„Sigurno
je
molitva
krunice
duhovno
oružje
za
naš
vjernički
život.
Mnoge
životne
situacije
to
potvrđuju.
A
i
mnoga
iskustva
kroz
povijest
često
naglašavaju
veliku
važnost
krunice
u
duhovnom
rastu
i
razvoju
vjernika“,
poručuje
čitlučki
župnik
fra
Miro
Šego
na
početku
još
jednog
listopada
–
Gospina
mjeseca.

Naš
sugovornik,
fra
Miro
Šego
rođen
je
u
Bijakovićima
30.
kolovoza
1965.
U
sjemeništu
i
gimnaziji
u
Dubrovniku
bio
je
od
1982.
do
1984.
Franjevački
habit
odjenuo
je
1984.
na
Humcu
gdje
je
ostao
u
novicijatu
do
1985.
Nakon
odslužena
vojnog
roka
upisao
je
Teološki
fakultet
na
Bogosloviji
u
Makarskoj
gdje
je
ostao
tri
godine.
Studij
teologije
nastavio
je
1989.
na
Franjevačkom
učilištu
Antonianum
u
Bologni
gdje
je
i
diplomirao
u
lipnju
1992.
Za
svećenika
je
zaređen
26.
srpnja
1992.
u
Čitluku.
U
kolovozu
1992.
postavljen
je
za
vikara
u
Široki
Brijeg
i
tu
ostao
do
studenoga
1994.
Zatim
je
premješten
za
vikara
u
Grude
i
tamo
ostao
do
veljače
1999.
Iz
Gruda
je
poslan
u
samostan
na
Humac
gdje
je
boravio
do
kolovoza
2000.
U
Kočerinu
je
bio
župnik
od
2000.
do
2005.,
te
ponovno
dolazi
na
Humac
gdje
ga
je
Uprava
provincije
postavila
za
gvardijana
samostanskog
bratstva
do
2010.
Od
tada
do
danas
je
župnik
u
Čitluku,
te
od
2022.
obnaša
i
službu
provincijskog
vikara.

Poštovani
fra
Miro,
na
početku
još
jednog
listopada
u
župama
i
među
vjernicima
intenzivira
se
molitva
krunice
budući
da
je
listopad
uz
svibanj
poznat
kao
Gospin
mjesec.
U
čemu
se
nalazi
utemeljenje
krunice
i
što
nam
možete
kazati
o
povijesti
njezina
nastanka?

Prema
predaji,
listopadska
pobožnost
nastaje
nakon
one
velike
bitke
kod
Lepanta,
u
Korintskom
zaljevu
1571.
Naime,
prije
te
odlučne
bitke
između
kršćanske
malobrojne
flote
i
nadmoćne
osmanlijske
flote,
papa
Pio
V.
uputio
je
poziv
svim
vjernicima
na
molitvu
Gospine
krunice
za
pobjedu
kršćana
protiv
osmanlijske
vojske.

Od
tada
je
u
crkvi
uveden
spomendan
Blažene
Djevice
Marije,
Kraljice
krunice
(7.
listopada)
te
je
time
istaknuta
važnost
molitve
krunice
u
različitim
potrebama,
posebno
u
velikim
nevoljama.

Povijest
molitve
krunice
na
kršćanskome
zapadu
stavlja
se
u
vrijeme
XII.
stoljeća.
U
početku
je
bio
izgovaran
samo
njezin
prvi
dio;
Anđeoski
pozdrav
i
Elizabetin
blagoslov.

Negdje
oko
XV.
stoljeća
nadodala
se
i
molitva
Sveta
Marijo.
Henrik
Kalkar,
njemački
kartuzijanac,
podijelio
je
150
Zdravomarija
na
15
desetica,
među
koje
je
umetnuo
Očenaš.

Prvi
pisani
dokumenti
koji
spominju
molitvu
krunice
s
meditacijama
otajstava
iz
Biblije
potječu
negdje
između
1410.
i
1439.

Godine
1521.
dominikanac
Alberto
da
Castello
50
otajstva
krunice
sveo
je
na
15.
Tako
se
ova
pobožnost
proširila
diljem
Europe
u
ovom
obliku
i
danas
postoji
i
moli
se
na
ovaj
način.

Dok
moli
radosna,
žalosna,
slavna
i
otajstva
svjetla,
vjernik
se
prisjeća
Kristova
utjelovljenja,
Njegove
muke
i
smrti
te
uskrsnuća
od
mrtvih.
Kako
to
krunica
doprinosi
dubljem
cijenjenju
ovih
otajstava
i
tješnjoj
povezanosti
života
vjernika
s
Kristovim
životom?

U
samome
povijesnom
nastanku
krunice
bili
su
podijeljeni
razni
odlomci
na
različita
promišljanja
biblijskih
tekstova,
njih
50.
Tako
se
14
razmatranja
odnosilo
na
Isusov
život
prije
početka
javnoga
djelovanja.
Šest
razmatranja
odnosilo
se
na
Isusovo
javno
djelovanje;
24
razmatranja
bila
su
o
Isusovoj
muci
i
smrti,
dok
je
ostalih
šest
razmatralo
Isusovo
uskrsnuće
te
slavu
i
krunidbu
Marijinu
na
nebu.

Upravo
je
tu
ta
spona
našega
života
s
onim
što
je
Isus
Krist
doživio
na
zemlji.
Sve
što
na
neki
način
i
sami
prolazimo
kroz
ovaj
naš
svakodnevni
život,
mi
razmatramo
o
Isusu
koji
je
bio
u
svemu
nama
jednak,
i
prolazio
isto
različita
iskustva
ljudskoga
života.

Župnik
ste
u
Čitluku
gdje
se
svakodnevno
prije
svete
mise
moli
krunica,
i
to
za
duhovna
zvanja.
Kojim
plodovima
svjedočite?
Kada
sam
2010.
došao
na
župu
u
Čitluk,
susreo
sam
skupinu
žena
koje
svaku
večer
prije
večernje
mise
mole
krunicu.
U
razgovoru
s
njima
saznao
sam
da
je
njihova
nakana
molitve
za
duhovna
zvanja.
Priključio
sam
se
molitvi
zajedno
s
njima,
iako
moram
priznati
da
ne
stignem
svaku
večer,
ali
kad
god
mogu,
tu
sam.
Ono
što
sam
iskusio
kroz
sve
ovo
vrijeme
jest
da
mi
trebamo
moliti,
a
Gospodin
će
se
već
pobrinuti
za
ostalo.
I
tako
se
i
obistinjuje.

Za
ovih
13
godina
boravka
u
župi
Čitluk
imali
smo
šest
mladih
misa.
Trenutno
imamo
jednoga
bogoslova
naše
Provincije,
jednog
kandidata
u
postulaturi
i
dvojicu
sjemeništaraca
u
Sinju.
I
imamo
svake
godine
kao
provincija
sa
sjedištem
u
Mostaru
lijep
broj
kandidata
u
postulaturi
i
u
novicijatu.
Tako
da
s
pravom
mogu
reći
da
su
plodovi
molitve
krunice
u
župi
na
ovu
nakanu
vrlo
plodni.
Bogu
dragom
hvala,
ali
i
moliteljima
koji
i
dalje
nastavljaju
svoju
misiju.

Možemo
li
reći
da
je
ova
pobožnost
duhovno
oružje,
te
je
li
nužan
„alat“
za
svetost?
Sigurno
je
molitva
krunice
duhovno
oružje
za
naš
vjernički
život.
Mnoge
životne
situacije
to
potvrđuju.
A
i
mnoga
iskustva
kroz
povijest
često
naglašavaju
veliku
važnost
krunice
u
duhovnom
rastu
i
razvoju
vjernika.
Krunica
je
tako
jednostavna,
a
tako
učinkovita
molitva.

Posebno
razmatranja
biblijskih
događaja
iz
Isusova
i
Marijina
života
uče
nas
vjernosti
i
ljubavi
prema
Bogu
i
prema
čovjeku,
i
tu
je
njezina
najveća
vrijednost.
Upravo
mnogi
svetci
kroz
povijest
Crkve
svjedoče
o
tomu
koliko
im
je
ta
jednostavna
molitva
pomogla
u
njihovu
rastu
u
svetosti.

Crkva
je
u
svojim
najtežim
vremenima
misli
upirala
k
središnjem
događaju
Povijesti
spasenja
upravo
molitvom
krunice.
Hrvatski
narod
poznat
je
kao
marijanski
narod
koji
rado
hodočasti
i
utječe
se
Djevici
Mariji.
Iz
Vašeg
iskustva,
koliko
je
pobožnost
krunice
prisutna
među
vjernicima
u
BiH
i
koliko
im
daje
utjehu
u
teškim
trenutcima?

