Napadom
Putinove
Rusije
na
Ukrajinu
počeo
je
istrebljivački
rat
koji
traje
već
više
od
dvije
godine.
No,
taj
se
rat
ne
odvija
samo
na
frontama
i
poljima
Ukrajine,
gotovo
jednako
toliko
traje
i
rat
dobavljača
koji
na
svjetskim
tržištima
nabavljaju
oružje
i,
što
je
najpotrebnije
–
topničke
granate
i
razne
projektile,
piše
jutros
zagrebački
Večernji
list,
donoseći
dodatne
detalje
o
zbivanjima
koje
je
ranije
pratio
Viteški.ba,
cijeneći
interes
javnosti
i
priču
o
kupovini
Vitezita,
za
koju
se,
ovim
tekstom
potvrđuje
da
nikako
nije
plaćen
nestalih
ukrajinskim
novcima.

Nakon
toliko
vremena
i
jednoj
i
drugoj
strani,
zbog
nezabilježenog
intenziteta
sukoba,
toga
najviše
manjka.
Ukrajincima
je
iznimno
važno
sada
dobiti
barem
granate
istočnog
podrijetla
i
tehnologije.
U
tom
izdvojenom
ratu
na
tržištima
sudjeluju
brojne
tvrtke,
a
i
neke
hrvatske.
U
ovoj
priči
to
su
tvrtka
registrirana
u
Slovačkoj
Sevotech
as,
čiji
je
suvlasnik
Ukrajinac
Oleksij
Horošajev,
hrvatska
tvrtka
WDG
Promet,
vlasnika
Matiasa
Zubaka,
te
ukrajinska
tvrtka
Lviv
Arsenal,
kao
posebni
uvoznik
oružja
zastupan
po
direktoru
Juriju
Zbitnevu.
Radilo
se
o
poslu,
nabavi
100
tisuća
granata,
za
minobacače
kalibra
82
i
120
mm,
a
posao
je
bio
vrijedan
nešto
manje
od
38
milijuna
USD.

Oglas

Sve
je
počelo
prije
godinu
i
pol,
a
u
toj
priči,
koja
je
u
međuvremenu
poprimila
sve
konture
akcijsko-špijunskog
trilera,
ukrajinskom
i
hrvatskom
dobavljaču
dogodilo
se
ono
najgore
što
se
trgovcima
oružja
može
dogoditi.
Prvo
da
stvar
postane
javna,
drugo
da
te
u
medijima
optuže
za
kradu
novca,
i
to
Ukrajincima
usred
rata,
a
treće
da
ti
tim
napisima
de
facto
ucrtaju
metu
na
glavu
jer
riječ
je
sada
o
vrlo
opasnom
biznisu.

Četvrti
je
problem
kad
se
u
taj
posao
uplete
i
politika,
što
se
dogodilo
i
Ukrajincu,
suvlasniku
Sevotecha,
gdje
se
iznenada
pojavio
i
voda
ukrajinske
oporbe
Sergij
Taruta,
a
s
hrvatske
strane
već
dobro
uhodani
političko-medijski
tandem
koji
štanca
afere,
mostovac
Nikola
Grmoja
i
neovisni
novinar
Marin
Vlahović.
Oleksij
Horošajev
u
razgovoru
za
Večernji
list
sasvim
otvoreno
optužuje
i
hrvatskog
oporbenjaka
te
s
njim
povezane
novinare
da
su
svjesno
ili
nesvjesno
upali
u
pomno
ispletenu
rusku,
kako
on
kaže,
mrežu
Kremlja,
kojoj
je
cilj
opstruirati
svaku
nabavu
ratnog
materijala
koji
je
potreban
Ukrajini
za
obranu.
Priča
o
100
tisuća
granata
sretan
kraj
za
Ukrajinu
nema
ni
do
danas.

Oglas

Novo
je,
pak,
to
da
je
nakon
tri
pokušaja
dio
granata
proizveden
i
plaćen,
oko
30
posto
željenih
količina,
te
da
su
one
već
više
od
četiri
mjeseca
na
raspolaganju
Ukrajincima
u
skladištu
proizvođača
iz
jedne
istočnoeuropske
EU
države,
a
Ukrajinci
još
nisu
došli
po
vrijedan
teret?!
Zadnji
je
korak
u
priči
to
da
su
Zubak,
inače
sin
poznatog
trgovca
oružjem
Zvonka
Zubaka,
i
Horošajev
prebacili
prva
tri
kamiona
granata
u
Slovačku,
bliže
ukrajinskoj
granici
sredinom
veljače
ove
godine,
te
odmah
otišli
do
ukrajinskog
veleposlanika
u
Bratislavi
da
ga
pitaju
kad
će
i
hoće
li
Ukrajinci
doći
po
robu.
O
tome
je
snimljen
video,
gdje
se
vidi
da
iznenađeni
veleposlanik
tvrdi
kako
će
odmah
o
tome
obavijestiti
Kijev.
Bio
je
iznenađen
jer
se
i
on
načitao
medijskih
napisa
da
je
novac
za
tu
nabavu
bio
nestao.
Do
današnjeg
dana
po
taj
teret
i
dalje
nitko
iz
Ukrajine
ne
dolazi.
To
je
samo
dio
te
čudne
priče
u
kojoj
je
s
vremenom
postalo
razvidno
da
Ukrajinci
imaju
i
sami
sa
sobom
problem
u
prilično
kaotičnoj
atmosferi
koja
prati
rat.

