U
petak
će
u
Društvu
hrvatskih
književnika
na
zagrebačkom
Trgu
bana
Jelačića
od
12
sati,
u
organizaciji
Naklade
Pavičić,
biti
upriličeno
predstavljanje
knjige
“Valentin
Ćorić:
IN
VINO
LIBERTAS,
Autobiografski
zapisi
iz
Haaga”.
Radiotelevizija
Herceg-Bosne
će
predstavljanje
knjige
“In
Vino
Libertas”
emitirati
u
programu
u
subotu
navečer.

Organizatori
iz
Naklade
Pavičić
objavili
su
da
će,
uz
autora
Valentina
Ćorića,
o
knjizi
govoriti
i
Dražen
Budiša,
jedan
od
najznačajnijih
političara
u
prvim
godinama
samostalne
hrvatske
države
te
prvak
Hrvatskog
proljeća.
Na
predstavljanju
također
sudjeluje
višestruko
nagrađivani
književnik
i
publicist,
akademik
Ratko
Cvetnić.
Predstavljač
će
biti
i
Slobodan
Prosperov
Novak,
hrvatski
povjesničar
književnosti,
komparatist,
novinar,
političar
i
teatrolog,
koji
je
između
ostaloga
obnašao
dužnost
predsjednika
hrvatskog
P.E.N.-a
te
predavao
na
čuvenom
američkom
sveučilištu
Yale
kao
i
na
Sveučilištu
u
Zagrebu
i
Splitu.
Posljednji
predstavljač
bit
će
urednik
knjige;
novinar,
kazališni
i
književni
kritičar
te
nakladnik,
Josip
Pavičić,
koji
je
bio
i
predsjednik
Društva
hrvatskih
književnika
(1989.
–
1993.).

Ulomke
iz
knjige
čitat
će
glumac
Josip
Ševo.

U
pozivu
na
predstavljanje
knjige
koja
je,
kako
se
navodi,
“7
godina
odležala
u
nakladnikovom
bunkeru”
stoji
 da
su
“Autobiografski
zapisi”
priča
o
kaplji
vina
kao
dragocjenoj
kapi
slobode.
Također,
navodi
se
i
da
je
knjiga
priča
o
tome
kako
je
autor,
pred
nosom
zatvorske
straže,
u
razdoblju
od
15
godina
proizveo
1.200
litara
izvrsnog
vina.
Knjiga
je
tiskana
2017.
godine,
a
svi
koji
se
s
njezinim
sadržajem
budu
dublje
upoznali
doznat
će
zašto
je
ona
„na
čekanju“
bila
sedam
godina
te
tako,
usput,
postala
i
bibliografski
raritet.

Oglas

Autor
u
prologu
navodi
da
je
“zapise
klesao
u
zatvorskoj
samoći”.
Ćorić
piše
i
da
procesi
pred
Haaškim
sudom
(Međunarodni
kazneni
sud
za
bivšu
Jugoslaviju)
znaju
trajati
po
deset-petnaest
godina
te
da
je
nekolicina
optuženika
u
tamnici
bila
godinama
zatočena
bez
ikakve
krivnje.

Ćorić
nastavlja
da
se
u
samici,
koju
naziva
“darom
Božjim
za
razmišljanja
i
sjećanja”
nije
pridržavao
samo
jedne
banalne
zabrane,
a
upravo
ta
zabrana
bila
je
inspiracija
za
nastajanje
jedne
cijele
knjige.
Zabrana,
koje
se
autor
nije
pridržavao,
odnosila
se
na
to
da
grožđe
koje
mu
zatvorske
vlasti
po
narudžbi
isporuče,
mora
odmah
pojesti.

“Držeći
se
svoje
obiteljske
tradicije,
igrao
sam
se
s
grožđem
i
od
njega
spravljao
vino
te
tako
sebi
i
ljudima
kraj
sebe
malo
olakšao
golo
preživljavanje
u
mučnim
godinama.
Pri
tome
nikada
nikome
ni
najmanjeg
zla
nisam
učinio”,
navodi
autor
Ćorić.

Autor
dodaje
i
 to
da
će
ova
knjiga
biti
dovoljna
da
se
malo
ozbiljnije
pogleda
u
manje
poznati
svijet
“svjetske
pravde”
stjeran,
kako
navodi,
u
uska
četiri
zida,
u
živote
koji
se
bahato
uništavaju.

Oglas

Ćorić
u
jednom
fragmentu
pojašnjava
što
za
 njega
znači
pisanje.

“Nakon
dvanaest
godina
robije,
moja
najizravnija
veza
s
ljudima
postalo
je
pisanje.
Pisanje
je
oblik
razgovora
s
onima
koji
mi
nedostaju.
Moji
su
mi
prijatelji,
moja
obitelj,
uvijek
u
mislima,
no
kad
pišem,
oni
sjede
kraj
mene
i
sa
mnom
razgovaraju.
Šalimo
se
 i
smijemo
kao
da
smo
zajedno.
I
jesmo”,
piše
Ćorić.

Ćorić
se
u
jednom
trenutku
pita
što
je
pak
zabrana
konzumiranja
alkohola
u
usporedbi
s
gubitkom
slobode
te
sam
daje
odgovor;
“ništa”.

Oglas