Bistra
rijeka
koja
vijugavo
protiče
niz
zelene
pašnjake
dok
se
nad
njom
nadvio
dva
milenija
star
kameni
most
predstavlja
jedan
od
najljepših
prizora
u
BiH.

Planinska
rijeka
Šujica
izvire
ispod
prijevoja
Malovan
i
podno
Kupreškog
polja
te
svoj
put
nastavlja
kroz
Šujičko
i
Duvanjsko
polje
u
dužini
od
48
kilometara
do
sela
Kovači
gdje
nestaje
u
veličanstvenom
ponoru
ispod
strme
litice.

Prema
pojedinim
izvorima
rijeka
je
dobila
ime
po
tome
što
se
rep
riječnog
raka
se
u
narodu
naziva
šuja,
pa
otud
i
Šujica.

Poznati
putopisac

Zuko
Džumhur
Šujicu
je
nazvao
najkrivudavijom
rijekom
na
svijetu.
Njeni
prizori
već
dugo
vremena
privlače
pjesnike,
fotografe,
ekologe,
ribare,
turiste
i
avanturiste.

U
njenim
bistrim
i
čistim
vodama
žive
pastrmka
i
lipljen,
kao
i
riječni
rak
koji
nastanjuje
isključivo
čiste
vode.

Postojanje
riječnog
raka
je
znak
kako
su
vode
nezagađene,
a
nažalost
takvih
je
sve
manje
u
našoj
zemlji
što
dodatno
daje
na
značaju
i
vrijednosti
rijeke
Šujice.

Stanovništvu
ovih
krajeva
rijeka
stoljećima
znači
mnogo
i
ljudi
žive
ovdje
još
od
vremena
Ilira.
Na
njoj
napajaju
stoku
po
kojima
je
poznat
ovaj
kraj
ili
se
vode
koriste
za
navodnjavanje
polja,
njiva
i
bašti.
I
danas
se
vode
iz
Šujice
dijelom
koriste
za
vodoopskrbu
istoimenog
mjesta
Šujica.

U
centralnom
dijelu
Šujičkog
polja
iznad
rijeke
podignuta
je
Galečka
ćuprija
ili
Rimski
most.

Procjenjuje
se
kako
je
most
izgrađen
u
prvom
stoljeću,
odnosno
da
je
star
preko
2.000
godina
i
da
je
arhitektonsko
djelo
Rimljana
koji
su
most
izgradili
kako
bi
spojili
Salonu,
današnji
Solin
pored
Splita,
sa
unutrašnjošću
tadašnje
provincije
Dalmacije.

Jedna
od
najljepših
rijeka
u
BiH

Rijeka
Šujica
je
samo
jedna
u
nizu
ponornica
kojima
vode
sa
niza
kraških
polja
završavaju
u
Jadranskom
moru.

Kroz
Kupreško
polje
protiče
rijeka
Milač
koja
ponire
kod
sela
Malovan
te
se
nekoliko
kilometara
dalje
pojavljuje
kao
rijeka
Šujica
u
blizini
istoimenog
mjesta.

Šujica
potom
teče
kroz
Šujičko
i
Duvanjsko
polje
te
ponire
u
selu
Kovači
da
bi
se
s
druge
strane
planine
pojavila
kao
Ričina
koja
se
ulijeva
u
Buško
jezero
čije
opet
vode
završavaju
u
rijekama
u
Hrvatskoj
i
naposljetku
u
Jadranskom
moru.
Ukoliko
je
godina
sušna,
rijeka
Šujička
zna
biti
bez
vode
oko
150
dana
u
godini.

Cijeli
taj
sustav
kraških
nadzemnih
i
podzemnih
voda
izuzetno
je
osjetljiv
na
zagađenja
stoga
bi
posebna
pažnja
trebala
biti
posvećena
zaštiti
jer
dio
voda
se
i
danas
koristi
u
bunarima
i
vodovodima
za
piće.