U
rujnu
2022.
potpisan
je
ugovor
između
ukrajinskog
Arsenala
i
Sevotecha
te
hrvatske
tvrtke
Elmech
Sintermak,
malo
znane
domaće
tvrtke
koja
u
Hrvatskom
zagorju
proizvodi
topničke
granate.
Do
nje
je
vlasnik
Sevotecha
Horošajev
stigao
jer
mu
je
to
savjetovao
njegov
dugogodišnji
poslovni
partner
i
obiteljski
prijatelj
Zvonko
Zubak.
Predstavnici
ukrajinskih
uvoznika
te
ukrajinski
vojni
izaslanik
u
RH
proveli
su
inspekciju
tvrtke
pa
je
posao
zaključen.
Arsenal,
koji
je
dobio
novac
od
ukrajinskog
ministarstva
obrane,
trebao
je
Sevotechu
prebaciti
100-postotni
avans
(minus
provizija
od
nekoliko
posto),
koji
je
Elemechu
za
početak
proizvodnje
trebao
uplatiti
50%
svo
–
te.
Elmech,
naime,
mora
prvo
kupiti
sirovine,
košuljice
za
granate,
detonatore,
barutna
punjenja,
u
koje
onda
nalijeva
TNT
koji
miješa
u
svojim
kotlovima.
Budući
da
avans
nije
stizao,
zagorski
proizvođač
odustao
je
od
posla,
zbog
neozbiljnosti
ukrajinske
strane.
Nakon
toga
Sevotech
piše
Arsenalu
i
nudi
im
povrat
avansa
ili
da
pokušaju
preko
hrvatskog
WDG-a
pronaći
novog
proizvođača.
Arsenal
je
pristao
jer
je
roba
već
na
skladištu
pronađena
u
jednoj
azijskoj
državi.
No,
Arsenal
opet
ne
šalje
ostatak
novca
te
prolaze
još
četiri
mjeseca.

Oglas

U
ljeto
2023.
Sevotech
šalje
i
izvozne
dozvole
i
licence,
koje
moraju
pratiti
takav
posao,
a
problem
je
što
one
imaju
rok
trajanja
šest
mjeseci.
Ukrajinci
opet
ne
plaćaju,
tako
da
dozvole
istječu.
U
rujnu
2023.
Sevotech
i
WDG
nalaze
novog
proizvođača,
ovaj
put
iz
EU,
dakle
treći
put
rade
potrebne
dokumente.
U
studenom
2023.
izdane
su
nove
dozvole
i
obavještava
se
ukrajinski
Arsenal
da
dođe
po
dio
granata
u
vrijednosti
onog
prvobitnog
avansa,
dakle
riječ
je
o
više
od
30
tisuća
granata.
Ne
događa
se
ništa,
osim
što
kreće
hajka
na
dobavljača
da
su
“zamračili”
novac,
a
da
Ukrajinci
nisu
dobili
granate.
I
Horošajevi
Zubak
pokušavaju
medijima
objasniti
situaciju,
no
pritom
ne
smiju
pokazati
svu
dokumentaciju,
koja
je
tajna.

U
listopadu
2023.
mostovac
Grmoja
postavlja
u
Saboru
pitanje
Andreju
Plenkoviću
tražeći
odgovor
na
medijske
tvrdnje
kako
je
Zubakova
tvrtka
uključena
u
pronevjeru
ukrajinskog
novca
za
nabave
oružja.
Zvonko
Zubak
kontaktira
Grmoju,
zove
ga
na
sastanak
da
mu
pokaže
dokumentaciju
koja
nije
za
objavu,
a
iz
koje
će
vidjeti
istinu.
Grmoja
mu
odgovara
da
neka
mu
je
pošalje
mailom.
U
Saboru
Grmoja
izjavljuje
da
je
izložen
prijetnjama
Zubaka
i
njegova
odvjetnika
Ante
Nobila,
što
Zubak
odmah
opovrgava.
Grmoja
podupire
priču
o
tome
da
je
Zubak
dio
novca
preusmjerio
u
nabavu
bosanskohercegovačke
tvrtke
Vitezit,
a
radi
se
očito
o
podacima
koje
je
plasirao
češki
bankar
Kamil
Bahbuh,
kojeg
je
pak
Zubak
prijavio
sudu
u
Pragu
da
im
je
s
računa
skinuo
5,5
milijuna
eura.
Uglavnom,
procesi
pred
pravosuđem
oko
tih
priča
vode
se
i
u
Ukrajini
i
u
Češkoj,
a
Matias
Zubak
ispitan
je
u
svojstvu
svjedoka,
što
bi
već
trebalo
naznačiti
prema
kome
je
istraga
usmjerena,
a
to
nije
svjedok.

