Nije razlog okupljanje “ostalih”, mimo Amerike sa Velikom Britanijom i poslušnom Evropom,  blokovski napad Istoka i juga na “Zapad”.  Blokovski aršini iz doba hladnog rata više ne važe. Zapad će naravno sve učiniti da zadrži svoju neupitnu dominaciju nad planetom na kojoj je samo ogoljeni, brutalno sebični interes postao povod za svaku ideju i operaciju. Danas je business i proizvodnje smrti, planiranim ratovima i histerijom naoružavanja. Pa, profitabilnije je od pomaganja mirnom, sretnom životu. Očigledno, sazrela je globolna situacija u svijetu u kojoj i mali, slabi i bez prava na sebe, dižu glavu, udružuju se i podržavaju želeći naprijed

“Nekada velika Evropa”

Vrijeme je potom donijelo mnoge promjene na koje su, uglavnom, novo-medijski planetarni narativi teško pristajali. Sve dok otkrivena, drugačija realnost, nije počela da nadjačava decenijama nametana uvjerenja po kojima se na planeti neupitno morala poštivati  “istina”, ko je ko a ko nije niko…

Sjećam se, recimo, vlastite zatečenosti slušajući početkom ovog stoljeća po Bliskom istoku kojemu sa posvetio dobar dio života, od tzv. običnih ljudi, sasvim olako izricanu konstataciju kako “nekada velika Evropa više uopšte nije ozbiljan igrač u kreiranju njihovih sudbina” a potom da, zapravo, “…ni Amerika više nije što je nekada tamo bila…” Povodom svjedočenja raznim neočekivanim porazima i pobjedama tamo, napisao sam 2016. tekst pod naslovom: “Poraženi Zapad polako umire na Istoku”. Za mnoge je to bilo smiješno i pretjerano, za neke ipak i povod za drugačija razumijevanjima svega što se tamo počelo zbivati…

I evo, za mnoge odjednom, velike priče o BRICS-u i njihovoj konferenciji u Johanesburgu zadnje sedmice avgusta, gdje su lideri dosadašnjih pet zemalja organizacije (Putin putem videa jer nije mogao učestvovati zbog potjernice koju je raspisao Međunarodni krivični sud u Haagu), uz više od 40 šefova država i vlada drugih itekako zainteresiranih zemalja, otvorili niz pitanja o vlastitoj ulozi i mogućnostima u globalnim promjenama savremenog, nepravednog i nejednakog svijeta… I o neupitnim potrebama promjena, posebno i o strukturnim reformama globalnog finansijskog sistema kojim Amerika dominira evo osam decenija.

“Medijska fatamorgana”

Osnovne činjenice sa ovog skupa su poznate: Na samitu u Južnoj Africi, 43 države su pokazale veliki interes da se pridruže BRICS-u. Konkretno su zatražile učlanjenje 23 države i o svim tim zahtjevima – do usvajanja konsenzusa – nastavit će se dogovori, dok je šest država dobilo zeleno svjetlo za pridruživanje od Nove godine: Argentina, Egipat, Etiopija, Iran, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija.

Stanovništvo zemalja BRICS-a već do sada čini 42 posto svjetske populacije uz 23 posto globalnog BDP-a. Među njima, uz novoprimljene su sada dva svjetski kapitalna proizvođača nafte (Saudijska Arabija i  UAE), uz dva ogromna uvoznika nafte (Kina i Indija). Kina je ekonomski gigant, Rusija uz teritoriju i pripadajuću geostrategiju vlasnik ogromnih resursa sudbinski važnih za mnoge u svijetu. Eto i Irana sa kapitalnim nalazištima gasa i nafte, a sada i litijuma nezaobilaznog za napredak novih tehnologija u svijetu. Indija je već mnogobrojnija od Kine, sa kojom se “ne voli” što, što im ne smeta zajedničkom interesu u BRICS-u. A evo pristižu i u svemir na čudno iznenađenje mnogih u svijetu. A sve je ovo praćeno u BRICS-u neupitnim i očiglednim razumijevajnjem potrebe za interesnim ujedinjenjem mnogih koji dižu glavu i na Dalekom istoku, i u Africi i u Latinskoj Americi. Mimo ideologija i crno-bijele podjele, one nekadašnje na pobjednički Zapad i poslušni Istok i jug.

Otud i odjednom niz medijskih reakcija sa Zapada na sve ovo, a svode se na to da su realnosti i istine kazane u Johanesburgu, uz poteze koji se najavljuju, ništa više do “medijska fatamorgana”.

Pa su, recimo, “knjige o propadanju Zapada u pogrešnom regalu knjižara USA i Evrope… te bi neko napokon trebao da ih iz polica sa ‘stručnom literaturom’ prebaci u pogodniji odjel jer između ‘horor priča’ i ‘naučne fantastike’ ima još puno praznih mjesta…” – kako, recimo, ironično piše ovih dana G.Steingart, glavni urednik njemačkog Trgovačkog lista…

Dedolarizacija planete

Po njemu i velikom broju autora sličnih meditacija o  “iluziji BRICS-a” bezmalo su smiješne priče o “dedolarizaciji” ili o  zabludama o novoj razvojnoj banci BRICS-a naspram Svjetske Banke i MMF-a, pa sve do storija o “Kini kao neugodnom hegemonu koju niko ne doživljava kao duhovnu ili kulturnu inspiraciju…” naravno naspram “cijelog svijeta koji je oduševljen filmovima iz Hollywooda, fast-food hamburgerima te Coca-Colom…” Takvima je nebitno, recimo, da je grupa BRICS već superiorna nad grupom G7, dakle sedam najsuperiornijih zemalja svijeta, ili da i bez novih zemalja posjeduju 50 posto zlatnih i valutnih rezervi svijeta…

Ustvari, i bez obzira na to što je priča o “dedolarizaciji” planete i uvođenja neke alternativne, “BRICS valute” još  uvijek daleko od realnosti,  postoji niz već vidljivih posrtanja među do juče neupitnim vladarima svjetske ekonomije koja, u najmanju ruku, valja uzeti u obzir. Ironiziranje nad činjenicom da se bauk usporavanja Zapada pred ujedinjavanjem mnogih ostalih na planeti realno prepoznaje u činjenicama, više je dokaz straha nego snage.

