Piše: Megha Bahree

Dok neki od najmoćnijih šefova vlada krajem ove sedmice dolaze u indijsku prijestolnicu kako bi prisustvovali samitu duboko podijeljenog G20, postavlja se jedno pitanje: Ima li ovaj godišnji sastanak i dalje ikakvu svrhu?

Nema jednostavnog odgovora, tvrde stručnjaci.

G20 je započeo 1999. nakon azijske finansijske krize kao forum za ministre finansija i guvernere centralnih banaka za raspravu o globalnim finansijskim i ekonomskim pitanjima.

Nakon globalne finansijske krize koja je započela 2007. godine, podignut je na nivo šefova država, a 2009. godine proglašen je “premijernim forumom za međunarodnu ekonomsku saradnju”. U to su se vrijeme zemlje G20 složile potrošiti 4.000 milijardi dolara za oživljavanje svojih i svjetskih ekonomija, smanjenje trgovinskih barijera i provođenje reformi svojih finansijskih sistema.

Od tada se čelnici zemalja članica G20 sastaju svake godine kako bi raspravljali o ekonomskim i finansijskim pitanjima, a sve više i o širim globalnim problemima.

Godine 2009. izvještaji o predloženoj iranskoj nuklearnoj elektrani zauzeli su centralno mjesto na samitu G20. Godine 2016, kineski predsjednik Xi Jinping i predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barack Obama službeno su najavili pristupanje Pariškom klimatskom sporazumu na sastanku grupe u Hangzhouu u Kini.

Nedavno se G20 suočio s kritikama jer nije uspio ponuditi snažan odgovor na potrebe za vakcinama, uključujući obustavu patenata, iako se složio obustaviti isplate duga nekim od najsiromašnijih zemalja svijeta.

Analitičari se slažu da sama veličina G20, koji čini 60 posto svjetske populacije i više od 80 posto globalne ekonomske proizvodnje, čini relevantnu platformu.

Ali to također može biti nedostatak jer se 19 zemalja članica danas, uključujući konkurentske supersile poput SAD-a, Kine i Rusije i Evropske unije, sve više suočava s interesima koji nisu uvijek usklađeni.

‘Težak geopolitički trenutak’

“G7 i G20 značajni su iz različitih razloga”, rekao je Michael Kugelman, direktor Instituta za južnu Aziju u Wilson Centru.

G7, čije članice uključuju samo razvijene nacije, manja je i stoga “utjecajnija”, rekao je on. Međutim, važnost G20 leži u činjenici da on “više odražava svijet u cjelini” budući da njegovi članovi također uključuju zemlje u razvoju iz Azije, Latinske Amerike i Afrike.

Uz to, G20 proživljava “vrlo težak geopolitički trenutak”, koji ograničava ono što on stvarno može učiniti, istaknuo je Kugelman. “U bilo kojem kontekstu, pod istim kišobranom sa SAD-om i saveznicima poput Kine i Rusije, možete biti u velikim problemima”, rekao je. Te su napetosti dodatno eksplodirale usred rata u Ukrajini koji je sada u svojoj drugoj godini i koji je podijelio svijet.

S tom pozadinom, u kojoj su SAD i saveznici osudili ruski rat protiv Ukrajine i nametnuli oštre sankcije dok Kina, domaćin Indija i nekoliko drugih nacija nisu, pronalaženje zajedničkog jezika za druga pitanja pokazalo se puno većim izazovom.

Uistinu, kroz svoje predsjedavanje grupom G20 koje je započelo u decembru prošle godine i završit će se u novembru, Indija se borila da izgradi konsenzus oko rata u Ukrajini. To je zauzvrat spriječilo da bude u mogućnosti izdati značajne zaključke desetaka radnih sastanaka G20 i sastanaka kojima je Indija bila domaćin tokom proteklih mjeseci.

Ovi izazovi također su mučili posljednje predsjedavanje G20 pod Indonezijom. Indija se nadala da će biti bolje. Ali njena dosadašnja izvedba bila je “nezadovoljavajuća”, rekao je Kugelman. Samit 9. i 10. septembra zadnja joj je prilika da pokaže da može učiniti nešto učinkovito.

Uspjeh toga je, međutim, još pod znakom pitanja, pogotovo jer je kineski predsjednik Xi odlučio prvi put preskočiti godišnji samit. Neće doći ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a samit će vjerovatno propustiti i meksički predsjednik Andres Manuel Lopez Obrador.

Ako Indija ne uspije osigurati zajedničku deklaraciju na kraju G20 zbog podjela među članicama, to bi također bilo neugodno.

‘Najvažnija platforma’

Međutim, drugi stručnjaci poput Ashoka Kanthe, bivšeg indijskog ambasadora u Kini, smatraju da G20 ostaje “najvažnija platforma za međunarodna finansijska i ekonomska pitanja i za razvojnu agendu”.

“Postoji osjećaj da se brige i osjećaji globalnog juga ignoriraju”, rekao je Kantha i da su međunarodne organizacije poput Ujedinjenih naroda, Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke ukorijenjene u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, kojim dominira mali broj zemalja.

Indija je pokušala istaknuti tu zabrinutost. Na početku svog predsjedavanja održala je virtualni sastanak Globalnog juga na kojem je učestvovalo 125 zemalja. Na tom je skupu premijer Narendra Modi rekao da “tri četvrtine čovječanstva živi u našim zemljama. Također bismo trebali imati jedan ekvivalentan glas.”

Mnogi ekonomisti i neki milioneri pozvali su G20 na uvođenje globalnog poreza na superbogate, navodeći rastuću nejednakost.

U međuvremenu, krajem augusta, neposredno prije samita G20, Modi je predložio da Afrička unija bude punopravna članica bloka, trenutno je Južnoafrička Republika jedina zemlja s kontinenta koja je članica G20. Opisao je svoj prijedlog kao primjer indijske “vizije inkluzivnosti”.

“Indijska vlada uviđa da je globalno upravljanje pod vodstvom UN-a propalo i da postoje alternativni, nezapadni forumi ili kombinacija to dvoje koji moraju preuzeti neke od tih odgovornosti”, rekao je Happymon Jacob, vanjskopolitički analitičar i vanredni profesor studija razoružanja na Univerzitetu Jawaharlal Nehru u New Delhiju.

“Stvarnost ovog doba zahtijeva da imamo više foruma jer velik dio čovječanstva jednostavno nije zastupljen na tradicionalnim forumima i o njima se treba čuti,” dodao je Jacob.

To je dodatno komplicirano činjenicom da je G20, koji bi se prije svega trebao baviti pitanjima poput klimatskih promjena, razvoja, globalnog upravljanja i zelene tehnologije, među ostalima, uvučen u globalne sigurnosne rasprave poput rata u Ukrajini.

“Zapad je fokusiran na rat Rusije i Ukrajine i vjeruje da je njegov sukob svjetski sukob”, ali ga nije bilo kada je globalnom jugu bila potrebna pomoć, poput fonda za prilagodbu klime ili kada je Šri Lanka prolazila kroz najgoru finansijsku krizu“, dodao je Jacob.

“Taj fokus isključivo na sigurnost ne pomaže. Globalni jug ima svojih problema i treba ih čuti. Nije dovoljno samo čuti pitanja koja zabrinjavaju Amerikance i Evropljane. To nije dovoljno dobro.”