Neprevaziđeni
pjevač
narodne
muzike Toma
Zdravković,
koji
je
u
svom
glasu
nosio
posebnu
emociju,
postao
je
legenda
ovih
prostora,
o
kojem
se
pričaju
mnoge
priče.
I
dok
ga
mnogi
svojataju,
njegova
supruga Gordana
Zdravković vodi
ovih
dana
veliku
borbu
oko
autorskih
prava
vezano
za
djelo
svog
čuvenog
muža,
koji
je
nama
u
amanet
ostavio
brojne
vanvremenske
hitova,
piše Stil.rs.

Uz
Tomine
stihove
se
i
tuguje
i
veseli,
i
plače,
i
pije,
i
zaljubljuje,
jer
gotovo
da
ne
postoji
osoba
kojoj
ne
dotiču
dušu,
po
kojoj
je
ostao
poznat.
Iako
je
prošlo
tri
decenije,
priče
o
njegovom
životu
ne
prestaju
da
se
prepričavaju.

Veliku
pažnju,
prije dvije
godine,
izazvao
je
i
film
“Toma”,
baziran
na
njegovoj
životnoj
priči,
a
upravo
je
poslije ulaska Bjelogrlićevog hita
u
bioskope
o
svojim
sjećanjima
na
Zdravkovića
govorio Tihomir Pop
Asanović,
klavijaturista
legendarne
jugoslovenske
rok
grupe
“Time”,
koji
je
na
početku
svoje
karijere
šest
mjeseci
svirao
sa
Tomom.
Bilo
je
to
1965.
godine,
kada
su
obojica
bili
mladi
muzičari,
a
njegova
sjećanja
vrlo
su
zanimljiva
i
dala
su
nove
nijanse
priči
o
Tomi.

–
Bilo
je
to
krajem
1965.
i
početkom
1966,
zajedno
sam
nastupao
s
Tomom
šest
meseci
–
prisjetio
se
tada
Asanović
i
nastavio:
–
Zvali
smo
taj
prostor
Gradski
podrum,
ali
bio
je
to
Dom
sindikata
u
Beogradu,
koji
je
u
podrumu
imao
posebnu
dvoranu.
Svirali
smo
šest
dana
u
nedelji,
samo
smo
ponedeljkom
bili
slobodni.
Inače
su
tamo
svirali
“DŽentlmeni
i
braća
Jelić”,
kasnije
su
se
nazvali
YU
grupa,
rokeri
su
svirali
čajanke
od
16
do
19
sati,
a
mi
smo
nastupali
od
20
časova
do
ponoći.

O
tome
kako
su
se
spajali
tadašnji
prvi
rokeri
i
ovi
iz
svijeta
narodne
muzike,
Asanović
kaže
da
je
imao
sreću
da
je
sa
Tomom
Zdravkovićem
svirao
kao
još
mladi
rok
muzičar
te
je
puno
toga
naučio.
Asanović
je
1965.
iz
Skoplja
došao
u
Beograd.

–
Bio
sam
17-godišnjak
i
tražio
sam
posao,
a
tamo
gdje
su
se
sastajali
svi
muzičari,
glumci
i
menadžeri,
raspitivao
sam
se
za
svirke.
Dali
su
mi
preporuku
da
se
javim
Tomi
jer
je
njegov
pijanista
slomio
dva
prsta.
Svirao
sam
na
nekom
starom
Stejnveju
koji
je
bio
potpuno
raštimovan
pa
sam
stalno
molio
da
se
naštimuje
kako
treba
(smijeh).

I
Toma
Zdravković
bio
je
tada
na
početku
karijere,
ali
ipak
stariji,
imao
je
27
godina.
Asanović
kaže
da
su
“svirali
nešto
malo
zabavne
muzike,
pa
starogradske
pjesme,
jer
onda
nije
bilo
cajki
i
turbofolka”.

–
U
to
vrijeme
Toma
je
umio
da
mi
kaže
da
mu
na
klaviru,
sat
vremena
pre
nastupa,
pokažem
neke
akorde,
pa
smo
desetak
dana
vježbali.
Bio
je
jako
nadaren.
Sam
je
pisao
tekstove
i
melodije,
imao
je
pjesme
koje
će
kasnije
postati
popularne,
ali
tada
još
nije
ništa
snimio.

Ostatak
teksta
možete
pročitati ovdje.