Je li itko vidio veleposlanika Murphya u društvu časne sestre ili svećenika u obilasku oskrnavljenog groblja Betanija u Sarajevu? Je li itko sreo Benjaminu (sretan kalendar) Karić na Alipašinom polju prigodom jednog od 17 registriranih napada na imovinu crkve Sv. Luke Evanđeliste? Je li itko pročitao reakciju Christiana Schmidta s porukom: „Svaki građanin se mora osjećati sigurno“? Je li itko vidio ijednu kameru ili novinara iz glavnog grada koji bi o ovome uradio prilog? Odgovorit ćemo vam mi: nije!

Jednako kao što je BiH privid političko-pravno uređene države, tako je i njen grad još veći privid višenacionalne i multikulturalne sredine.

Prošla su dva dana od besramnog uništavanja nadgrobnih spomenika i paljenja Gospinog kipa na groblju Betanija u Sarajevu. Još uvijek se ne zna je li policija uopće izišla na teren, a kamoli tko su počinitelji. Inače, ovo je tko zna po koji put čin vandaliziranja i onečišćenja ovog groblja. U nekoliko navrata su i pojedine časne sestre koje dolaze u obilazak groblja i bile žrtvama verbalnih napada, budući da se u blizini nalazi zelena oaza na koju dolaze brojni rekreativci.

Inače, cijeli taj kompleks bila je ekonomija časnih sestara, gdje se nalazio i njihov dom. No, komunističke vlasti su ih istjerale i cijeli posjed nacionalizirale. U vijeću Općine Centar u Sarajevu u proceduri je inicijativa SDA da se park Betanija preimenuje u park Alije Izetbegovića.

Idemo sad malo okrenuti stvari. Zamislimo da se u Mostaru dogodilo skrnavljenje nekatoličkih svetinja? Što bi se dogodilo? Što bi se dogodilo da se od komunista nacionalizirana imovina islamske zajednice pretvori i imenuje u „park Mate Bobana“?

Nedavno su se dogodili „prosvjedi“ zbog, kako kažu „bespravne“ izgradnje zgrade HNK na površini za koju se tvrdi da se nalazio nekad harem. Okupljali su se mediji, dolazio u obilazak Murphy, o tome je govorio i Christian Schmidt. Ne postoje dokumenti koji potvrđuju kako je izgradnja bespravna, kao što ne postoje dokazi da se ista radi na površini harema. Dapače postoje suprotni dokazi i fotografije. No, sve to nije spriječilo višednevnu medijsku ofenzivu o „netolerantnom Mostaru“, reakcije dužnosnika međunarodne zajednice itd.

U Sarajevu ne postoji rimokatoličko ili pravoslavno groblje koje zadnjih godina nije bilo predmetom skrnavljenja. Idući malo šire, samo ove godine dogodili su se brojni slučajevi skrnavljenja kršćanskih svetinja, za koje se redovito ne znaju počinitelji. Samo ćemo spomenuti recentni slučaj uništavanja križa i pisanja uvredljivih grafita u prostorijama Osnovne škole u Uskoplju.

Vratimo se na početak. Činjenica kako je, kad je slučaj vandaliziranja groblja Betanija, ali i svih drugih navedenih, izostala reakcija bilo kojeg medija sa sjedištem u Sarajevu, kako je izostala reakcija međunarodne zajednice i na kraju krajeva, kako je izostala istraga i presuda počiniteljima, ponajbolje govori u prilog što u praksi znači „građanska BiH“. Govori kakvo je uistinu danas Sarajevo, „civilizacijski uzor“ kako mu tepaju ovi što kalendar čestitaju. Govori u biti kakva bi bila ta njihova „građanska“ država u kojoj su svi jednaki, ali ipak postoje jednakiji… jer ih je više, a i kvalitetnije kukaju.

Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke