Život u Švedskoj danas je nesiguran, neslobodan, Šveđani su bez rata izgubili svoju zemlju

Život u Švedskoj danas je nesiguran, neslobodan, Šveđani su bez rata izgubili svoju zemlju

Link na izvornu vijest

Život u Švedskoj danas je nesiguran, neslobodan, Šveđani su bez rata izgubili svoju zemlju

Hvata
me
strah
kad
vidim
da
hrvatsko
društvo
kopira
Zapad
koji
u
svemu
propada,
da
se
tako
odričemo
svoje
kulture
i
duhovnog
nasljeđa
Gledajući
Švedsku
danas,
život
ovdje
obilježava
nesigurnost,
nesloboda,
a
porast
kriminala
i
nasilja
je
ogroman.
Šveđani
su
bez
rata
izgubili
svoju
zemlju,
narod
nitko
ne
pita,
a
plaća
greške
vladajućih.
Taj
neoliberalni
kapitalizam
rodio
je
ovakvo
stanje.

Rekao
je
to
u
intervjuu
za
radio
Mrežnica
Ante
Filip
Tepić,
29-godišnji
Hrvat
koji
cijeli
život
živi
u
Švedskoj,
u
gradu
Trelleborgu.
Sada
zbog
situacije
u
toj
skandinavskoj
zemlji,
na
najboljem
je
putu
i
s
planovima
da
s
obitelji
dođe
živjeti
u
Hrvatsku
u
koju
dolazi
oduvijek.

Švedska
je
u
zadnje
vrijeme
na
udaru
kriminala
i
kriminalnih
bandi,
a
zemlja
koju
smo
nekad
doživljavali
kao
slobodnu,
sigurnu,
dobrog
standarda,
izgubila
je
te
epitete.

Švedska
kakvu
smo
doživljavali,
to
više
nije

Tepić
je
politolog,
a
uz
to
bavi
se
i
novinarstvom,
pa
je
najbolja
osoba
za
informaciju
o
situaciji
u
Švedskoj
iz
“prve
ruke”.
Voli
i
srcem
doživljava
i
Švedsku
i
Hrvatsku
pa
priznaje
da
mu
nije
nimalo
svejedno
u
kom
smjeru
idu
ove
dvije
zemlje.

Kad
je
2018.
godine
diplomirao
politologiju,
nije
ni
slutio
da
će
se
vrlo
skoro
u
svojim
analizama
i
tekstovima
baviti
švedskim
društvom,
ali
s
negativnim
predznakom.

Kritički
analizirajući
pojave
u
Švedskoj
poručuje:
Švedska
kakvu
smo
nekad
doživljavali
kao
zemlju
ugodnog
života
i
dobrog
standarda
i
visoke
sigurnosti,
to
više
nije.

-Ta
doza
kritike
je
neophodna
jer
čovjek
je
društveno
biće,
oblikuje
društvo
i
odgovoran
je
za
njega.
Treba
znati
da
u
Švedskoj
danas
postoji
potreba
za
tri
puta
više
zatvora
nego
dosad,
odnosno
u
sljedećih
10
godina
18
tisuća
mjesta
na
raspolaganju
u
zatvorima.

U
zadnjih
5
godina
imamo
20
%
više
posjeta
dječjoj
psihijatriji,
svaka
deseta
osoba
u
Švedskoj
živi
zahvaljujući
antidepresivima.
Stanje
nije
dobro,
a
da
uopće
i
ne
pričamo
o
pucnjavi,
detonacijama
i
sukobima
koji
dominiraju
cijelu
ovu
godinu
i
sukobima
odnosno
valu
nasilja
kriminalnih
bandi.

Tepić
kaže
da
su
pucnjave
u
Švedskoj
svakodnevne,
a
ova
godina
već
je
premašila
prosjek
prošlih
iako
su
do
kraja
dva
i
pol
mjeseca.

Više
od
milijun
ljudi
stiglo
je
u
Švedsku
u
10
godina

Što
je
razlog
ovakvom
stanju
u
švedskom
društvu,
više
je
razloga.
Švedska
je
doživjela
velike
promjene,
navodi
Tepić.


