PROMETNE nesreće u zadnjem periodu odnijele su pet mladih života.

Zašto ni strože kazne ni edukacija nemaju učinka, kako promijeniti ponašanje neodgovornih vozača i koliko je problematična starost i tehnička ispravnost voznog parka u HRT-ovom Otvorenom odgovarali su Josip Mataija, voditelj Službe za sigurnost cestovnog prometa MUP-a Josip Mataija, Goran Pejić iz Centra za vozila Hrvatske i doc. Rajko Horvat s Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu.

Prema posljednjim podacima za stradanje djevojčice u Zagrebu, djevojke u Dicmu i tri mladića u Križevcima krivci su neprilagođena brzina, neispravnost vozila i alkohol.

Alkohol, neprilagođena brzina i nekorištenje pojasa

Josip Mataija potvrdio je da se preko 40 posto svih teških nesreća sa smrtnim ishodom događa zbog brzine. Također, zbog neprilagođene brzine događa se preko 50 posto svih nesreća ‘slijetanja’ i prelaska na suprotni trak.

“U prometnim nesrećama u Dicmu i u Križevcima uz neprilagođenu brzinu bio je prisutan i alkohol tj. ono na što upozoravamo iz dana u dan – nekorištenje sigurnosnog pojasa. Postavlja se pitanje da li bi netko u toj nesreći i preživio”, naglasio je.  

“Ulagati u cestovnu infrastrukturu”

“Sigurnost cestovnog prometa nije jednosmjerna cesta. Mi opet govorimo o posljedicama, ali grubo rečeno – obzirom na to koliko Hrvatska ulaže u sigurnost prometa, za očekivati je da se ovakve nesreće događaju”, upozorio je Rajko Horvat.

Osvrćući se na podatke o ulaganju u sigurnost iz Nacionalnog plana o sigurnosti na cestama – kazao je kako je to “kap u moru od onoga što bi trebalo uložiti”. Dodao je da su samo Bugarska i Rumunjska niže na ljestvici država koje imaju visoki postotak smrtno stradalih na cestama.

“Da je cesta imala sustave zaštite, posljedice bi bile manje”

Najviše ulaganja nedostaje u infrastrukturi, naglasio je i kao primjer naveo program koji je švedska vlada prihvatila 1997.

“Vozaču i sudioniku u prometu je dozvoljena pogreška. Ali sustav ne smije pogriješiti. To kod nas nedostaje – nemamo sustavno rješavanje prometa, da vidimo kakva je cesta bila. Da je cesta bila opremljenija, da je imala sustave zaštite – posljedice bi bile puno manje”, kazao je Horvat.

Mataija je odgovorio kako se na cesti D22 koja potkalnički kraj povezuje s Križevcima prije 19 godina dogodila prometna nesreća sa smrtno stradalima, ali na drugom mjestu. Cesta je, dodao je – prepoznata kao cesta na kojoj vozači vole ubrzati i na njoj je bila nadzorna kamera.

Dodao je da je prema Nacionalnom planu o sigurnosti na cestama intervenirano na 115 opasnih mjesta gdje je uloženo 4 milijuna eura. 

“Svaki peti automobil na tehničkom ima nedostatak”

U nesreći u Zagrebu u kojoj je stradalo dijete, vozilo je imalo neispravne kočnice. U Hrvatskoj se, kaže Goran Pejić – napravi oko 2.330.000 tehničkih pregleda. Na 450.000 vozila utvrdi se tehnička neispravnost. Svaki peti automobil dođe s nekim nedostatkom i Pejić smatra da je razdoblje od godinu dana od pregleda do pregleda – predugo.

Naglasio je kako kod gospodarskih vozila “statistički ne stojimo dobro”. Vozila su znatno starija i kod 24 do 25 posto njih utvrdi se tehnička neispravnost.

“Mislim da je najveći problem hrvatskog voznog parka – starosna dob vozila. Popravio se sustav održavanja vozila. Pamtim kad smo imali 45 posto neispravnih vozila na tehničkim pregledima. Danas imamo uređeni sustav i među pet je najboljih u EU-u”, kazao je Pejić. 

“Mi smo s Centrom za vozila i Strojarskim fakultetom proveli istraživanje. Među vozilima koja su sudjelovala u teškim prometnim nesrećama bilo je dosta neispravnih vozila, međutim neispravnost potencijalno je mogla biti uzrok kod 10-tak posto nesreća”, kazao je Josip Mataija. 

Naglasio je kako je “čovjek tu ipak najodgovorniji” te da bi “bilo puno manje nesreća kad bi pojedinci počeli malo više razmišljati o načinu vožnje i mogućim posljedicama”.

Edukacija ili represija, mrkva ili batina?

“Tu trebamo pojačati napore, ne samo represijom. Podizali smo kazne i određeni rezultati su postignuti. Međutim, bitne su edukacija i prevencija – sustavni rad na sigurnosti cestovnog prometa.”

S tim u vezi Rajko Horvat je naglasio kako u Hrvatskoj ne postoji sustavno obrazovanje u prometu. U osnovnoj školi steknete osnovno znanje, a nakon toga nema ničega – do autoškole. Dodao je kako se mladi ljudi oslanjaju na nove sustave ugrađene u vozila za koja ne postoje specifikacije i scenariji za djelovanje.     

Kazao je kako je zakon tj. “ograničenje – mladima zabranjena zona”. A oni “zabranjenu zonu uvijek vole prekoračiti”.

Od iduće godine obavezna crna kutija za nove automobile

“Što se tiče prometnih propisa, nemamo nikakav zaostatak za zemljama EU-a jer su sve europske direktive kod nas implementirane. Tako će od iduće godine kod prve registracije svi novi automobili u RH morati imati crnu kutiju. Nijedan automobil koji dođe na hrvatsko tržište neće se od srpnja iduće godine moći registrirati ako nije opremljen takvim sustavom”, kazao je Goran Pejić.

Problem je kod vozila s naprednim sustavima za pomoć vozaču – mali broj registracije novih automobila, tek oko 40 posto, napomenuo je. Složio se s konstatacijom da je u prometu najbitnija karika – čovjek, vozač. 

Sigurnost u prometu i novi automobili

Prosječna starost osobnih vozila u Hrvatskoj je 13,3 do 13,4 godina, a ukupnog voznog parka – 14,6 godina. Traktori su preko 40 godina, ponovio je. Iznio je podatak da je 2008./2009. prosječna starost voznog parka u Hrvatskoj prvi put u povijesti bila niža od 10 godina.

“Tome mi inženjeri težimo. Naprosto novi automobili bi bili puno sigurniji u prometu. Novi automobili opremljeni su s puno sigurnosnih sustava tako da je za očekivati, ako vozač pogriješi i dođe do prometne nesreće – puno manje posljedice”, kazao je Goran Pejić.