Papa
Grgur
VII.
bio
je
izrazito
moćan
i
uzimao
je
kršćanske
vladare
pod
svoju
zaštitu
kao
vazale.

Četvrtog
listopada
1079.
godine
pokazala
se
korist
od
papinske
zaštite
Hrvatskog
Kraljevstva.
Naime,
kad
se
istarski
markgrof
Vecelin
II.
spremao
napasti
Hrvatsku
kralja
Zvonimira,
papa
je
Vecelina
pismeno
opomenuo
da
to
ne
čini
jer
će
ga
inače
kazniti
prokletstvom.
Zanimljive
su
točne
papine
riječi
u
pismu
Vecelinu.
Papa
kaže:
“Ako
se
ne
pokaješ
za
svoju
drskost…znaj
pouzdano
da
ćemo
protiv
tvoje
drzovitosti
trgnuti
mač
sv.
Petra…”

Spomenuti
Vecelin
II.
bio
je
istarski
markgrof
od
1070.
do
1079.
godine.
Bio
je
vazal
tadašnjeg
pape
Grgura
VII.,
upravo
kao
i
hrvatski
kralj
Zvonimir.
Istra
je
u
to
doba
bila
markgrofovija
u
sastavu
Svetog
Rimskog
Carstva.
Papa
je
bio
izrazito
moćan
i
uzimao
je
kršćanske
vladare
pod
svoju
zaštitu
kao
vazale.
Oni
su
njemu
polagali
prisegu
vjernosti,
a
on
im
je
zauzvrat
davao
zaštitu.
Markgrof
doista
nije
udario
na
Hrvatsku
nakon
papine
opomene.

Moć
pape
Grgura
VII.
bila
je
tako
velika
da
je
pod
njom
pokleknuo
i
sam
car
Svetog
Rimskog
Carstva
Henrik
IV.,
koji
je
bio
u
sukobu
s
papom.
Naime
papa
i
car
sukobljavali
su
se
oko
pitanja
investiture
tj.
oko
toga
tko
ima
pravo
imenovati
biskupe.
Car
je
isprva
bio
ratoboran,
ali
kasnije
se
pokorio
papi
i
izveo
znamenito
pokajanje
u
Canossi.
Naime,
u
pokorničkoj
odjeći,
bez
znakova
vlasti,
došao
je
pred
grad
Canossu
gdje
je
papa
boravio
i
molio
za
oproštenje.
Sv.
Grgur
VII.
mu
je
na
kraju
oprostio
i
dopustio
da
ponovno
zavlada
Carstvom.
I
danas
se
kaže
“ići
u
Canossu”
kad
netko
moli
za
oproštenje.
Taj
slavni
događaj
dogodio
se
1077.,
svega
dvije
godine
prije
papinog
pisma
Vecelinu
u
obranu
kralja
Zvonimira.