Svoj
put
Šujica
završava
u
zadivljujućem
ponoru
nedaleko
u
selu
Kovači
sa
nevjerojatnim
kapacitetom
od
oko
80
metara
kubnih
vode
u
sekundi.

Cijelo
ovo
područje
bogato
je
brojnim
prirodnim
fenomenima
i
oblicima
nastalih
na
krškom
terenu,
od
kraških
polja,
rijeka
ponornica,
jama,
vrtača,
speleoloških
objekata
i
drugih
koje
predstavljaju
izuzetno
prirodno
bogatstvo
na
kojem
bi
se
mogao
razvijati
održiv
eko-turizam,
ruralni
i
naučni.
Preduvjet
je
svakako
održavanje,
briga
i
zaštita
prirode
u
što
izvornijem
obliku.

Hidroelektrane
bi
značile
kraj
Šujice
kakvu
poznajemo

Potencijal
rijeke
Šujice
su
uočili
i
investitori
koji
su
planirali
izgradnju
nekoliko
malih
hidroelektrana
i
drugih
objekata
za
proizvodnju
električne
energije.

Planirana
je
gradnja
četiri
male
hidroelektrane
u
gornjem
toku,
te
crpna
hidroelektrana
u
blizini
ponora.

Stanovništvo
Šujice
i
Tomislavgrada
diglo
je
glas
protiv
hidroelektrana
i
stali
su
u
zaštitu
rijeke.

Naposljetku
su
investitori
odustali,
dijelom
zbog
pritiska
javnosti,
a
dijelom
zbog
toga
što
rijeka
Šujica
nema
dovoljno
vode
tijekom
godine
tako
da
im
se
investicija
ne
bi
isplatila.

Bar
ne
kratkoročno,
a
naši
investitori
su
uglavnom
navikli
na
brzu
zaradu.

„Bile
su
planirane
četiri
mini
hidrocentrale
na
gornjem
toku
rijeke
Šujice.
Oni
su
skužili
da
jednostavno
u
tom
dijelu
nema
dovoljno
vode.
Kada
su
investitori
počeli
malo
više
oko
projekta
raditi
shvatili
su
da
nema
glavnog
medija
koji
bi
trebao
pokretati
hidroelektrane.
U
toku
godine
rijeka
teče
tri
četiri
mjeseca
maksimalno.
Šujica
je
mala
rijeka.
I
onda
su
vidjeli
da
ni
lokalna
zajednica
to
nije
najbolje
prihvatila
te
su
zbog
toga,
ali
i
ekonomskih
razloga
odustali“
govori

Mirko
Šarac
iz
Udruge
Naša
baština
iz
Tomislavgrada.

Osim
na
gornjem
toku,
isto
tako
je
planirana
i
gradnja
CHE
(crpne
hidroelektrane)
Vrilo
u
selu
Kovači
gdje
ponire
rijeka
Šujica.

Koncesiju
za
izgradnju
hidroelektrane
Vrilo
od
66
MW
na
rijeci
Šujici
u
općini
Tomislavgrad
dala
je
Vlada
FBiH,
a
koja
je
po
najavama
trebala
proraditi
krajem
ove
2023.
godine.

Za
izgradnju
su 
odobrena
kreditna
sredstava
od
strane
Njemačke
razvojne
banke
(KfW)
Elektroprivredi
HZHB
u
iznosu
od
100
miliona
eura.

Čini
se,
bar
kako
primjećuje
naš
sagovornik,
da
su
investitori
odustali
i
od
ovog
projekta.

„Nitko
njima
nije
zabranio
da
to
mogu
uraditi,
nego
su
jednostavno
shvatili
da
je
to
projekat
zablude.
Nemaju
vode.
Iz
tog
razloga
je
Elektroprivreda
odustala
od
HE
Vrilo.
Trebaš
uložiti
sto
miliona
u
nešto,
a
nemaš
medija.
Nitko
više
ne
radi
na
tim
projektima“,
kaže
Mirko
Šarac.

