Poziv
za
koji
sam
se
odlučila
svakako
iziskuje
veliki
rad
na
sebi
jer
u
našem
pozivu
nikada
niste
dovoljno
dobri,
svakodnevno
učite
i
trudite
se.
Važno
je
ne
naštetiti!,
kazala
je
Novaković

O
Ani
Novaković
pacijenti
imaju
samo
riječi
hvale.
U
svakom
trenutku
vrijedna
liječnica
im
je
na
raspolaganju.
U
njezine
kvalitete
uvjerili
su
se
tijekom
12
godina
rada
u
Uskoplju,
a
i
danas,
kad
je
u
Bugojnu,
i
dalje
joj
se
obraćaju
zbog
svojih
tegoba.
Kako
je
biti
liječnica
u
manjoj
sredini
i
liječnica
općenito
te
s
čime
se
sve
susreće
u
svom
radu,
Ana
je
ispričala
za Večernji
list.

Večernji
list:
Kažu
da
ste
liječnica
koju
vole
pacijenti
i
u
Gornjem
Vakufu
i
u
Uskoplju,
pa
kako
na
to
gledate?

–
Smatram
da
sam
sa
svojim
pacijentima
izgradila
lijep
i
korektan
odnos
koji
je
preduvjet
za
razvoj
međusobnog
povjerenja.
U
svakodnevnom
radu
trudim
se
u
potpunosti
posvetiti
svakom
pojedincu,
ne
obraćajući
pozornost
na
ime
i
nacionalnu
pripadnost,
mislim
da
pacijenti
to
i
osjete.
Nerijetko
se
događa
da
kroz
ordinaciju
upoznajem
cijele
obitelji,
koje
mi
povjeravaju
brigu
o
svom
zdravlju.
Ima
li
veće
časti
od
toga!?

Oglas

Večernji
list:
Koliko
je
težak
rad
liječnika
u
današnje
vrijeme,
osobito
u
manjim
sredinama
gdje,
pretpostavljam,
i
nedostaje
medicinskog
osoblja?

–
Kad
radite
u
malom
mjestu,
vrlo
često
se
suočavate
s
nedostatkom
medicinskog
osoblja
i
ograničenim
medicinskim
mogućnostima
koje
pruža
primarna
zdravstvena
zaštita.
U
većini
slučajeva
prepušteni
ste
sami
sebi
i
donošenju
samostalnih
odluka.
Veće
sredine
imaju
prednost
zbog
mogućnosti
konzultacija,
traženja
pomoći
i
učenja
od
stručnjaka
iz
svih
oblasti
medicine.
Tijekom
razdoblja
od
12
godina,
koliko
sam
provela
radeći
u
Domu
zdravlja,
doživjela
sam
različita
iskustva
i
u
radu
i
u
radnom
okruženju.
S
obzirom
na
to
da
po
sistematizaciji
u
primarnoj
zdravstvenoj
zaštiti
nije
bio
potreban
kardiolog,
jer
sam
godinu
dana
radila
na
mjestu
internista,
posljednje
tri
godine
radim
u
privatnoj
zdravstvenoj
ustanovi
u
Bugojnu.
Sredina
u
kojoj
radim
sad
je
veća,
ali
svejedno
se
suočava
s
istim
problemima
koji
se
odnose
na
pružanje
medicinskih
usluga.
U
svakom
slučaju,
moj
djelokrug
rada
znatno
se
proširio,
gdje,
uz
pacijente
iz
Gornjeg
Vakufa
–
Uskoplja,
liječimo
i
pacijente
iz
susjednih
općina.
Trenutačno
je
najveći
problem
preopterećenost
kardiološke
ambulante.

Večernji
list:
Koji
su
najizazovniji
trenuci
s
kojima
ste
se
susretali
u
svom
radu?

–
Malo
mjesto
ima
svoje
prednosti,
ali
i
nedostatke.
U
svakodnevnom
radu
vrlo
često
ste
izloženi
jer
kroz
posao
koji
radite
često
postanete
meta,
ali
s
vremenom
i
to
prihvatite.
Potrebna
vam
je
psihološka
stabilnost,
staloženost
i
nadasve
podrška
obitelji.
Kroz
moj
rad,
nikada
posao,
a
ni
pacijent
nije
bio
problem.
Više
bih
stavila
naglasak
na
paramedicinske
stvari
i
situacije.
Shvatite
da
je
svako
isticanje,
usavršavanje
i
javno
eksponiranje
dvosjekli
mač.
Male
sredine
znaju
biti
nemilosrdne.
U
jednom
trenutku
nametnete
tempo
koji
je
nerijetko
previše
za
vaše
okruženje.
Poziv
za
koji
sam
se
odlučila
svakako
iziskuje
veliki
rad
na
sebi
jer
u
našem
pozivu
nikada
niste
dovoljno
dobri,
svakodnevno
učite
i
trudite
se.
Važno
je
ne
naštetiti!

