Čak
i
političarima
treba
honorirati
dobru
rađu

Piše:
Božo
Krajina/
Tomislavcity

Jednoga
lijepoga
i
sunčanoga
dana
–
stereotipni
početak
dječije
pismene
zadaće
o
nekakvome
događaju
je
dobar
početak
priče
o
onima
na
vlasti
i
njihovim
kritičarima.
Dakle,
toga
dana
sam
pješačio
gradom
i
uživao
u
toplome
danu
i
višku
vremena,
kada
mi
se
nigdje
ne
žuri.
Onako,
s
noge
na
nogu
i
gledam,
ljudi
povlače
horizontalnu
signalizaciju,
iscrtavaju
pješačke
prijelaze.
Lijepo
to
izgleda
i
gdje
je
već
osvježeno,
pravo
ukrašava
grad.
S
noge
na
nogu,
i
sustiže
me
poveća
skupina
tinejdžera.
I
baš
komentiraju
radove
u
tijeku.
Nisam
prisluškivao,
morao
sam
čuti
jer
se
komentira
glasno
i
samouvjereno,
kako
i
priliči
mladosti.
Veselo
je
to
bilo
slušati
do
trenutka
kada
je
počela
negativa.
Da
nije
mladolika
glasa,
pomislio
bih
da
slušam
svoje
vršnjake
od
prije
nekoliko
godina.
Odavno
nisam
čuo
kako
ovo
nije
boja
nego
kreč
i
da
će
se
već
sutra
izbrisati.
Prije
dvadesetak
i
više
godina
tako
nam
se
i
događalo,
a
signalizacija
se
osježavala
prije
Dana
Nikole
Tavelića
i
bogme
–
izbora.

Mladi
ponavljaju
priču
nas
starijih,
Nakon
što
se
svi
složiše
da
„ovo
ništa
ne
valja“,
jedno
pridoda
da
se
to
radi
jer
će
za
koji
dan
izbori.
Problem
je
što
priča
ne
vrijedi.
Već
godinama
naše
ulice
izgledaju,
u
najmanju
ruku,
sasvim
pristojno,
a
boja
na
asfaltu
je
postojana.
Druga
netočnost
su
skori
izbori,
jer
aktualni
načelnik
Buntić
je
tek
prevalio
polovicu
mandata,
pa
s
te
strane
ne
bi
trebao
ništa
raditi,
a
ipak
radi.
Kakve
pojačane
aktivnosti
sprema,
vidjet
ćemo
u
izbornoj
godini.

Ono
što
mene
odavno
muči
je
da
svi
oni
koji
se
bave
javnim
poslom
najviše
vole
neargumentirane
kritike.
One
im
dođu
gotovo
kao
pohvale.
Kada
se
čuje
more
prigovora
od
kojih
je
većina
neutemeljena
i
banalna,
onda,
da
sam
ja
na
vlasti,
samo
bi
ih
ponovio
i
među
njih
ubacio
i
ono
što
sam
loše
napravio,
pa
sve
to
lako
opovrgnuo.
Ono
loše
bi
se
samo
utopilo
u
neargumentirano.

Eto
prilike
da
me
opet
napadnu
oni
koji
će
u
sve
ovo
učitati
kako
branim
političare.
Branio,
ne
branio,
isto
mi
se
laća.

A
sada
bih
se
vratio
na
uređenje
ulica
i
potrebe
stanovnika
i
prolaznika.
Ulice
su,
dakle,
lijepe
i
lijepo
iscrtane.
Iskoristit
ću
priliku
i
zatražiti
da
se
jedna
ulica
malo
poružni,
a
učini
sigurnijom.
Ulice
poružnjuju
uspornici
(ležeći
policajci),
to
je
činjenica.
Međutim,
dok
god
nam
se
ne
promijeni
svijest,
na
mnogim
mjestima
su
oni
nužno
zlo.
Ovaj
put
ću
se
založiti
za
postavljanje
još
jednog
uspornika
u
Ulici
bega
Kopčića,
onoj
od
bivše
robne
kuće.
Uska
ulica,
jednosmjerna,
vrlo
prometna
i
ograničenje
30.
Budući
da
ovu
ulicu
često
koristim
svjedok
sam
previše
prometnih
nezgoda.
Za
sada
nezgoda,
a
pitanje
je
kada
će
to
biti
nesreća.
Mnogi
su
završili
u
betonskom
zidu
obiteljske
kuće
zbog
nepoštivanja
ograničenja
od
30
na
sat.

Za
uspornik
ne
čekati
izbornu
godinu.
Stanari
ulice
će
valjda
znati
honorirati.