Dvadeseti
prosinca
navršava
se
punih
trideset
godina
od
dolaska
humanitarnog
konvoja
”Bijeli
put
za
Novu
Bilu
i
Bosnu
Srebrenu”,
stoga
će
ovogodišnja
obljetnica
imati
poseban
značaj
i
program
obilježavanja.

Program
obilježavanja
30.
obljetnice
Bijeloga
puta
u
srijedu
20.
prosinca
2023.
godine
bit
će
upriličen
tijekom
skoro
cijelog
dana.
U
15:30
sati
planirano
je
polaganje
vijenaca
i
paljenje
svijeća
kod
spomen
obilježja
na
Prahuljama
gdje
će
nazočiti
i
visoki
uzvanici
HNS
BiH
i
Republike
Hrvatske.
U
16
sati
planiran
je
obilazak
ratne
bolnice
u
Novoj
Biloj
uz
kratki
sat
povijesti
s
izložbom
fotografija,
dok
je
u
16:45
planirano
otkrivanje
bisti.

Nakon
svete
mise
koja
će
se
služiti
u
crkvi
sv.
Duha
u
Novoj
Biloj
u
17
sati
planirano
je
druženje
s
hrvatskim
pukom
uz
kuhano
vino.
U
19
sati
održat
će
se
Svečana
akademija
u
franšiznom
centru
u
Vitezu
te
domjenak
za
uzvanike.

Humanitarni
konvoj
‘‘Bijeli
put
za
Novu
Bilu
i
Bosnu
Srebrenu”

Sastojao
se
od
99
šlepera
i
143
člana
medicinskog
osoblja,
franjevaca,
novinara
i
tehničkog
osoblja,
a
za
cilj
je
imao
prenijeti
hranu
i
lijekove
u
bolnicu
u
Novoj
Biloj,
koja
je
bila
na
izdisaju,
a
glad
je
opasno
prijetila
Hrvatima
cijele
Lašvanske
doline.
Konvoj
su
predvodili dr.
Slobodan
Lang
i
Herman
Vukušić.

Humanitarni
konvoj
“Bijeli
put
za
Novu
Bilu
i
Bosnu
Srebrenu”
probio
je
potpunu
osmomjesečnu
blokadu
sedamdesetak
tisuća
Hrvata
u
Lašvanskoj
dolini,
donio
im
spas
u
hrani
i
lijekovima,
ali
i
vjeru
da
nisu
sami.
Bio
je
to
konvoj
spasa
za
Lašvansku
dolinu,
stoga
je
važno
da
nove
generacije
budu
upoznate
s
dijelom
povijesti
ovog
kraja.

Kako
je
sve
krenulo

Prije
gotovo
tri
desetljeća,
profesor
Filip
Čulo,
prvi
dekan
Medicinskog
fakulteta
u
Mostaru,
došao
je
u
posjet
Hermanu
Vukušiću
(starijem),
tadašnjem
direktoru
HŽ-a
i
jednom
od
najtrofejnijih
trenera
stolnog
tenisa.

Jedna
obična
večera
rezultirala
je
time
da
je
Čulo
pozvao
Hermana
da
dođe
na
sastanak
na
kojem
će
se
dogovarati
o
akciji
za
pomoć
Hrvatima
u
BiH.
Tako
je
ukratko
nastao
Bijeli
put
kao
akcija
koja
je
stigla
nakon
osam
mjeseci
potpune
izolacije
Lašvanske
doline.
Herman
je
tada
preuzeo
organizacijski
dio
i
postao
zapovjednik
konvoja.
Kontaktirao
je
Antu
Čičin-Šaina
i
još
neke
osobe
koje
su
dale
kamione
za
konvoj.
Na
kraju
se
skupilo
110
kamiona
koji
su
iz
Zagreba
krenuli
10.
prosinca
1993.
prema
mjestu
Nova
Bila.

U
konvoju
je
sudjelovao
i
doktor
Herman
Vukušić
(mlađi)
koji
je
tada
bio
u
vojsci
i
zatekao
se
kod
kuće,
između
dva
terena.
Bez
puno
razmišljanja
odlučio
se
priključiti
konvoju.
Za
Zagreb.info
ispričao
je
kako
je
to
izgledalo
i
kroz
što
su
sve
prošli.“Sve
je
bilo
neizvjesno
i
kad
je
konvoj
krenuo,
bilo
je
još
otvoreno
pitanje
primirja.
Međunarodna
zajednica
je
bila
strašno
ambivalentna
po
pitanju
tog
sukoba
između
Hrvata
i
Bošnjaka
jer
se
na
Bošnjake
gledalo
kao
na
žrtvu,
a
Hvate
kao
na
potencijalne
agresore.
Dosta
toga
je
bilo
zamagljeno
činjenicama
koje
su
se
mogle
svesti
kroz
neku
propagandu.
Ja
sam
se
s
organizirao
s
doktorom
Hrvojem
Tomasovićem
i
vojnim
vozačem,
Robertom
Zajcem,
uzeli
smo
vojno
vozilo
i
samo
smo
promijenili
tablice
i
krenuli
smo”
prisjeća
se
Vukušić.

