Mnogi su Hrvati vjerni svojoj savjesti umirali za ljudske i kršćanske ideale, izlažući se pogibelji u ljubavi prema svojoj obitelji i bližnjima i u obrani svoje domovine i svoga naroda, dodao je mons. Hranić.

 Istaknuo je i kako mučenička povijest i smrt blaženih Alojzija Stepinca, Miroslava Bulešića, Drinskih mučenica, Marka Križevčanina te sv. Nikole Tavelića i brojni drugi nam svjedoče kako je pobijeđeni ipak pobjednik.  

 Naglasio je kako smo toliko puta bili desetkovani i biološki ugroženi, ali da Bog nije dopustio da kao narod i država budemo zbrisani s lica zemlje. 

 “Vjera u Isusa Krista, snažna marijanska pobožnost i vjernost Petrovoj stolici u Rimu su bitne oznake kršćanskog života i mučeničkog svjedočanstva te umiranja hrvatskoga naroda”, ocijenio je. 

Veći i jači je onaj koji podnosi nasilje

Ta vjera, dodao je, svjedoči da je veći i jači onaj koji podnosi nasilje i zlo ne vraćajući jednakom mjerom i koji je spreman oprostiti i ponuditi novi početak, a ne onaj koji čini nasilje i drugome nanosi zlo.

Nadbiskup je poručio kako moramo prihvatiti da i najgori zločini, smrt i stradanja koje smo podnijeli, a nismo vraćali jednakom mjerom – u svjetlu Kristova uskrsnuća, nisu poraz i razlog našeg zdvajanja, nego su pokazatelj prave i istinske snage i slobode, razlog za zdravi ponos te temelj budućnosti i života. 

 Mons. Hranić se uz mučenike proglašene svetima i blaženima te tisuće onih koji su mučeni, pobijeni, pregaženi, nasilno ušutkani, bačeni u jame i umrli od posljedica mržnje prema vjeri, zbog nacionalne i etničke mržnje, prisjetio i žrtava Jasenovca, Nove Gradiške, Bleiburga, križnoga puta, te nebrojenih drugih stradalnika poput 10.000 hrvatskih branitelja koji su prije 530 godina poginuli u Krbavskoj bitci, svih branitelja i žrtava Domovinskoga rata te svih onih koji su stradali od sinova i kćeri našega naroda. 

Pozvao pravnu državu da odgovori na vapaje žrtava

Pozvao je vjernike da u molitvu uključe i one koji su nam nanosili nasilje i zlo te na iskrenu molitva za nadilaženje svih podjela i napetosti u društvu.

 Pravnu je državu pozvao da odgovori na vapaje svih žrtava. 

 Ocijenio je kako su sebično kalkuliranje i politički oportunizam odgovori na pitanje zašto se cjelokupni problem žrtava ustaškog režima, Jasenovca i drugih logora te žrtava komunističkog režima svode na rat brojevima te upitao zašto se brojevi žrtava mijenjaju ovisno o okolnostima i potrebama političkih režima i njihove vlasti.

 Upitao je i zašto se neke žrtve nisu smjele spominjati, zašto ih u naše dane prešućujemo, zašto brojimo samo žrtve na svojoj strani, te zašto teme poput Jasenovaca, križnog puta i raznih gulaga nisu do danas od političke prerasle u povijesne teme koje osvjetljavaju cjelovitu istinu i pozivaju na suočavanje s njom.

 Pozvao je na praštanje, kajanje te na miran suživot, dijalog i suradnju u izgradnji vlastite hrvatske domovine.

Dnevnik.ba