Praktično,
rijeka
Šujica
je
obranila
samu
sebe.

Na
upite
šta
se
točno
događa
sa
najavljenim
elektroenergetskim
projektima
na
rijeci
Šujici,
u
kojoj
su
fazi
i
da
li
su
investitori
od
njih
definitivno
odustali,
smo
poslali
Ministarstvu
poljoprivrede,
vodoprivrede
i
šumarstva
HBŽ
kao
i
Elektroprivredi
HZHB,
ali
do
objave
teksta
nismo
dobili
odgovore.
Na
email-ove
i
telefonske
pozive
nisu
odgovarali.

Građani
protiv
hidroelektrana

Šujica
nije
jedina
rijeka
u
BiH
na
kojoj
su
investitori
uočili
potencijal
i
mogućnost
brze
i
lake
zarade.

Na
brojnim
rijekama
u
BiH
izgrađeno
je
preko
stotinu
malih
hidroelektrana,
a
dio
njih
su
do
tada
bile
netaknute
planinske
rijeke.

Vode
iz
ovih
rijeka
su
završile
u
cijevima,
a
nerijetko
ljeti
možemo
vidjeti
potpuno
suha
riječna
korita.

Te
rijeke
su
praktično
ubijene,
u
potpunosti
je
narušen
biodiverzitet,
stanovništvo
je
dijelom
uskraćeno
za
vodu,
te
su
smanjene
šanse
za
razvoj
turizma
na
tom
području.
Prirodni
resursi
koji
pripadaju
svima
dati
su
privatnicima
pod
koncesiju
u
bescjenje.

U
Udruženju
Eko
akcija
navode
kako
je
u
BiH
do
sada
izgrađeno
preko
119
malih
hidroelektrana
u
BiH,
a
da
je
ih
je
preko
300
bilo
u
fazi
gradnje
ili
je
bila
planirana
gradnja.
Praktično
niti
jedan
riječni
tok
ne
bi
ostao
netaknut,
a
šteta
napravljena
prirodi
bi
bila
nemjerljiva.
Poređenja
radi,
u
ovom
Udruženju
navode
kako
je
108
malih
hidroelektrana,
koliko
ih
je
bilo
u
pogonu
2020.
godine,
proizvelo
svega
341,02
GWh,
što
predstavlja
tek
2,2%
od
ukupno
proizvedene
električne
energije
u
BiH.
Isto
tako
navode
kako
je
samo
vjetroelektrana
Mesihovina
proizvodila
struje
koliko
i
60
mini
hidroelektrana.
Postavlja
se
pitanje
da
li
je
vrijedilo
skrnaviti
i
uništiti
tolike
riječne
tokove
gradeći
brane
i
male
hidroelektrane
za
zanemarive
količinu
energije.

Iako
investitori
često
kao
opravdanje
za
gradnju
MHE
navode
otvaranje
radnih
mjesta,
povećanje
ulaganja,
privlačenje
investicija
i
sl.,
od
toga
uglavnom
ne
bude
ništa.
Male
hidroelektrane
su
prilično
automatizovane
i
zapošljava
se
minimalan
broj
osoba
uglavnom
na
održavanju.

Uništili
35
riječnih
tokova
radi
mizernih
0,46%
kantonalnih
prihoda

Iz
Eko
akcije
navode
kako
su
koncesione
naknade
veoma
niske
i
iznose
svega
jedan
do
tri
posto
od
prihoda
MHE.
Navode
i
primjer
Srednjobosanski
kantona
u
kome
je
do
sada
izgrađeno
35
malih
hidroelektrana,
što
predstavlja
trećinu
od
ukupnog
broja
svih
MHE
u
BiH,
i
tamo
se
koncesionim
naknadama
ubire
svega
0,46%
od
ukupnih
prihoda
kantona.

