Priča
o
prvoj
registriranoj
farmi
magaraca
počela
je
prije
12
godina.
Tada
dvadesetdvogodišnji
student
Poljoprivrednog
fakulteta,
Alen
Jusupović
osmislio
je
biznis
plan
i
osvojio
nagradu
od
četiri
tisuće
dolara.
Bilo
je
to
dovoljno
da
ova
porodica
započne
svoj
san.

”Magarci
su
bili
pred
izumiranjem,
populacija
je,
ja
mislim
bila
manja
od
tisuću,
država
je
stala
iza
poljoprivrednika,
stočara,
dala
je
određene
poticaje
za
uzgoj
magaraca.
Međutim
nisu
dali
rješenje
što
dalje
kad
vi
uzgajate
magarce.
Mi
smo
iskoristili
taj
pogodan
trenutak,
napravili
biznis
od
toga.
Ispod
ovog
parčeta
neba
ja
sam
izgradio
svoj
američki
san
i
živim
svoj
san.
Ovo
je
moja
i
Amerika,
i
zapad
i
istok.
Mogu
otići
turistički,
obrazovno,
ali
opet
ću
se
vratiti
ovdje
u
svoje
mjesto
i
ovdje
pokretati
biznise,
jer
to
volim.
”
navodi
Alen.

San
obitelji
Jusupović
počeo
se
ostvarivati
kada
je
kupljen
prvi
magarac.
Danas
ih
je
u
Petkoviću
skoro
80
i
svi
su
čipirani
i
zavedeni
u
matičnim
knjigama
Federalnog
zavoda
za
poljoprivredu.
Na
taj
način,
magarcu
se
prati
porijeklo,
navodi
Alen
i
dodaje:

”Nakon
nekoliko
generacija,
otprilike
pet,
mi
možemo
utvrditi
pedigre,
i
možemo
pratiti
njihove
karakteristike,
širinu,
visinu,
obim
cjevanice,
visinu
grebena,
boju
i
da
vidimo
kakve
kvalitete
sa
generacije
na
generaciju
ti
magarci
prenose.”

Magarci
najsličniji
ljudima
–
ne
postoje
dva
ista
magarca
Svakodnevna
briga
o
ovim
životinjama
stvorila
je
jaku
povezanost,
navodi
Alen.
Svaki
magarac
traži
mnogo
pažnje,
posvećenosti
i
ljubavi
i
karakteristično
za
sve
jeste
da
su
željni
druženja:

”Znam
se
često
našaliti
da
oni
nas
ljude
ne
gledaju
kao
ljude
nego
kao
magarce,
toliko
su
se
srodili
s
nama.
Imaju
svoj
neki
socijalni
život
gdje
svako
ima
svoje
mjesto,
imaju
neki
hijerarhiju.
Dosta
su
brižni
roditelji,
ako
se
magarica
oždrijebi,
ne
možete
tek
tako
doći
do
ždrebeta,
konstantno
traži
da
ga
zaštiti.”

Jusupović
ističe
da
ne
postoje
dva
identična
magarca:

”Svi
imaju
svoj
karakter.
Ne
možete
naći
dva
ista
magarca
ni
fizički,
po
izgledu,
niti
dva
ista
magarca
po
karakteru.
Ja
kažem,
ponajviše
liče
ljudima.”

Magareće
mlijeko
odavno
je
prepoznato
kao
jedno
od
najkvalitetnijih,
najsličnije
je
majčinom
mlijeku.
Koristi
se
kod
jačanja
imuniteta,
prevencije
plućnih
bolesti,
astme,
bronhitisa,
upale
pluća,
a
mogu
ga
koristiti
i
tek
rođene
bebe.
Zbog
toga
i
jeste
jedno
od
najskupljih.
Jedan
litar
košta
oko
150
KM.

Ipak,
do
magarećeg
mlijeka
jako
je
teško
doći,
kaže
Alen.
Ponekad
se
skuplja
kap
po
kap.
U
ovoj
porodici
u
kojoj
svako
ima
svoju
ulogu,
Alenova
majka
zadužena
je
za
mužu.

”Litra
mlijeka,
četiri
magarca
treba
da
pomuzem
da
bih
dobila
litar
mlijeka.
One
su
plemenite
životinje.
Vjerujte
vi
da
imamo
jednu
magaricu,
ja
kad
muzem,
ona
dođe
i
stavi
svoju
glavu
na
moje
rame.
Mene
rame
zaboli
od
te
težine,
ali
toliko
su
umiljate.”
priča
Sakiba
Jusupović.