Dolazak

“110
kamiona
prevesti
preko
Vran
planine
u
to
vrijeme
godine
je
bio
nemogući
pothvat
jer
je
ona
prirodna
barijera
i
to
je
prvi
put
u
povijesti
da
u
zadnjih
50
godina
u
to
vrijeme
na
planini
nije
bilo
tri
metra
snijega
kao
inače.
Jer
da
je
palo
snijega
ne
bi
mogli
proći.
Došli
smo
u
Prozor
i
tamo
smo
čekali
završetak
pregovora,
a
sve
te
aktivnosti
oko
pregovora
je
vodio
profesor
Slobodan
Lang,
veliki
humanitarac
i
prijatelj,
a
moj
tata
se
brinuo
oko
svih
tehničkih
i
operativnih
stvari
vezanih
za
konvoj,
od
puknute
gume
na
kamionu
pa
do
trase
kojom
ćemo
ići.
21.
prosinca
smo
krenuli
iz
Prozora
prema
Novoj
Biloj,
ja
sam
ostao
u
Prozru.
Bio
sam
časnik
za
vezu
i
jako
je
bilo
bitno
to
vrijeme
izvještavati
hrvatsku
i
međunarodnu
javnost,
to
je
bilo
vrijeme
kad
nije
bilo
mobitela,
oni
koji
su
postojali
bili
su
jako
veliki
i
bilo
je
bitno
izvijestiti
i
Ured
predsjednika,
bio
sam
u
kontaktu
s
UNPROFOROM
zbog
znanja
engleskog
jezika
i
Lang
i
ja
smo
ostali,
a
konvoj
je
krenuo
dalje”
rekao
je
Vukušić.

Spasili
preko
80
tisuća
ljudi

“Samo
za
ilustraciju,
Goran
Milić
mi
je
poslao
prošle
godine
poruku
da
je
on
to
ljeto
bio
u
Španjolskoj
na
konferenciji
koja
se
zvala
Živi
pijesak
Balkana
i
na
toj
se
konferenciji
susreo
s
američkim
predsjednikom
Georgeom
Bushem
starijim
i
napisao
je
da
mu
je
Bush
tada
rekao
da
je
za
osiguranje
humanitarnih
konvoja
u
BiH
u
toj
situaciji
trebalo
najmanje
200
tisuća
vojnika”
dodao
je.“Mi
smo
krenuli,
došli
u
Novu
Bilu,
za
ljude
je
to
bila
psihološka
hrana
oduševljenje,
spoznaja
da
nisu
sami.
Cijela
je
Hrvatska
bila
u
tome,
od
Zagreba,
Dubrovnika,
Osijeka,
Splita
nema
tko
se
nije
priključio
ili
osobno
ili
kroz
pomoć
koju
su
poslali.
Tragedija
je
da
je
na
dan
povratka
konvoja
22.
prosinca
prema
našem
teritoriju
bošnjačka
vojska
pokrenula
veliku
ofenzivu
i
iskoristili
su
prolazak
konvoja
za
vojnu
akciju”
pojasnio
je
Vukušić.

Taj
put
je
nažalost
završio
time
što
je
Ante
Vlaić
poginuo,
a
još
pet
osoba
je
bilo
ozlijeđeno.
Pola
konvoja
ostalo
je
zatočeno
zbog
opasnosti
po
život
u
bazi
UNPROFORA
u
Gornjem
Vakufu
odnosno
Uskoplju.
Pregovori
kako
će
se
polovica
ljudi
prebaciti
su
trajali
jako
dugo
i
UN
je
inzistirao
da
oni
nastave
dalje
kamionima
što
su
iz
Bijelog
puta
odbijali
jer
smo
znali
da
će
biti
žrtava
i
tražili
su
da
se
to
napravi
u
oklopnim
vozilima
te
je
na
kraju
UN
pristao.

Veliku
zaslugu
za
to
imali
su
doktor
Tomasović
i
Vukušić
jer
dok
su
ostali
na
području
Prozora,
Britanci
su
imali
jedan
incident
na
Vran
planini
gdje
je
stradao
jedan
njihov
vojnik
u
njihovoj
bazi,
a
kako
nisu
imali
doktora,
onda
su
Tomasović
i
Vukušić
tog
vojnika
helikopterom
Kraljevske
ratne
mornarice
prebacili
ga
u
Split
i
spasili
mu
život.