Da
li
je
vrijedilo
na
35
mjesta
pregraditi,
betonirati,
izmijeniti
riječne
tokove
ili
rijeke
preusmjeriti
u
cijevi
radi
mizernih
0.46%
prihoda.

Nakon
dugotrajne
i
iscrpljujuće
borbe
aktivista
i
građana
za
rijeke,
konačno
je
popustila
i
vlast.
Tako
je
Dom
naroda
Parlamenta
Federacije
BiH
na
sjednici
održanoj
u
junu
2022.
godine
donesena
odluka
o
zabrani
izgradnje
mini
hidroelektrana.

No
to
ne
znači
da
su
bitke
za
rijeke
završene.

Isto
važi
i
za
rijeku
Šujica
koja
je
izuzetno
značajna
iz
razloga
je
što
napaja
cijeli
prostor
Duvanjskog
polja
i
bilo
kakve
intervencije
na
njoj
bi
donijele
nepopravljive
štete.

“Ako
se
napravi
brana
u
kanjonu
Šujice,
a
sva
su
duvanjska
izvorišta
ovisna
o
vodi
iz
Šujice,
i
ako
je
pregrade
odmah
će
dehidrirati
bunare
i
izvorišta.
Niko
nema
pravo,
nitko
nema
monopol
na
vodu.
Voda
je
javno
dobra”,
zaključuje
Mirko
Šarac.

Najveće
bogatstvo
rijeke
Šujice
je
njen
izvorni,
netaknuti
oblik
i
kao
takva
privlačiti
će
naučnike
i
turiste.
Nadati
se
kako
je
bitka
za
Šujicu
završena
i
da
će
i
nadolazeće
generacije
imati
priliku
da
se
dive
njenim
veličanstvenim
meandrima,
kanjonu
i
žuboru
bez
betonskih
prepreka,
cijevi,
akumulacije
ili
turbina.

Bistra
rijeka
koja
vijugavo
protiče
niz
zelene
pašnjake
dok
se
nad
njom
nadvio
dva
milenija
star
kameni
most
predstavlja
jedan
od
najljepših
prizora
u
BiH.
Planinska
rijeka
Šujica
izvire
ispod
prevoja
Malovan
i
podno
Kupreškog
polja
te
svoj
put
nastavlja
kroz
Šujičko
i
Duvanjsko
polje
u
dužini
od
48
kilometara
do
sela
Kovači
gdje
nestaje
u
veličanstvenom
ponoru
ispod
strme
litice.

Prema
pojedinim
izvorima
rijeka
je
dobila
ime
po
tome
što
se
rep
riječnog
raka
se
u
narodu
naziva
šuja,
pa
otud
i
Šujica.

Poznati
putopisac
Zuko
Džumhur
Šujicu
je
nazvao
najkrivudavijom
rijekom
na
svijetu.
Njeni
prizori
već
dugo
vremena
privlače
pjesnike,
fotografe,
ekologe,
ribare,
turiste
i
avanturiste.
U
njenim
bistrim
i
čistim
vodama
žive
pastrmka
i
lipljen,
kao
i
riječni
rak
koji
nastanjuje
isključivo
čiste
vode.
Postojanje
riječnog
raka
je
znak
kako
su
vode
nezagađene,
a
nažalost
takvih
je
sve
manje
u
našoj
zemlji
što
dodatno
daje
na
značaju
i
vrijednosti
rijeke
Šujice.
Stanovništvu
ovih
krajeva
rijeka
vjekovima
znači
mnogo
i
ljudi
žive
ovdje
još
od
vremena
Ilira.
Na
njoj
napajaju
stoku
po
kojima
je
poznat
ovaj
kraj
ili
se
vode
koriste
za
navodnjavanje
polja,
njiva
i
bašti.
I
danas
se
vode
iz
Šujice
dijelom
koriste
za
vodoopskrbu
istoimenog
mjesta
Šujica.