A činjenice nisu odavno nepoznate. Od one o svođenju EU sa nekada vodećim zemljama poput Njemačke, Francuske, Italije na puke podanike svjetske geopolitike kojom ekskluzivno upravljaju SAD uz pomoć Ujedinjenog Kraljevstva – do aktuelnih muka i niza otvorenih frontova koji ne slute kraju. Od Ukrajine, preko Arktika, Balkana pa Bliskog istoka i poučno izgubljenog rata njihovih terorističkih partnera u Siriji, dugoročnog raspadnute Libije, od Zapada odmaknutog Egipta, te izgubljenog utjecaja u Iraku, Saudijskoj Arabiji, do ubrzanog jačanja pozicije Irana, gubljenja kontrole nad Afganistanom, u “hlađenju” Indije…

Na drugoj strani za njih nekontrolirano jača Kina, ekonomski i vojno, sve draža malima u davanju brzih i profitabilnih kredita ma kako sumnjivi u finalu bili.

Iz Afrike je istovremeno istjerana Francuska, a na njeno mjesto “smještaju” se Kina i Rusija, ubrzano i agresivno tamo uklizavaju tehnologijom i partnerstvom.

Slično je i sa Venezuelom i Kubom posle ekonomskog tavorenja decenijama. Eno i njima (i sebi naravno)  pristižu “u pomoć” Kina i Rusija a eto i Irana. Jako teško za hegemoniju Amerike.

Nespremni za novu realnost

Na mnogim od ovih mjesta Washington  – okrećući se njemu primarno opasnoj Kini – teško više može pokrivati sam sve otvorene frontove. Povlače se i sa Bliskog istoka (problem je postao i nesnošljivo aparthejdski Netanyahu). Pa i odlazak iz Afganistana je, uz ostalo, imao za cilj oslobađanja kapaciteta za početak starog plana za Ukrajinu i zaustavljanje Rusije u hranjenju resursima Evrope i  konkurencije tamo – energijom, žitom, rudama, posebno litijem, đubrivima itd.

Zaključci nakon iole korektnijeg uvida u sve ovo logični su: Nije razlog okupljanje “ostalih”, mimo Amerike sa Velikom Britanijom i poslušnom Evropom,  blokovski napad Istoka i juga na “Zapad”.  Blokovski aršini iz doba hladnog rata više ne važe. Zapad će naravno sve učiniti da zadrži svoju neupitnu dominaciju nad planetom na kojoj je samo ogoljeni, brutalno sebični interes postao povod za svaku ideju i operaciju. Danas je business i proizvodnje smrti, planiranim ratovima i histerijom naoružavanja. Pa profitabilnije je od pomaganja mirnom, sretnom životu. Očigledno, sazrela je globolna situacija u svijetu u kojoj i mali, slabi i bez prava na sebe, dižu glavu, udružuju se i podržavaju želeći naprijed. Do juče dominantno vladajući veliki sa Zapada, u nastojanjima da ih se u tome zaustavi, imaju puno problema. Vidi se i da su bili pomalo nespremni za novu realnost, te da je čak u potpunosti još uvijek i ne razumiju. Lideri BRICS-a ne idu u pohode  boljem životu nudeći manjima unaokolo strah od neprijatelja, već pomoć da, pomažući njima, pomogni i sebi i njihovoj dominaciji tamo gdje je moguće. Profitabilno, ali svima.

Jedno je neupitno

Što bi neko napisao ovih dana – biće im mnogo lakše ako u bitku sa dosadašnjim moćnim protivnikom crno-bijelih uvjerenja na terenu ideologije, interesa i politike, dobiju kao pomoć još koju milijardu stanovnika na planeti. Bez obzira na razlike u imenu, vjeri, profilu lidera, boji zastave pa i afiniteta prema ovoj ili onoj muzici, filmu, vrsti hamburgera i ljubavi prema Coca – Coli…

Priča o grupi od pet država kojima je, evo, pokucalo na vrata još bezmalo deset puta toliko, može da se čita na razne načine.

I iz pozicije onih kojima se BRICS sa  razlogom nimalo ne sviđa, do onih koji možda u ovom času pomalo trče i pred rudu prema očekivanjima kapitalnih promjena do kojih će ojačana organizacija dovesti.

Ali, jedno je neupitno: mnogo toga u dogledno vrijeme neće više moći da se mjeri istim aršinima u vezi sa pitanjem ko je ko i šta je šta na planeti zemlji. Ko je bio glavni pa su već sumnje nad tim, jer se nije shvatilo da status quo nije vječan za samoizabrane. Mnogi kojih nije bilo do sada u igri, nimalo slučajno, pojavljuju se iza brda. Ko je to, otkud, zašto, brzo će se pokazati. Sasvim prirodno.

I za kraj: Knjige što argumentovano, jasno, nepristrasno i tačno pišu o svemu ovome, o kraju nekih hegemonija Zapada, ne treba eliminirati iz regala knjižara USA i Evrope. Naprotiv, treba ih pisati ubrzano i dalje, i njima baš te regale puniti.

The post Zlatko Dizdarević: BRICS – Bijeg iz velikih poraza appeared first on Interview.ba.