Merzuk
Aletić,
bivši
policajac
i
svjedok
u
procesu
za
ratne
zločine
nad
bugojanskim
Hrvatima,
koji
će
se
pred
Sudom
BiH,
prema
nedavno
potvrđenoj
optužnici,
voditi
protiv
Dževada
Mlaće
i
Selme
Cikotića,
ratnih
političkih
i
vojnih
čelnika
u
Bugojnu,
krajem
studenoga
prošle
godine
na
Rostovu
pred
istražiteljima
SIPA-e
digao
je
ruku
na
sebe
u
trenutku
kada
je
trebao
otkriti
lokacije
s
tijelima
većine
nasilno
odvedenih
hrvatskih
logoraša
za
čijim
se
posmrtnim
ostacima
još
traga.

Institucije
šute

Prema
dostupnim
dokazima
i
iskazima
svjedoka,
gotovo
svi
ugledni
predstavnici
hrvatskog
naroda
Bugojna
koji
su
nasilno
odvedeni
iz
logora
Armije
RBiH
u
ljeto
i
jesen
1993.
godine
likvidirani
su
upravo
na
Rostovu.

Unatoč
pokušajima
pojedinaca,
pa
i
skupina
koje
su
bile
dio
struktura
koje
su
osmislile
i
provele
zločin
etničkog
čišćenja
Bugojna
od
Hrvata,
da
Merzuka
Aletića
predstave
u
najboljem
svjetlu,
on
je,
potvrđuju
dokumenti
koje
je
u
knjizi
“Poginuli,
nasilno
odvedeni
i
nestali
u
Domovinskom
ratu”
autora
Josipa
Kalaice,
objavljenoj
u
proljeće
prošle
godine,
bio
nešto
drugo.
Aletić
je,
naime,
bio
svjedok
pokajnik,
pripadnik
zloglasne
postrojbe
mudžahedina
“Bijeli
golubovi”,
koja
je
bila
stacionirana
na
Rostovu.
Bio
je
jedan
od
39
“domaćih”
pripadnika
El
Mudžahida,
koji
su
formirali
borci
iz
islamskih
zemalja
koji
su
ratovali
u
redovima
Armije
RBiH,
navodi
se
u
dokazima.

Oglas

Aletić
je
bio
iz
Gornjeg
Vakufa/Uskoplja,
kao
i
dobar
dio
pripadnika
Bijelih
golubova
u
kojima
su,
uz
Bugojance,
bili
najbrojniji.
Popriličan
broj
ostalih
pripadnika
činili
su
Bošnjaci
iz
Donjeg
Vakufa,
dio
je
bio
iz
Novog
Travnika,
a
na
popisu
su
i
dvojica
Jajčana,
jedan
Zeničanin
i
jedan
pripadnik
iz
Brčkog.
Da
je
Aletić
bio
involviran
u
cijeli
proces
dovoženja
skupine
hrvatskih
logoraša
na
Rostovo
te
da
je
znao
kako
su
pogubljeni
i
sudjelovao
u
svemu,
u
predmetu
protiv
Dževada
Mlaće,
predsjednika
Ratnog
predsjedništva
Bugojna,
još
2010.
godine
svjedočio
je
Salko
Kartal,
također
pripadnik
mudžahedinske
postrojbe
“Bijeli
golubovi”,
stacionirane
na
Rostovu.
Kartal
je
iz
Novog
Travnika,
sela
Prioćani.
Prilikom
saslušanja
pred
Tužiteljstvom
BiH
krajem
2010.
godine
izjavio
je
kako
se
sjeća
“da
su
neki
ljudi
dovedeni
i
zatvoreni
u
motel
na
prvom
katu
u
dvjema
prostorijama
koje
su
od
tada
uvijek
bile
zaključane,
a
ključ
je
imao
Hadžija
iz
Prusca”.