U
centralnom
dijelu
Šujičkog
polja
iznad
rijeke
podignuta
je
Galečka
ćuprija
ili
Rimski
most.
Procjenjuje
se
kako
je
most
izgrađen
u
prvom
vijeku,
odnosno
da
je
star
preko
2.000
godina
i
da
je
arhitektonsko
djelo
Rimljana
koji
su
most
izgradili
kako
bi
spojili
Salonu,
današnji
Solin
pored
Splita,
sa
unutrašnjošću
tadašnje
provincije
Dalmacije.

Jedna
od
najljepših
rijeka
u
BiH

Rijeka
Šujica
je
samo
jedna
u
nizu
ponornica
kojima
vode
sa
niza
kraških
polja
završavaju
u
Jadranskom
moru.
Kroz
Kupreško
polje
protiče
rijeka
Milač
koja
ponire
kod
sela
Malovan
te
se
nekoliko
kilometara
dalje
pojavljuje
kao
rijeka
Šujica
u
blizini
istoimenog
mjesta.
Šujica
potom
teče
kroz
Šujičko
i
Duvanjsko
polje
te
ponire
u
selu
Kovači
da
bi
se
s
druge
strane
planine
pojavila
kao
Ričina
koja
se
ulijeva
u
Buško
jezero
čije
opet
vode
završavaju
u
rijekama
u
Hrvatskoj
i
naposljetku
u
Jadranskom
moru.
Ukoliko
je
godina
sušna,
rijeka
Šujička
zna
biti
bez
vode
oko
150
dana
u
godini.

Cijeli
taj
sistem
kraških
nadzemnih
i
podzemnih
voda
izuzetno
je
osjetljiv
na
zagađenja
stoga
bi
posebna
pažnja
trebala
biti
posvećena
zaštiti
jer
dio
voda
se
i
danas
koristi
u
bunarima
i
vodovodima
za
piće.

Svoj
put
Šujica
završava
u
zadivljujućem
ponoru
nedaleko
u
selu
Kovači
sa
nevjerojatnim
kapacitetom
od
oko
80
metara
kubnih
vode
u
sekundi.

Cijelo
ovo
područje
bogato
je
brojnim
prirodnim
fenomenima
i
oblicima
nastalih
na
krškom
terenu,
od
kraških
polja,
rijeka
ponornica,
jama,
vrtača,
speleoloških
objekata
i
drugih
koje
predstavljaju
izuzetno
prirodno
bogatstvo
na
kojem
bi
se
mogao
razvijati
održiv
eko-turizam,
ruralni
i
naučni.
Preduslov
je
svakako
održavanje,
briga
i
zaštita
prirode
u
što
izvornijem
obliku.

Hidroelektrane
bi
značile
kraj
Šujice
kakvu
poznajemo

Potencijal
rijeke
Šujice
su
uočili
i
investitori
koji
su
planirali
izgradnju
nekoliko
malih
hidroelektrana
i
drugih
objekata
za
proizvodnju
električne
energije.
Planirana
je
gradnja
četiri
male
hidroelektrane
u
gornjem
toku,
te
crpna
hidroelektrana
u
blizini
ponora.

Stanovništvo
Šujice
i
Tomislavgrada
diglo
je
glas
protiv
hidroelektrana
i
stali
su
u
zaštitu
rijeke.
Naposljetku
su
investitori
odustali,
dijelom
zbog
pritiska
javnosti,
a
dijelom
zbog
toga
što
rijeka
Šujica
nema
dovoljno
vode
tokom
godine
tako
da
im
se
investicija
ne
bi
isplatila.
Bar
ne
kratkoročno,
a
naši
investitori
su
uglavnom
navikli
na
brzu
zaradu.