U
ključnim
pregovorima
Vukušić
je
zapovjedniku
Williamsu
rekao
da
se
poziva
na
njegovu
vojničku
čast
te
ga
je
zamolio
ga
da
im
ustupi
vozila
za
nekoliko
kilometara
da
prebace
naše
ljude
na
sigurno.
Williams
je
rekao
da
njihova
vojska
nikada
ne
zaboravlja
svoje
dugove
i
tako
je
i
napravio.

“Dan
danas
je
to
najveći
humanitarni
pothvat
u
Europi
od
2.
svjetskog
rata.
Mi
uopće
nismo
bili
svjesni
u
što
se
upuštamo,
postajali
smo
toga
svjesni
tek
kad
smo
u
Prozoru
čekali
na
te
dogovore
i
pregovore
jer
gdje
god
bi
mi
došli
u
Prozoru,
kad
su
ljudi
čuli
da
smo
iz
Bijelog
puta
nitko
nam
ništa
nije
htio
naplatiti.
Ja
sam
imao
Kodak
fotoaparat
i
išao
sam
si
kupiti
filmove
i
to
nije
bilo
jeftino,
ali
nisu
mi
dali
platiti”
prisjetio
se
Vukušić.

Gledali
smrti
u
oči

“Bili
smo
u
ratnoj
bolnici
u
Šćitu
i
u
Prozoru
smo
sjedili
na
jednoj
terasi
i
prolazili
su
dečki
iz
HVO-a
i
Tomasović
i
ja
kako
smo
se
vratili
iz
Splita
dobili
smo
novu
opremu
čizme,
uniforme
itd.
i
nas
ti
momci
gledaju
i
kažu
znate
što
imate
predobre
čizme,
vi
ste
iz
Bijelog
puta,
dajte
radije
to
ostavite
nama
jer
će
vas
tako
i
tako
zaklati
na
putu
pa
će
vam
to
uzeti.
Dajte
to
bolje
ostavite
nama
nego
njima.
A
dan
prije
polaska
konvoja,
helikopteri
su
letjeli
iz
Nove
Bile
dosta
redovno
i
prebacivali
ranjenike
u
Split
i
u
Zagreb,
a
među
njima
su
prebacili
jednog
dečka
koji
je
tada
imao
nekih
13
godina
i
pri
tome
je
bio
na
TV-u.
Mi
smo
svi
to
gledali
na
televiziji
u
dvorani
samostana
u
Šćitu,
tamo
smo
jeli.
Pitaju
oni
to
dijete
što
misli,
konvoj
je
pred
vratima
u
srednjoj
Bosni,
sutra
se
kreće
za
Novu
Bilu
i
to
dijete
kaže
ja
mislim
da
oni
idu
u
sigurnu
smrt”
kaže
nam
Vukušić
približavajući
opasnost
situacije
u
kojoj
su
se
našli.“Dan
danas
kad
gledate
s
distancom
od
30
godina,
toliko
je
tu
Božje
providnosti.
Nikad
neću
zaboraviti,
ispred
HRT-a
je
bila
Silvana
Menđušić
s
Igorom
Mirkovićem
i
kada
smo
se
spustili,
kada
je
kretao
konvoj
s
Ljubavne
stijene,
pozicije
iznad
Uskoplja
i
Gornjeg
Vakufa,
došao
je
doktor
Lang
i
pored
njega
je
bio
Čulo,
njegov
pomoćnik
i
oni
su
imali
jednu
malu
kutijicu
za
ordenje.
Igor
Mirković
snima
Langa,
ja
sam
bio
tamo
s
Tomasovićem
,
dogovaramo
daljnju
operativu,
a
Lang
otvori
kutiju
i
unutra
je
bila
vitraža
pa
je
rekao
ovo
su
oči
Bogorodice
iz
crkve
u
Dubrovniku
napadnute
3.
prosinca
1991.
i
ja
sam
to
dobio
u
Dubrovniku
kada
sam
došao
s
konvojem,
a
donio
sam
to
ovdje
i
kako
nas
je
Majka
Božja
čuvala
tada,
čuvat
će
nas
i
sada,
a
kad
vam
to
kaže
čovjek
koji
je
za
vrijeme
Jugoslavije
bio
istaknuti
član
partije
pa
kad
vam
on
to
kaže
onda
je
sigurno
da
je
neka
Božja
sila
bila
s
nama
cijelo
vrijeme”
objasnio
je
Vukušić
nadodavši
da
je
Bijeli
konvoj
bio
prva
stepenica
na
putu
koji
je
išao
k
Daytonskom
sporazumu,
to
je
višedimenzionalan
značaj”,
zabilježeno
je
na
stranici
zagreb.info.