Ne
trebamo
previše
dvojiti
oko
toga
jer
znamo
da
je
hrvatski
narod
marijanski
narod.
To
smo
posebno
iskusili
u
Domovinskom
ratu.
Kad
su
se
na
svim
trgovima
naših
mjesta
okupljali
vjernici
na
molitve
krunice.
Kada
su
vojnici
na
svojim
ramenima
ili
oko
vrata
nosili
krunicu
kao
znak
svoje
vjere
i
vjernosti
Gospi
kao
Majci
i
Odvjetnici
vjernika.

I
danas
je
nešto
slično.
Kad
vidimo
koliko
se
danas
život
vjernika,
a
posebno
naših
obitelji
nalazi
u
različitim
poteškoćama,
ne
samo
materijalnim,
nego
i
duhovnim.
I
danas
ljudi
izlaze
na
trgove
i
klečeći
mole
Majčin
zagovor.

Kada
se
nekada
približavate
nekim
Gospinim
svetištima
i
kad
susrećete
hodočasnike
koji
pješice
hodočaste
u
svetišta,
redovito
ćete
u
skupinama
ili
pojedinačno
vidjeti
kako
nose
i
mole
Gospinu
krunicu.
Tako
da
držim
kako
je
krunica
itekako
prisutna
među
vjernicima
u
našoj
domovini
i
da
ju
vjernici
rado
mole.

Iz
Vašeg
pastoralnog
iskustva,
kakav
je
odnos
mladih
prema
ovoj
pobožnosti?
U
radu
s
mladima,
posebno
dok
sam
predavao
vjeronauk
u
školi,
jedna
od
najljepših
stvari
bila
je
organizacija
molitve
krunice
u
crkvi,
posebno
kroz
mjesec
svibanj
i
listopad
kad
su
djeca
rado
dolazila
moliti
ju.

Radeći
s
mladima
u
bratstvu
Frame,
također
imam
iskustvo
s
koliko
ljubavi
bi
oni
molili
krunicu.
Kako
smo
kao
župna
zajednica
u
blizini
Međugorja,
onda
naši
mladi
zajedno
sa
svećenicima
idu
pješice
do
Brda
ukazanja
i
rado
putem
mole
krunicu.

Mi
kao
župna
zajednica
zadnje
tri
godine
organiziramo
Veliku
devetnicu
u
kojoj
hodočastimo
od
naše
župne
crkve
do
Podbrda
u
Bijakovićima.
Kroz
osam
nedjelja
idemo
pješice
otprilike
sedam
kilometara,
i
bude
otprilike
400
osoba,
najveći
dio
su
mladi
i
mlade
obitelji.

Smatram
da
je
krunica
prisutna
u
životima
mladih
ljudi.

Koje
svetce
biste,
na
kraju,
istaknuli
koji
su
posebice
zagovarali
molitvu
krunice
i
koji
bi
mogli
biti
na
pomoć
onima
koji
još
traže
svoj
put
prema
ovoj
pobožnosti?
Mnogi
svetci
su
izrekli
svoje
svjedočanstvo
u
veličini
molitve
krunice.
Možda
da
tu
spomenemo
velikane
prosjačkih
redova
franjevaca
i
dominikanaca
koji
su
ovu
molitvu
među
prvima
pronosili
Europom,
i
tako
širili
pobožnost
krunice.

Uz
mnoge
svetce
htio
bih
spomenuti
one
koji
su
nama
nekako
bliski,
koji
su
naši
suvremenici
kao
sveti
papa
Ivan
Pavao
II.
koji
je
rekao
kako
mu
je
„krunica
najdraža
molitva,
divna
u
svojoj
jednostavnosti
i
dubini“.

Sv.
Franjo
Saleški
rekao
je
kako
je
krunica
najbolji
način
molitve.
A
Sv.
Ljudevit
ističe
kako
je
krunica
najjače
oružje
„za
bičevanje
đavla“.
Papa
Pavao
VI.
piše
kako
je
krunica
„sažetak
cijeloga
evanđelja“.
O
važnosti
krunice
govorili
su
i
mnogi
drugi
svetci
–
Padre
Pio
i
Ivan
Bosco.

Važnost
molitve
krunice
središnji
je
naglasak
mnogih
Gospinih
ukazanja
kroz
povijest,
a
sama
Blažena
Djevica
Marija
u
Fatimi
je
objavila:
„Ja
sam
Kraljica
svete
krunice.“

Piše:
Josipa
Prskalo, Katolički
tjednik