Franjevački samostan na Humcu ove godine krase jaslice akademskog kipara iz Ljubuškog Tonija Kozarića.

Kozarić je također i i predsjednik Udruge likovnih umjetnika “Šipak”, a Akademiju likovne umjetnosti u Širokom Brijegu završio je 2008. godine, stekavši ujedno i zvanje profesora likovne kulture.

Osim na Humcu, posljednjih nekoliko godina, Toni je zadužen i za jaslice u crkvi sv. Jakova u Međugorju.

No, ono što je posebno je činjenica da nijedne jaslice nisu iste, budući da ovaj ljubuški umjetnik niti jedne godine ne ponavlja istu kompoziciju.

Približavajući se Božiću, najradosnijem kršćanskom blagdanu, ozračje svečanosti rođenja Isusa Krista u crkvama diljem svijeta uvelike odražavaju i pomno postavljene božićne jaslice na kojima se s velikom ljubavlju radi do najsitnijih detalja. Scenski prikazi svete Betlehemske noći u svakoj crkvi su jedinstveni i prelijepi na svoj način. Tako su se danas i u crkvi sv. Jakova u Međugorju postavile božićne jaslice, a na njima se radilo više sati, od jutra do poslijepodnevnih sati. Jaslice su, za razliku od prošle godine, postavljene ispred oltara, a autor ovogodišnjih jaslica u župi Međugorje, kao i nekoliko ranijih godina, je Toni Kozarić, akademski kipar i profesor likovne kulture. Nakon završetka postavljanja jaslica kazao nam je da se osjeća umorno, no ispunjeno i blagoslovljeno, pošto je, kako sam kaže, i ove godine imao veliku čast da međugorsku crkvu ukrasi božićnim jaslicama, a rad na postavljanju jaslica mu je ove godine bio posebniji nego inače.

„Pošto se ove godine slavi 800 godina od prvoga prikaza živih jaslica u Grecciu, tako da mi je nekako posebno drago što sam i ove godine, kao i proteklih nekoliko, mogao raditi u crkvi sv. Jakova u Međugorju. Nekako sam danas s posebnim emocijama to radio, a osim toga trudim se da svake godine bude drugačije nego što je bilo prethodne. Naravno, prije samoga postavljanja o tome puno i razmišljam, imam puno ideja, no na kraju kada to počnem raditi opet na drugi način postavim. Ona osnovna ideja ostaje, ali uvijek se tu ponešto nadogradi. Osim ovih u Međugorju, ove godine sam radio na Humcu velike jaslice od jute i kaširanog papira koje su visoke oko 1,5 metara, a proteklih godina radio sam po raznim župama u Hercegovini, Humac, Ljubuški, Gradnići, Međugorje i slično, a dosta radim jaslica i privatnim osobama koje žele, pomognem im oko toga. Što se tiče izrade, odnosno postavljanja današnjih jaslica, postavljanje je trajalo oko četiri sata. Naravno, nisam sam radio, uvijek bude ljudi koji pomognu, tu su uvijek i časne sestre iz župe Međugorje, također i Vanja Turudić pomogne svake godine, bez da je moramo zvati ona dođe i puno pomogne”, kazao je Toni, te dodao kako na postavljanju jaslica zapravo radi od kada zna za sebe.

„Od nekog mog ranog djetinjstva, od kada znam za sebe, nekako su me te jaslice u crkvama uvijek impresionirale. Mogao sam stajati po nekoliko sati ispred njih i posmatrati ih, iako u tom vremenu je rijetko tko imao mogućnost imati jaslice u svojoj kući jer nije ih bilo uopće kupiti. Tako da sam ja kao malo dijete počeo izrađivati jaslice, to jest figurice, to su bile većinom od blata kojega bih ja našao, jer toliko sam bio impresioniran njima. To mi puno znači i kao vjerniku i kao umjetniku jer baš uživam u tome poslu na poseban način. Za mene osobno kao vjerniku jaslice mi puno znače, jer to je prikaz Kristova rođenja. Pokušavam to i svojoj djeci prenijeti jer kod svoje kuće imamo jaslice pa onda o tome razgovaramo, premještamo figurice, tako da svaki dan bude neka nova kompozicija. Ali u biti uvijek završimo na toj štalici, na rođenju Isusa, da i oni znaju da jaslice nisu neka scenografija nego stvarni prikaz jednog stvarnog događaja”, kazao je Toni Kozarić za Radiopostaju Mir Međugorje.

Volim svake godine ubaciti nešto novo, ne volim ponavljati, pa tako ni u svom umjetničkom izražavanju nikad ne radim dva puta istu stvar. Uvijek pokušavam napraviti nešto novo, da bude i meni zanimljivo, ali i ljudima, izjavio je Toni Kozarić za Jabuka.tv.

