i stvarajući prepoznatljivu turističku ponudu. Zahvaljujući tom projektu, među ostalim, uređeni su Peć Mlini u Drinovcima, gdje se nalazi izvor rijeke Trebižat. Nekada je ondje bilo sedam mlinova i 30 mlinskih kamenova, a danas je uređeno izletište i avanturistički park sa zip-lineom. Šetnica vijuga kroz slapove sve do izvora, a iznad se izdiže prekrasni kanjon… Zahvaljujući tom projektu, otvorena je javnosti i Ravlića pećina iznad izvora, koja je osvijetljena i prilagođena turističkim posjetima. To je najvažnije prapovijesno arheološko nalazište u Hercegovini. Nalazi svjedoče o ljudskoj prisutnosti od 5700 godine p.n.e. Poznata je kao pećina Kostreš-harambaše, poznatog hajduka u borbi protiv Osmanlija. A najskrivenija i poznata po “svjetlećim stijenama” Vilinska dvorana podsjeća na mnogobrojne i u narodu još žive legende o vilama, koje su u ovom prirodnom raju oko izvora stoljećima – kažu – obitavale i s vremena na vrijeme otimale dobre i zgodne Hercegovce.

Inače, rijeka Trebižat u svome toku na području Ljubuškoga tvori dva veličanstvena kraška vodopada – Kravicu i Koćušu, koji svojom iznimnom ljepotom oduzimaju dah. Sedreni slapovi na Trebižatu jedinstveni su prirodni fenomen i ljepotom se mogu usporediti jedino s onima na Krki kraj Šibenika i Plivi u Jajcu. Kravica se nalazi šest kilometara nizvodno od gradske jezgre Ljubuškoga, gdje rijeka napušta Ljubuško polje. Voda se obrušava niz 28 metara visoku i 150 metara široku sedrenu kaskadu, gradeći impresivan vodeni amfiteatar, ispunjen milijunima blještavih i pjenušavih kapljica, uz zaglušujuću vodenu huku. U podnožju vodopada, gdje se Trebižat smiruje, u ljetnim mjesecima mnogobrojni kupači i izletnici traže ugodno osvježenje…

Vodopad Kravica nesumnjivo je najveća turistička atrakcija u ljubuškom kraju te jedno od tri top-odredišta u Hercegovini. O tome svjedoče stotine posjetitelja iz cijeloga svijeta koji svakodnevno posjećuju ovu prirodnu oazu u kamenu, nedaleko od Međugorja, ali i nove autoceste na koridoru 5C, koji uskoro povezuje Dalmaciju s Mostarom, a potom i Sarajevom te Osijekom… Vodopad Kravica uspješan je primjer turističkog razvoja Hercegovine. Prije samo dvadeset godina bila je tek lokalna turistička zanimljivost bez potrebne infrastrukture i sadržaja. Zahvaljujući ulaganjima u sadržaje, pristupne staze i ceste, parkiralište, ugostiteljstvo, ali i zaštitu prirode, te promociju Kravica je postala globalna atrakcija. Prestižni časopisi su je već uvrstili među top-mjesta koja morate posjetiti za života. A posjetitelji, unatoč čestim gužvama u špici sezone, smatraju sasvim primjerenom ulaznicu od deset eura. Na ljetnoj žegi, uz pjenušave kapljice vodopada, ondje susrećemo mladi bračni par iz Katara, koji je na proputovanju Europom, Amerikance u zrelim godinama koji su došli na izlet iz Dubrovnika te švedsku obitelj koja je sasvim slučajno otkrila Hercegovinu i svakog ljeta joj se vraća, nakon posjeta jadranskim otocima. Obitelj iz Zagreba slučajno je vidjela prekrasne fotografije vodopada na Instagramu i odlučila doći u posjet. Kažu kako su jedva uspjeli pronaći slobodni smještaj, ali zato – osim u prekrasnom krajoliku – uživaju u velikim porcijama i niskim cijenama delicija. Kažu – ono što su na jadranskoj obali plaćali u eurima, ovdje taj iznos plaćaju u konvertibilnim markama, a to je dvostruko jeftinije. Ondje je i novinar iz Australije koji piše reportažu o vinima. Kaže kako je oduševljen ponudom vrhunskih vina hercegovačkog vinogorja. Tvrdi kako su ovdašnji vinari napravili daleko veći iskorak u kvaliteti i vrijednosti koju daju za cijenu, nego njihove kolege iz Dalmacije. Uredno nabraja poznate vinske brendove i podrume, koji su ga fascinirali najpoznatijim sortama – žilavkom i blatinom, ali i autohtonom sortom trnjka, na čijoj promociji se uvelike radi.