Oglas

Večernji
list:
Kakav
je
život
u
općini
Gornji
Vakuf
–
Uskoplje?

–
Odvijanje
života
u
općini
Gornji
Vakuf
–
Uskoplje
ne
razlikuje
se
značajno
u
odnosu
na
druge
manje
općine.
Nedostaje
kulturnih
manifestacija
i
društvenih
događanja,
zbog
čega
smo
vrlo
često
prepušteni
sami
sebi,
osobnom
napredovanju
i
kulturnom
uzdizanju.

Uglavnom
je
na
pojedincu
koliko
će
se
angažirati
u
lokalnoj
zajednici
i
raditi
na
sebi.
Što
se
tiče
kvalitete
življenja,
u
našoj
općini
živi
radišan
narod
koji
se,
unatoč
lošim
financijskim
primanjima,
bavi
poljoprivredom
i
drugim
dodatnim
djelatnostima,
koje
im
omogućuju
opstanak
u
domovini,
iako
su,
nažalost,
mnoge
obitelji
zbog
financijske
situacije
napustile
svoja
ognjišta.
Ja
sam
optimist,
uvijek
se
nadam
nekim
boljim
vremenima.

Večernji
list:
Bili
ste
i
nositeljica
liste
HNS-a
BiH
na
lokalnim
izborima
prije
četiri
godine,
pa
kako
gledate
općenito
na
politički
angažman?

Oglas

–
Kao
pojedinac
u
politici,
svim
srcem,
a
bez
ikakvih
osobnih
interesa
htjela
sam
dati
svoj
doprinos
u
lokalnoj
zajednici
i
svom
narodu,
radeći
na
zajedništvu,
slozi
i
zajedničkom
napredovanju.
Povjerenje
kroz
dobivene
glasove
iskazali
su
mi
moji
pacijenti,
njihove
obitelji
i
moji
prijatelji.
Zahvalna
sam
na
povjerenju
koje
mi
je
iskazano.
Svaki
put
kad
je
trebalo,
podigla
sam
glas
za
Hrvate
u
Uskoplju.
Do
isteka
mandata
vijećnika
bit
ću
prisutna
u
Općinskom
vijeću,
ali
moje
srce
je
ipak
u
medicini
i
radu
s
pacijentima.
Iskreno,
ne
mislim
da
sam
talentirana
za
politiku.
Za
politički
angažman
vam
ipak
trebaju
drugačiji
talenti.

Večernji
list:
Kao
liječnica,
kojim
biste
metodama
izliječili
“pacijenta”
zvanog
BiH,
u
političkom
smislu?

–
Smatram
da
su
liječnici
koji
se
drže
Hipokratove
zakletve
dobar
primjer
za
model
koji
bi
se
mogao
primijeniti
na
“pacijenta”
BiH.
Kad
ste
pacijent,
poštuju
vas
bez
obzira
na
ime
i
prezime
i
bez
obzira
na
vašu
nacionalnu
pripadnost.
Imate
svoja
ljudska
prava,
pravo
liječenja,
pravo
življenja
i
pravo
izražavanja.
Vaše
pravo
vam
ne
može
i
ne
treba
nitko
oduzeti.

Znači,
prvi
lijek
je
tolerancija,
ne
košta
ništa.
S
obzirom
na
to
da
“pacijent”
BiH
ima
još
mnogo
bolesti
(komorbiditeta),
prvi
lijek
bi
potencirao
djelovanje
svih
drugih
lijekova,
a
to
je
već
neka
druga
tema.

Oglas

Večernji
list:
Za
kraj,
na
što
ste
posebno
ponosni
u
svojoj
karijeri?

–
Ponosna
sam
na
svoj
odnos
s
pacijentima,
radnim
kolegama
i
na
okruženje
u
kojem
radim.
Naučili
smo
se
na
međusobno
prihvaćanje
različitosti
i
u
tome
vidimo
prednost.
Zajedno
učimo
i
trudimo
se
biti
što
bolji.
Smatram
da
samo
dobrim
međuljudskim
odnosima,
poštenim
i
predanim
radom,
iznad
svega
čistom
savjesti,
možemo
očekivati
uspjeh
i
napredak.