Uvidom
u
popis
pripadnika
Bijelih
golubova
vidljivo
je
da
je
Hadžija
bio
nadimak
Smajla
Hamzića,
još
jednog
pripadnika
zloglasne
postrojbe
mudžahedina
sa
sjedištem
na
Rostovu.
Kartal
je
u
svome
iskazu
posvjedočio
i
kako
nakon
povratka
s
terena
nije
zatekao
ljude
koji
su
bili
zatvoreni
i
zaključani
u
dvjema
prostorijama
motela
–
kazao
je
pred
tužiteljima
Kartal,
po
čijim
su
saznanjima
zarobljeni
bili
zapravo
pripadnici
HVO-a.
Svjedočio
je
i
o
dolascima
Mlaće
i
Cikotića
na
Rostovo
u
više
navrata.
Prema
svjedočenju
Salke
Kartala,
Merzuk
Aletić,
svjedok
pokajnik,
znao
je
gdje
su
likvidirani
zatočeni
Hrvati
Bugojna,
a
što
ga
je
nagnalo
da
u
trenutku
otkrivanja
lokacije
s
tijelima
izvrši
samoubojstvo,
zna
samo
on.
Za
nadati
je
se
da
će
i
istražitelji
doći
do
više
saznanja
nakon
vještačenja
Aletićeva
mobitela.

Nakon
što
je
uloga
Merzuka
Aletića
u
likvidaciji
zatočenih
bugojanskih
Hrvata
prilično
rasvijetljena,
postavlja
se
pitanje
kako
je
osoba
s
takvom
prošlošću
mogla
godinama
raditi
u
policiji.
To,
međutim,
nimalo
ne
čudi
ako
se
zna
da
je
Enes
Handžić,
pomoćnik
zapovjednika
za
sigurnost
307.
brigade
Armije
RBiH,
jedan
od
potpisnika
naloga
za
odvođenje
zarobljenih
Hrvata
iz
logora,
bio
ministar
unutarnjih
poslova
u
Srednjobosanskoj
županiji.

Handžić
je
zbog
zločina
nad
Hrvatima
pred
Sudom
BiH
osuđen
2010.
godine,
ali
na
osam
godina
zatvora
jer
se
nagodio
s
Tužiteljstvom,
uz
obećanje
kako
će
otkriti
lokaciju
s
trima
tijelima.

Oglas

Zločinci
i
zaštita

Na
mjestu
koje
je
otkrio
pronađeni
su
više
puta
spaljivani
fragmenti
kostiju
iz
kojih
nije
bilo
moguće
izvući
profil
za
DNK,
tako
da
se
može
reći
kako
Handžić
svoj
dio
iz
nagodbe
nije
ispunio,
prevario
je
obitelji
nestalih
i
Tužiteljstvo
BiH.
Osim
Handžića,
prema
iskazu
još
jednog
pokajnika
Enisa
Sijamije
zvanog
Pajo,
danog
2002.
godine,
naloge
o
odvođenju
potpisivali
su
i
Nermin
Aliefendić
i
Haris
Haznadarević.
Haznadarević
je
trenutačno
pomoćnik
načelnika
općine
Bugojno
Hasana
Ajkunića
(SDA)
i
na
čelu
je
općinske
Službe
za
gospodarstvo,
društvene
djelatnosti
i
opću
upravu.

Procesom
protiv
Mlaće
i
Cikotića
klupko
zločina
konačno
bi
se
trebalo
početi
odmotavati,
a
s
njim
na
vidjelo
izlaziti
i
šokantne
spoznaje
o
zločincima
koji
su
cijelo
vrijeme
bili
dio
struktura
vlasti
na
svim
razinama,
od
općinske
do
državne,
policajci,
državni
službenici,
ministri…

Sve
to
omogućili
su
politički
zaštitnici
koji
su
ih
dosad
uspijevali
zaštiti
od
sudskog
progona
izlažući
žrtve
i
njihove
obitelji,
bivše
logoraše
i
obitelji
ubijenih
i
nestalih,
dodatnom
strahu
i
poniženju,
što
se
odrazilo
i
na
povratak
Hrvata
u
Bugojno,
iz
kojeg
je
u
ratu
protjerano
njih
više
od
15
tisuća.

Oglas

/Večernji
list
BiH/