Mnogobrojni turisti nakon vodopada Kravica u sklopu plaćene ulaznice obilaze tvrđavu hercega Stjepana iznad Ljubuškoga te franjevački muzej na Humcu. Naime, iznad Ljubuškog nalazi se tvrđava utemeljitelja Hercegovine, koja ovih dana poprima svoj izvorni oblik. Naime, u tijeku je rekonstrukcija po uzoru na šibenske tvrđave, a sljedeće ljeto bi već trebali na tvrđavi i ljetnu pozornicu. U tijeku je prvi dio obnove kroz projekt prekogranične suradnje, koja je povezala Ljubuški sa Solinom, crnogorskim Ulcinjom, cestama Splitsko-dalmatinske županije i HERAG-om – hercegovačkom razvojnom agencijom, koja radi sjajan posao u pretvaranju Hercegovine ne samo u atraktivnu turističku već i poslovnu destinaciju. S tvrđave se pruža prekrasan pogled na krajolik, koji seže sve do mora. Inače, prvi Hercegovac je stolovao u Blagaju iznad Neretve, a u XV. stoljeću odabrao je Ljubuški za svoju novu tvrđavu. Legenda kaže, kako je herceg Stjepan današnji grad Ljubuški počeo podizati u čast svoje druge supruge, koju je narod prozvao Ljubuša, rođene Firentinke, po čemu je navodno i dobio ime. Ako bi to bilo točno, onda bismo s pravom mogli reći da je Ljubuški grad rođen iz ljubavi… Inače, Hrvati su ove krajeve naselili u VII. stoljeću, donijevši vlastiti jezik, zakone i običaje te postavši baštinici kršćanske vjere i nadmoćnog rimskog kulturnog nasljeđa. Najčuveniji spomenik hrvatske prisutnosti i kulture na ovim prostorima je Humačka ploča iz XII. stoljeća pisana starohrvatskom ćirilicom, tzv. bosančicom, pronađena na području Ljubuškoga. To je zapravo jedan od najstarijih spomenika na hrvatskom jeziku uopće. Ploču je moguće vidjeti, uz mnogobrojne predmete iz daleke antičke prošlosti u franjevačkom muzeju na Humcu. A u sklopu franjevačkog samostana nalazi se i galerija sa stalnim postavom “Majka i dijete”. U njoj je izloženo više od stotinu umjetnina poznatih hrvatskih majstora, od Meštrovića i Radauša do Murtića, Kuzme Kovačića i Marije Ujević. Inače, franjevački samostan svetog Ante na Humcu, koji je podignut 1876., s pravom možemo smatrati duhovnim i kulturnim središtem ovog kraja.

Sve je to donedavno bilo prilično nepoznato. Samo prije petnaestak godina kad je Ivo Pervan objavio nagrađivanu fotomonografiju “Hercegovina – zemlja svjetlosti” ovaj kraj bio je prilično nepoznat čak i u Hrvatskoj. A upravo je to bilo i vrijeme prvih seminara i edukacija o razvoju ruralnog turizma, kad su kuće za odmor u ljubuškim selima zvučale poput utopije. Danas se obnovljene kamene kuće s bazenima po ljubuškim vrletima iznajmljuju i za 400 eura po danu. Jedna od najpoznatijih i najskupljih vila za odmor je raskošna kamena ljepotica na Bijači u vlasništvu Marija Stanića, vatrenog koji se okitio broncom u Francuskoj 1998. Imanje je ovjenčano s više nagrada za najbolje arhitektonsko zdanje, a među njima je i prestižna American Architecture Prize. Iako je Stanić bio pionir, danas se u zapuštenim selima obnavljaju stare kamene kuće i grade bazeni.

Zasluge za veliki turistički iskorak ljubuškog kraja pripadaju mladom i uspješnom gradonačelniku Vedranu Markotiću, koji je još kao direktor JP Parkovi Ljubuški udario čvrste temelje turističkog razvoja, a danas grad pretvara u destinaciju, koja svojom ponudom i sadržajem izaziva poštovanje (ne samo hercegovačkog već i dalmatinskog susjedstva) te bivšem gradonačelniku, a aktualnom hrvatskom saborskom zastupniku Nevenku Barbariću, koji je osigurao preduvjete razvoja te imao jasnu viziju pretvaranja Ljubuškog u istinsku hercegovačku oazu, u svakom pogledu. Velike zasluge za razvoj turizma u Hercegovini pripadaju i tadašnjem federalnom ministru turizma i okoliša Nevenku Hercegu, danas premijeru Hercegovačko-neretvanske županije, koji je potpuno promijenio odnos prema turističkom razvoju i zaštiti prirode u Federaciji BiH i pokrenuo procese koji se više nisu mogli zaustaviti…