„Bile
su
planirane
četiri
mini
hidrocentrale
na
gornjem
toku
rijeke
Šujice.
Oni
su
skužili
da
jednostavno
u
tom
dijelu
nema
dovoljno
vode.
Kada
su
investitori
počeli
malo
više
oko
projekta
raditi
shvatili
su
da
nema
glavnog
medija
koji
bi
trebao
pokretati
hidroelektrane.
U
toku
godine
rijeka
teče
tri
četiri
mjeseca
maksimalno.
Šujica
je
mala
rijeka.
I
onda
su
vidjeli
da
ni
lokalna
zajednica
to
nije
najbolje
prihvatila
te
su
zbog
toga,
ali
i
ekonomskih
razloga
odustali“
govori
Mirko
Šarac
iz
Udruge
Naša
baština
iz
Tomislavgrada.

Osim
na
gornjem
toku,
isto
tako
je
planirana
i
gradnja
CHE
(crpne
hidroelektrane)
Vrilo
u
selu
Kovači
gdje
ponire
rijeka
Šujica.
Koncesiju
za
izgradnju
hidroelektrane
Vrilo
od
66
MW
na
rijeci
Šujici
u
općini
Tomislavgrad
dala
je
Vlada
FBiH,
a
koja
je
po
najavama
trebala
proraditi
krajem
ove
2023.
godine.
Za
izgradnju
su 
odobrena
kreditna
sredstava
od
strane
Njemačke
razvojne
banke
(KfW)
Elektroprivredi
HZHB
u
iznosu
od
100
miliona
eura.

Čini
se,
bar
kako
primjećuje
naš
sagovornik,
da
su
investitori
odustali
i
od
ovog
projekta.

„Nitko
njima
nije
zabranio
da
to
mogu
uraditi,
nego
su
jednostavno
shvatili
da
je
to
projekat
zablude.
Nemaju
vode.
Iz
tog
razloga
je
Elektroprivreda
odustala
od
HE
Vrilo.
Trebaš
uložiti
sto
miliona
u
nešto,
a
nemaš
medija.
Nitko
više
ne
radi
na
tim
projektima“,
kaže
Mirko
Šarac.

Praktično,
rijeka
Šujica
je
odbranila
samu
sebe.

Na
upite
šta
se
tačno
dešava
sa
najavljenim
elektroenergetskim
projektima
na
rijeci
Šujici,
u
kojoj
su
fazi
i
da
li
su
investitori
od
njih
definitivno
odustali,
smo
poslali
Ministarstvu
poljoprivrede,
vodoprivrede
i
šumarstva
Livanjskog
kantona
kao
i
Elektroprivredi
HZHB,
ali
do
objave
teksta
nismo
dobili
odgovore.
Na
email-ove
i
telefonske
pozive
nisu
odgovarali.

Građani
protiv
hidroelektrana

Šujica
nije
jedina
rijeka
u
BiH
na
kojoj
su
investitori
uočili
potencijal
i
mogućnost
brze
i
lake
zarade.
Na
brojnim
rijekama
u
BiH
izgrađeno
je
preko
stotinu
malih
hidroelektrana,
a
dio
njih
su
do
tada
bile
netaknute
planinske
rijeke.
Vode
iz
ovih
rijeka
su
završile
u
cijevima,
a
nerijetko
ljeti
možemo
vidjeti
potpuno
suha
riječna
korita.
Te
rijeke
su
praktično
ubijene,
u
potpunosti
je
narušen
biodiverzitet,
stanovništvo
je
dijelom
uskraćeno
za
vodu,
te
su
smanjene
šanse
za
razvoj
turizma
na
tom
području.
Prirodni
resursi
koji
pripadaju
svima
dati
su
privatnicima
pod
koncesiju
u
bescjenje.