On je na inicijativu franjevaca s Humca, povodom 800. obljetnice prvih jaslica, koje je 1223. godine prema nekim zapisima, napravio sv. Franjo Asiški, izradio prekrasan prikaz Isusova rođenja, a prema želji fratara izrađene su od prirodnog materijala.

Napravio sam ih od žičane konstrukcije preko jute koja je kaširana, samo su lica da bi bila ljepša i blaža napravljena od kaširanog papira, kazao nam je ovaj akademski kipar dodavši da mu je bilo potrebno oko desetak sati rada na ovom djelu.

Vrlo vjerojatno će vas taj podatak i začuditi kao i nas, ali sasvim je logično da mu je potrebno toliko malo vremena, budući da Toni od svoje pete godine, da, dobro ste pročitali, pravi jaslice.

Prema želji humačkih franjevaca jaslice su izrađene od prirodnog materijala

Nisam tada imao ni pravu glinu, nego sam kopao neku zemlju, koja se u priliku mogla oblikovati. Tada nije bilo ni materijala, za razliku od danas kada se na svakom koraku mogu kupiti figurice, i rijeko tko ih je imao u kući.

Čak se sjećam da sam miješao nekakvo ulje da bi bilo podatnije za oblikovati, i tako sam počeo praviti jaslice, otkrio nam je Toni koji inače radi u Majčinu selu kao voditelj radne terapije s djecom.

Jaslice i dan danas imaju veoma važnu ulogu za Tonija u ovom predbožićnom vremenu, jer kako nam je rekao, trudi se prenijeti tu tradiciju na svoju djecu, učeći ih važnosti uprizorenja Kristova rođenja, pa ga tako posebno veseli kada njegov sinčić od dvije i pol godine koji zna svaku figuricu kaže: Ovdje se rodio mali Isus.

Tonijeve jaslice kod kuće (Foto: Privatna arhiva)

Meni su od ranog djetinjstva jaslice uvijek imale nekakvo posebno mjesto. Kada bi dolazio kao malo dijete u crkvu, bile su mi fascinantne. Ja sam mogao satima stajati i promatrati  ih.

I dan danas uživam u izradi jaslica, i kad kući radim sa svojom djecom, ja sam isto dijete jer sam sav u tome i “igram se.” Baš posebno volim jaslice, tako da meni nikakvi orašari, niti bilo što drugo ne može zamijeniti jaslice jer su one bit Božića, istaknuo je Toni za Jabuka.tv.

Tonijeve jaslice ukrašavale su gotovo svaki dio Zapadne Hercegovine, a osim njih zaslužan je za brojna umjetnička djela poput spomenika ubijenim fratrima iz župe Međugorje, njegovog najvećeg djela visokog tri metra, izrađenog u bronci. Također, zaslužan je i za kip Ivana Pavla II. u župi Podhum kod Livna, vitraje u crkvi sv. Kate u Ljubuškom, oltarne reljefe sv. Josipa i Gospe, kao i njen kip u Provincijatu na Humcu, ali i mnoga druga vjerska djela.

Toni s kćerkicom prošle godine u fazi rada spomenika ubijenim franjevcima župe Međugorje (Foto: Privatna arhiva)

Ne mogu izdvojiti nešto posebno, svako mi je djelo na svoj način drago, dok radiš to djelo misliš da je to to, onda kad ga završiš dođe drugo i onda shvatiš, možda je bolje od prethodnog, kazao nam je naš sugovornik, te dodao da se ideja rodi sama od sebe.

Kada dobiješ neku narudžbu, razmišljaš o tome i dobiješ početnu ideju, a samim radom na skici tu ideju razvijaš dok ne dobiješ u priliku što ti želiš. Kada radiš nešto što ti želiš, nešto ti padne na pamet i to pretočiš u neki materijal, bilo to drvo, glina ili neki drugi. Sama ta ideja ti kaže koji materijal traži, priznao je kazavši također kako se često dogodi da nekakva početna ideja ode u totalno drugom smjeru.

Kao što smo na početku rekli, Toni je predsjednik Udruge “Šipak”, a u sklopu Adventa u Ljubuškom, umjetnici ove Udruge održali su dvije radionice, jednu za predškolce i osnovnoškolce, a drugu za srednjoškolce i odrasle.

Kako nam je kazao, i na drugoj radionici, bilo je dosta djece, koja pokazuju zanimanje za izrađivanje predmeta od gline, a cilj im je također ljude bolje upoznati s kiparstvom, uz brojne planove koje imaju na umu.

Zaista, u današnje vrijeme lijepo je vidjeti da netko strastveno radi svoj posao, u ovom slučaju, bolje rečeno poziv, ali i drži se tradicije koja je duboko ukorijenjena u Hercegovini, stoga, dok se približavamo najradosnijem kršćanskom blagdanu poručujemo: Nemojte zaboraviti na razlog zbog kojeg ga slavimo – maleni Isus u jaslicama.

Objava FOTO Ljubuški akademski kipar Toni Kozarić svake godine izradi unikatne jaslice pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.