Od
2012.
do
2022.
godine
u
Švedsku
je
došlo
više
od
milijun
ljudi
sa
svih
strana
svijeta.
To
nije
lako
uskladiti.
Neki
često
govore
i
upotrebljavaju
izraz
“sukob
civilizacija”.
Vidimo
nerede,
a
dosad
je
Švedskoj
vladalo
razmišljanje
da
u
tim
neredima
i
sukobima
stradaju
samo
kriminalci.
Ali
to
je
danas
eskaliralo
jer
se
ide
na
rodbinu,
obitelj,
djecu,
nema
granica,
a
često
stradaju
skroz
nevini
ljudi
jer
se
ti
obračuni
i
pucnjave
često
događaju
na
javnim
površinama.
Stradaju
prolaznici
koji
su
na
krivom
mjestu
u
krivo
vrijeme.

Može
li
se
porast
događaja
iz
crne
kronike
i
val
nasilja
povezati
s
dolaskom
brojnim
migranata
u
Švedsku,
Topić
odgovara:

-To
svakako
nije
olakšalo.
No,
ja
kritički
gledam
i
na
tu,
nazovimo
je
kulturu,
koja
se
širi
i
putem
tv
kanala.
Zašto
je
Hitler
svaki
dan
na
javnoj
televiziji,
o
tome
sam
pisao
prije
par
godina,
ispada
da
narod
plaća
neonacizam.
Nisam
shvatio
poantu
niti
mi
je
itko
odgovorio
na
to
pitanje.
Ne
možete
upaliti
bilo
koji
program
jer
to
je
samo
nasilje
na
sve
strane
i
blud.
To
se
sijalo,
a
sada
je
to
i
žetva.

Hrvatska
ne
bi
trebala
kopirati
Zapad

Topić
kaže
kako
bi
u
Hrvatskoj
trebali
shvatiti
u
kojem
smjeru
želimo
da
nam
društvo
ide.


Da
ne
kopiramo
sve
sa
Zapada
i
da
mislimo
da
je
tamo
sjajno.
Za
analizirati
neko
društvo
iznutra,
treba
znati
i
jezik,
ali
i
poznavati
to
društvo,
biti
dio
njega.
Mi
često
slušamo
priče
kako
je
bilo
prije,
kad
je
cvjetala
industrija
i
bilo
bolje
pred
40
godina.
Kad
je
moj
djed
došao
u
Švedsku,
doslovno
je
bilo
tako
da
je
ujutro
stigao,
a
popodne
već
radio.
Tu
Švedsku
su
“dizali”
ljudi
sa
Balkana,
a
danas
je
nešto
drugo.
Da
se
razumijemo,
Švedskoj
treba
radne
snage,
u
svakom
drugom
kućanstvu
živi
samac,
djece
je
sve
manje…
Da,
netko
treba
raditi,
no
s
logikom
da
u
zemlju
ulaze
mnogi
dobije
se
i
radnike
i
neradnike,
odnosno
postotak
koji
ruši
sve
izgrađeno.
Zato
je
problematična
ta,
da
ju
nazovem,
“trgovina
ljudima”.

Nije
tajna
da
u
švedskim
gradovima
postoje
kvartovi
u
koje
policija
ne
ulazi,
a
tamo
nema
niti
domicilnog
stanovništva,
već
vladaju
neki
drugi
zakoni.

-Zakoni
važe
sve
manje,
policija
ne
može
baš
ništa,
sada
će
vojska
morati
ući
i
pitanje
je
hoće
li
to
biti
dovoljno.
Neoliberalne
vlade
dosad
su
radile
u
tom
pravcu
misleći
da
će
svi
biti
slobodni
i
sigurni,
a
došli
smo
do
suprotnog
stanja

nitko
više
nije
ni
slobodan
ni
siguran.
Za
egzistenciju
se
bore
ljudi
na
sve
strane,
da
ne
pričam
o
tome
kako
su
redovi
za
socijalnu
pomoć
svaki
dan
sve
duži.
Ima
tu
svih
skupina,
primjerice,
nekad
su
radili,
sad
su
bolesni.
Država
im
više
ne
vjeruje.
Ima
nekoliko
godina
da
je
tadašnja
ministrica
rekla
kako
treba
uvesti
politiku
da
osoba
maksimalno
može
biti
bolesna
9
dana
u
godini!
To
je
apsurdno
jer
ne
može
čovjek
birati
kad
će
i
koliko
biti
bolestan.
No,
da
shvatimo
ovu
agendu
zašto
je
Vlada
to
poduzela
treba
reći
da
postoje
ljudi
koji
varaju
sustav.
Vlada
je
to
iskoristila
i
kazala
kako
će
sad
kazniti
sve
zbog
njih.
A
to
nije
humano.
Što
ćemo
s
onima
koji
ne
varaju?
Oni
stradaju
zbog
onih
drugih.

