Magareća klupa: Nije Njemačka što je nekad bila
Njemačka malo dolje, mi mrvicu gore i eto razloga za povratak.
Piše: Božo Krajina/ Tomislavcity
Inflacija izjeda kupovnu moć i pridonosi pesimizmu potrošača i poduzeća – ovako glasi rečenica iz koje sam izbacio ime države. Kada bismo napravili pitanje za kviz o kojoj se državi radi, logičan odgovor bi se vrtio istočnije gdje su stare priče, ili južnije jer je tužnije. Ali ne radi se o mediteranskim, niti balkanskim državama, već o moćnoj Njemačkoj.
Nemojte ni pomisliti prigovarati zbog interesa za bijeli svijet, a posebno Njemačku, ta tamo su naši. I bez emocija, molim, u mnogim zemljama stanje džepa ovisi o stanju u Njemačkoj.
Za našima ovaj put ne mislim puštati suzu, onu iskrenu ili onu krokodilsku. Da vidimo kakvo je stanje stvari, prije svega u Njemačkoj i bi li se isplatilo vratiti u Duvno, iz čisto ekonomskih razloga, zbog kojih se iz Duvna otišlo.
Jedan nula za Duvno je najava ekonomskih stručnjaka da će BDP u Njemačkoj pasti u posljednjem kvartalu ove godine. Ako se to nastavi i u idućoj, eto recesije. Ako malo oslušnete što se govori i pogledate pišu o Njemačkoj u Njemačkoj, a onda prijevode i komentare kod nas, pa još poslušate rodbinu i prijatelje koji tamo žive i rade, uvidite da je riječ o određenoj apatiji, i ekonomskom beznađu. Vlada pesimizam potrošača uzrokovan inflacijom, dvostruko većom cijenom energenata nego prije rata u Ukrajini, a posebno vlada strah od gubljenja koraka u proizvodnji.
Da Njemačka nije više ona nekadašnja Njemačka čujemo od Duvnjaka, a oni znaju jer su već druga, pa i treća generacija. A ni njemački automobili nisu više jamstvo pouzdanosti i kvalitete u odnosu na druge proizvođače. Sada su izjednačeni s drugima, a u Njemačkoj vlada bojazan da će izgubiti korak s drugima. Uz sve to te velike kompanije, uz dodatak, recimo BASF-a matičnu državu doživljavaju nepovoljnom za poslovanje i investiraju negdje drugo. Da, drugdje, ali mi nemamo izgleda, sele u države s primamljivim poticajima.
Sve ovo su argumenti za povratak Duvnjaka u Duvno, ali, ali… I ta Njemačka u krizi nudi ono što Duvno još uvijek i za većinu ne može.
Dobar dio Njemača je razbjesnila najava Vlade daće povećati socijalna davanja za nezaposlene. Od 1. siječnja 2024. Naknada će iznositi 563 eura. To je čistaka, a stan i zdravstveno osiguranje plaća država. Na tu najavu je već reagirao jedan skladištar i dao otkaz. Računica je jasna, na minimalnu satnicu od 13, 90 eura dodate troškove stanovanja i dođete na isto kao i onaj na socijali.
Ove vladine široke ruke posebno izdašno koriste migranti, što stvara određenu netrpeljivost. prema njima koji nije ideološki već čisto ekonomski. To je primjetno kod Njemaca i gostujućih radnika.
Ako ne bude nekih iznenađenja od 1. siječnja 2024. godine minimalna plaća, kod nas, u Federaciji BiH bi trebala skočiti na 1000 KM, što je otprilike minimalac ili socijalna pomoć u Njemačkoj. Uvjet je da su babo ili ćaća, ili punac riješili stambeno pitanje. A može čovjek i sam ako malo zapne.
Po ovome ispade da smo se mrvicu primakli Njemačko; ona malo dolje, mi možda malo gore i eto.
Ili je računica ipak na staklenim nogama?
Pusta tlapnja…