U
Udruženju
Eko
akcija
navode
kako
je
u
BiH
do
sada
izgrađeno
preko
119
malih
hidroelektrana
u
BiH,
a
da
je
ih
je
preko
300
bilo
u
fazi
gradnje
ili
je
bila
planirana
gradnja.
Praktično
niti
jedan
riječni
tok
ne
bi
ostao
netaknut,
a
šteta
napravljena
prirodi
bi
bila
nemjerljiva.
Poređenja
radi,
u
ovom
Udruženju
navode
kako
je
108
malih
hidroelektrana,
koliko
ih
je
bilo
u
pogonu
2020.
godine,
proizvelo
svega
341,02
GWh,
što
predstavlja
tek
2,2%
od
ukupno
proizvedene
električne
energije
u
BiH.
Isto
tako
navode
kako
je
samo
vjetroelektrana
Mesihovina
proizvodila
struje
koliko
i
60
mini
hidroelektrana.
Postavlja
se
pitanje
da
li
je
vrijedilo
skrnaviti
i
uništiti
tolike
riječne
tokove
gradeći
brane
i
male
hidroelektrane
za
zanemarive
količinu
energije.

Iako
investitori
često
kao
opravdanje
za
gradnju
MHE
navode
otvaranje
radnih
mjesta,
povećanje
ulaganja,
privlačenje
investicija
i
sl.,
od
toga
uglavnom
ne
bude
ništa.
Male
hidroelektrane
su
prilično
automatizovane
i
zapošljava
se
minimalan
broj
osoba
uglavnom
na
održavanju.

Uništili
35
riječnih
tokova
radi
mizernih
0,46%
kantonalnih
prihoda

Iz
Eko
akcije
navode
kako
su
koncesione
naknade
veoma
niske
i
iznose
svega
jedan
do
tri
posto
od
prihoda
MHE.
Navode
i
primjer
Srednjobosanski
kantona
u
kome
je
do
sada
izgrađeno
35
malih
hidroelektrana,
što
predstavlja
trećinu
od
ukupnog
broja
svih
MHE
u
BiH,
i
tamo
se
koncesionim
naknadama
ubire
svega
0,46%
od
ukupnih
prihoda
kantona.

Da
li
je
vrijedilo
na
35
mjesta
pregraditi,
betonirati,
izmijeniti
riječne
tokove
ili
rijeke
preusmjeriti
u
cijevi
radi
mizernih
0.46%
prihoda.

Nakon
dugotrajne
i
iscrpljujuće
borbe
aktivista
i
građana
za
rijeke,
konačno
je
popustila
i
vlast.
Tako
je
Dom
naroda
Parlamenta
Federacije
BiH
na
sjednici
održanoj
u
junu
2022.
godine
donesena
odluka
o
zabrani
izgradnje
mini
hidroelektrana.

No
to
ne
znači
da
su
bitke
za
rijeke
završene.

Isto
važi
i
za
rijeku
Šujica
koja
je
izuzetno
značajna
iz
razloga
je
što
napaja
cijeli
prostor
Duvanjskog
polja
i
bilo
kakve
intervencije
na
njoj
bi
donijele
nepopravljive
štete.

“Ako
se
napravi
brana
u
kanjonu
Šujice,
a
sva
su
duvanjska
izvorišta
ovisna
o
vodi
iz
Šujice,
i
ako
je
pregrade
odmah
će
dehidrirati
bunare
i
izvorišta.
Niko
nema
pravo,
nitko
nema
monopol
na
vodu.
Voda
je
javno
dobra”,
zaključuje
Mirko
Šarac.

Najveće
bogatstvo
rijeke
Šujice
je
njen
izvorni,
netaknuti
oblik
i
kao
takva
privlačiti
će
naučnike
i
turiste.
Nadati
se
kako
je
bitka
za
Šujicu
završena
i
da
će
i
nadolazeće
generacije
imati
priliku
da
se
dive
njenim
veličanstvenim
meandrima,
kanjonu
i
žuboru
bez
betonskih
prepreka,
cijevi,
akumulacije
ili
turbina.

Autor
teksta
i
fotografija:
Ajdin
Kamber