Život
u
Švedskoj
danas
je
nesiguran,
neslobodan,
Šveđani
su
bez
rata
izgubili
svoju
zemlju

Topić
današnji
život
u
Švedskoj
opisuje
kao
nesiguran,
bez
slobode.

-Nesigurnost
prije
svega,
a
to
znači
i
bez
slobode.
To
malo
zajednice
što
je
bilo,
razbilo
se.
Zatvoriš
se
u
sebe.
Niti
običan
čovjek
više
vjeruje
sustavu,
niti
sustav
njemu.
Dakle,
veliko
nepovjerenje
vlada,
a
tako
se
ne
gradi
društvo.

Njegovi
prijatelji
Šveđani
su
zabrinuti.


Oni
su,
da
tako
kažem,
bez
rata
izgubili
svoju
zemlju.
Nitko
ih
nije
pitao
ništa.
A
narod
je
taj
koji
plaća
greške
vladajućih.
Zabrinut
sam
za
Švedsku,
pričam
o
njoj
jer
je
volim,
stalo
mi
je
do
nje,
zato
sam
kritičan
jer
želim
da
bude
bolje.
Ne
izgleda
dobro
to
sad.
A
s
druge
strane
da
se
i
naši
ljudi
pitaju
žele
li
uopće
ići
tamo.
Ako
žele
ići
zbog
ekonomskog
blagostanja,
toga
više
nema.
Ako
ide
da
bi
bio
slobodan,
ne
može
jer
je
nesigurno.
Ne
vidim
više
motiv
za
ići
tamo.
No,
ovo
je
jedna
izdaja
intelektualaca
u
Švedskoj.
Nitko
od
njih
ne
kritizira
ovaj
neoliberalni
kapitalizam
koji
je
rodio
ovo
destruktivno
stanje
gdje
nasilje
ide
na
nasilje.

Zašto
intelektualci
u
Švedskoj
šute?


Mislim
da
je
to
kao
slučaj
kuhane
žabe.
Kad
je
ona
cijelo
vrijeme
u
vodi,
ne
primjećuje
da
ju
se
kuha
i
da
je
skuhana.
Netko
sa
strane
odmah
iskoči.
Meni
u
ovome
pomaže
i
moja
hrvatska
perspektiva
jer
nikad
nisam
isključio
svoj
hrvatski
duh
i
našu
tradiciju.
Vidim
da
su
u
Švedskoj
oni
izgubili
svoju.
Ali
ako
mi
nastavimo
ovako,
i
mi
ćemo
izgubiti
svoju
i
trebati
prihvatiti
tuđu.

Svakodnevne
pucnjave,
eksplozije,
stradanja,
kao
ratno
stanje
je
u
Švedskoj

A
što
ovaj
mladi
intelektualac
kaže
kad
čuje
kako
je
Hrvatima
najvažnije
kolika
im
je
plaća,
a
za
drugo
će
lako.

-Uvijek
je
riskantno
kad
se
dopusti
da
materijalno
pobijedi
duhovno.
Materijalno
je
kratkoročno,
stekneš
kuću,
auto,
obično
na
kredit
što
je
moderno
ropstvo
i
ako
ti
je
to
prioritet,
gubiš
sebe.
Onda
ja
postavljam
pitanje
parafrazirajući
Isusa

Što
će
ti
da
je
cijeli
svijet
tvoj,
a
izgubio
si
sebe.Mi
moramo
krenuti
od
kulturnog
i
duhovno,
ne
materijalnog.

Tepić
kaže
da
se
sve
može
sažeti
u
nekoliko
rečenica:


Realno
je
za
reći
da
su
Šveđani
izgubili
kontrolu,
odnosno
s
politikom
da
ne
treba
rađati,
odgajati
svoj
narod
na
zdrav
način,
već
da
ti
tuđi
mogu
doći
raditi,
mislim
da
su
se
prevarili.
O
tome
svjedoče
svakodnevni
pucnjevi,
eksplozije,
bombe,
a
svaki
treći
dan
netko
strada
zbog
neke
vrste
nasilja.
To
je
kao
ratno
stanje.

Tepić
kaže
kako
treba
biti
realan
pa
reći
da
jedna
skupina
onih
koji
su
stigli
u
Švedsku
radi,
ali…


U
Stockholmu
ili
drugim
gradovima
vidite
da
taksije
voze
samo
stranci,
u
picerijama
isto
tako
rade
stranci,
čišćenjem
po
hotelima,
skladištima
se
također
oni
bave.
No,
ima
velik
dio
onih
koji
su
stigli,
a
ne
rade.
U
Švedskoj
se
očito
mislilo
da
će
svi
koji
dođu
raditi,
ali
nije
tako.
Čovjek
ako
ne
radi,
ulazi
u
destrukciju.
Svakom
je
potrebno
jako
zajedništvo,
od
obitelji
do
posla
pa
i
crkve.
Ako
toga
nema,
dolazi
do
destrukcije,
a
često
u
smjeru
kriminala.