Ove godine po brojnosti posjeta Hercegovini rekorde ruše Poljaci, koji su tradicionalno vezani uz Međugorje, a kako je došlo do vrtoglavog povećanja cijena na dalmatinskoj obali, mijenjaju navike pa umjesto na moru za svoj odmor biraju slikovite hercegovačke destinacije, gdje su cijene dvostruko manje. A more im je ionako dostupno za manje od sat vremena. Naime, Međugorje i Ljubuški već su povezani autocestom s Pločama i Splitom, pa je ovo jadransko zaleđe potpuno otvoreno dnevnim migracijama turista iz Dalmacije, ali i sve većem broju turista iz Europe. Zapravo, ovdje se susreću turisti koji posjećuju Dalmaciju te oni koji posjećuju Sarajevo. Ove godine je znatno povećan broj turista iz Francuske i arapskih zemalja, a zabilježili smo i niz kupnji nekretnina od Nijemaca i Švicaraca. Nekoliko obitelji iz Njemačke već se preselilo u Hercegovinu, iako nemaju baš nikakve poveznice s ovim krajem. Kažu kako im odgovara kvaliteta života, vrijednost koju dobiju za svoj novac, ali i činjenica da se BiH nalazi izvan EU pa mogu puno toga priuštiti što je u Europi postalo nemoguće. Inače, ove godine bilježimo još jedan zanimljiv trend – golemo povećanje potražnje za nekretninama, osobito stanovima u ovom dijelu Hercegovine. Osim dijaspore, stanove kupuju Dalmatinci, koji iznajmljuju svoje nekretnine na Jadranu, a za to vrijeme mirno žive u Hercegovini, gdje su cijene života daleko prihvatljivije. A kad smo kod preseljenja u ovaj dio svijeta, u Ljubuškom susrećemo i mladog i uspješnog glazbenika Stjepana Lacha, čiji smo talent upoznali u HRTovoj “A strani” te kroz album “Više od ljubavi” i sjajne festivalske nastupe, ali i kazališnu karijeru u Komediji. On je odlučio rodnu Podravinu i Zagreb zamijeniti obiteljskim životom u Hercegovini. Kaže da je dobio na kvaliteti života, a s obzirom na dobru prometnu povezanost karijera mu nimalo ne trpi (posebno uz potporu supruge Jelene i troje prekrasnih klinaca, koji su mu inspiracija).

Hercegovina je istodobno kamena pustinja i bogat vrt. To je zemlja gange, ali i vrhunskog džeza; zemlja koja poštuje tradiciju, ali i promovira alternativne trendove. Čak i podneblje se mijenja na gotovo neznatnim udaljenostima: u nizinskoj Hercegovini klima je mediteranska, a na velikim nadmorskim visinama, u planinama, vlada oštra kontinentalna klima. Zbog tih klimatskih suprotnosti ovdje je moguće doživjeti neobična svitanja i neponovljive zalaske sunca, rascvjetala proljeća i plodna ljeta, ali i nepodnošljive ljetne žege i zimske oluje… Hercegovci su ponekad skromni u predstavljanju ljepote i raskošnosti hercegovačkog kraja… Tako su posjetitelji obično iznenađeni onim što vide i kušaju. Osobito su zatečeni obiljem vode. Neretva, sunce i smokve, kamen i vino, koji su opjevani u popularnoj pjesmi Ranka Bobana “Hercegovina u srcu” ili “Kamen, krš i maslina” Mate Bulića tek su skromniji dio hercegovačke ponude. Bogata gastronomija, mnogobrojni kulturno-povijesni spomenici, zabavne, kulturne i vjerske manifestacije te rekreativni sadržaji u potpunom su skladu s bogatim prirodnim potencijalima Hercegovine i ovdašnjim načinom života pa tako stvaraju jedinstvenu i neponovljivu turističku ponudu ovog kraja. Mnoge je tako ovo ljeto privukla kvalitetna i pristupačna gastronomska ponuda, ali i brojne manifestacije poput festivala klapa u Posušju, jazz-festivala u Ljubuškom, koncerata klasične glazbe u Grudama, filmskog festivala u Širokom Brijegu, niza kulturnih događanja u Mostaru i sl. Na globalnoj razini posebno je bio posjećen Festival mladih u Međugorju, koji je okupio više od 50 tisuća mladih vjernika iz cijeloga svijeta. Hercegovačka otvorenost i gostoljubivost oduvijek su bili dodatna preporuka svima koji su željeli upoznati ovaj kraj ili kušati njegove blagodati. To je sigurno posebnost po kojoj ćete zapamtiti Hercegovinu.