Oglas

Direktoru
ukrajinskog
Arsenala
Juriju
Zbitnevu
u
međuvremenu
je
po
odluci
ukrajinskog
suda
određen
kućni
pritvor,
a
veći
dio
novca
koji
je
ukrajinsko
ministarstvo
obrane
Arsenalu
uplatilo
kao
avans
vraćen
je
u
državnu
riznicu,
dok
je
račun
Arsenala
blokiran.
Zbitneva
se
istražuje
zbog
opstrukcije,
pogotovo
jer
je
optuženi
izjavio
“da
je
namjerno
platio
samo
30%
avansa,
kako
bi
uštedio
sredstva”.

Što
je
važno
za
Vitezit!?

Ono
što
je
ranije
Zubak
rekao
za
domaću
javnost
sada
se
još
jednom
snažno
tvrdi
i
izjavama
te
dokumentacijom
međunarodno
poznatih
i
kredibilnih
partnera
iz
oblasti
namjenske
industrije.
Potpuno
je
razvidno
kako
se
ovdje
radi
o
pravom
obavještajnom
obračunu
čijim
akterima
i
kreatorima
nije
u
interesu
časno
ispuniti
preuzete
poslovne
obveze,
a
još
manje
im
nije
interes
da
ulaganje
u
Vitezit
i
Bosnu
i
Hercegovinu
postane
velika
poduzetnička
priča.
Isto
tako,
vlasnik
Sevotecha
potvrdio
je
kako
se
nije
uspjelo
u
diskreditiranju
njega,
njegove
tvrtke
te
obitelji
Zubak,
koji
su
posao
priveli
kraju
te
evidentno
priželjkuju
nastavak
kvalitetnog
poslovanja
u
BiH
gdje
je
Zubak
odabran
kao
kupac
poduzeća
PS
Vitezit-
u
stečaju
te
se
ovih
dana
očekuje
ulazak
u
posjed.

Oglas

Rekonstrukcija
sastanaka
koje
su
Horošajev
i
Zubak
imali
s
raznim
partnerima
u
Pragu,
a
tamo
se
bio
pojavio
i
spomenuti
šef
ukrajinske
oporbe
Taruta,
pokazala
je
analizom
fotografija
da
su
se
u
sastavu
delegacije
s
ukrajinske
strane
pojavili
i
neki
likovi
dobro
poznati
ukrajinskoj
tajnoj
službi
i
za
koje
se
zna
da
rade
za
Putinov
Kremlj.
Horošajev,
inače
bivši
dužnosnik
Ukroboronproma,
državne
tvrtke
za
promet
oružjem,
za
Večernji
objašnjava
kako
je
dobra
referenca
i
dobar
glas
za
dobavljača
u
tom
biznisu
najvažnija
stvar.
Ključnu
ulogu
u
mogućnosti
da
ugovorne
strane
u
uvjetima
krvavog
rata
nabave
oružje
i
streljivo
imaju
međusobne
veze
dobavljača
i
proizvođača.
Uz
to,
taj
proizvod
zahtijeva
izdavanje
dozvola
za
prijevoz
i
tranzit
u
više
zemalja
istovremeno.
Tu
je
isto
dobra
referenca
zakon.
Taj
suptilni
posao
ugrožavaju,
kako
kaže,
laži
i
opstrukcija
proruskih
elemenata,
kojima
je
primarni
cilj
da
potrebno
oružje
i
streljivo
Ukrajina
dobije
što
kasnije,
po
mogućnosti
nikada.
Na
Ukrajincima
je
sada
da
istraže
neshvatljivo
ponašanje
Arsenala,
kao
i
ponašanje
Oleksandra
Lieva
iz
ministarstva
obrane
Ukrajine,
koji
sada,
kako
kaže,
trči
po
medijima
i
govori
da
ništa
nije
znao.
Horošajev
ne
dvoji
da
posao
do
sada
nije
realiziran
zbog
nesposobnosti
Zbitneva
i
sabotaže
Lieva.
No
ponavlja
kako
su
Sevotech
i
WDG
spremni
ispuniti
ugovor,
kao
što
su
ispunili
i
sve
prethodne,
“kada
smo
imali
posla
s
kompetentnim
partnerima”.

Matias
Zubak,
pak,
dodaje
kako
je
nevjerojatno
da
granate
i
dalje
stoje
na
granici,
a
u
tih
godinu
i
pol,
da
je
sve
bilo
onako
kako
treba
biti,
Ukrajinci
su
tako
propustili
kupiti
400
tisuća
njima
prijeko
potrebnih
granata.
Isti
dobavljači,
inače,
obavili
su
do
sada
i
mnoge
druge
narudžbe
za
Ukrajinu,
bez
zastoja,
a
pokazalo
se
da
je
jednostavnije
i
urednije
nabavljati
oružje
za
tvrtke
iz
EU,
koje
ga
onda
izravno
izručuju
Ukrajini.

Oglas