Govoreći
o
sigurnosti
ljudi
u
Švedskoj,
treba
se
dotaknuti
i
sigurnosti
žena,
odnosno
porasta
broja
silovanja.


Nesigurnost
raste
uopće,
ne
vidim
razlog
zašto
bi
bilo
bolje.
Gledajte,
puno
se
tu
naroda
pomiješalo,
više
nitko
ne
zna
nikoga.
Nije
to
kao
kod
nas
gdje
ti
svatko
zna
5
generacija
unatrag
tko
su
ti
rođaci.
Gore
tako
nije.

Tepić
naglašava
da
nitko
u
švedskom
društvu
ne
otvara
problem
utjecaja
medija
koji
siju
nemoral,
blud
i
nasilje.


Naravno
da
to
mora
eskalirati.

On
je
otac
dvoje
djece
pa
dodaje
da
je
odgajati
dijete
danas
u
Švedskoj
izazovno.

-Teško,
izazovno.
Treba
pokušati
napraviti
svoj
mikrosvijet
u
makrosvijetu,
a
to
nije
lako.
Ali
ne
treba
gubiti
nadu,
no
treba
biti
realan
i
sagledati
stvari
kakvima
jesu
da
bi
se
znao
postaviti.
Nisam
siguran
da
želim
u
Švedskoj
odgojiti
svoju
djecu.
Moja
želja
je
doći
i
živjeti
u
Hrvatskoj,
no
neke
se
stvari
trebaju
posložiti.
Nije
mi
atraktivno
ako
Hrvatska
misli
slijediti
te
negativne
tokove,
moram
vidjeti
da
naša
hrvatska
država
želi
drugačije
od
Švedske,
od
pravca
kojim
su
išli
oni,
Njemačka,
Francuska…
No,
spreman
sam
osobno
pridonijeti
zdravijem
društvu,
svi
smo
mi
dio
tog
društva.
Htio
bih,
naravno,
živjeti
u
Hrvatskoj.

Slaže
li
se
s
tvrdnjama
nekih
analitičara
da
su
događanja
u
Švedskoj
tek
uvod
i
primjer
onoga
što
će
se
događati
u
drugim
zemljama
Europe
poput
Njemačke,
Francuske,
Belgije
i
slično,
Tepić
kaže:


Mislim
da
te
zemlje
mogu
imati
isto
takvu
lošu
budućnost.
A
najprije,
hvata
me
strah
što
vidim
da
mi
idemo
u
tom
smjeru,
da
bi
ličili
tom
zapadu.
I
to
mi
nije
jasno.
Zašto
tako
lako
napuštamo
svoju
duhovnu
baštinu,
kulturu
i
prihvaćamo
tuđu?
A
tako
smo
skupo
platili
da
bismo
bili
slobodni.
To
me
zabrinjava,
da
mi
želimo
kopirati
te
zemlje
i
taj
Zapad
koji
u
svemu
propada.

A.Kekić

RADIO
MREŽNICA


Braniteljski
portal

Rubrika “Drugi pišu” je računalno generirana rubrika u kojoj se automatski povlači vijesti s drugih web stranica putem RSS protokola, te se korisnik koji otvori (klikne) vijest na ovoj rubrici upućuje na vijest s izvorne web-stranice (slično kao na Facebooku). Vijesti i linkovi koji vode na te vijesti su pod kontrolom drugih portala te e-Hercegovina.com nije odgovorna za sadržaj tih istih portala. e-Hercegovina.com nije vlasnik prenesenih vijesti i ne polaže nikakva prava na objavljene vijesti. e-Hercegovina.com poštuje intelektualno vlasništvo i autorska prava drugih, te se obvezuje po prijavi povrede autorskih prava, intelektualnog vlasništva ili druge povrede propisa ukloniti sve sadržaje kojima se krše autorska prava drugih. Primjedbe, prijave kršenja prava ili nešto drugo možete uputiti na email [email protected] te se e-Hercegovina.com obvezuje da u najkraćem mogućem roku odgovori na email i po potrebi reagira.
O čemu se priča na BiH i Croatia subredditima

O čemu se priča na Balkanskim subredditima?