Zvonko
Milas
je
dobro
poznato
lice
u
BiH
ali
i
diljem
svijeta.
Posebice
je
rado
viđen
gost
u
Središnjoj
Bosni.
Veze
sa
Središnjom
Bosnom
vuče
još
od
Domivnskog
rata.
Danas
je
tu
gotovo
na
svakodevnoj
bazi
–
bilo
kroz
posjete,
suradnju,
projekte.
Razgovarali
smo
s
njim
tijekom
njegovog
jučerašnjeg
posjeta.
Ovaj
put
došao
je
kao
nositelj
liste
HDZ-a
u
XI.
izbornoj
jedinici.

Razgovarao:
Ivica
Džambas

Centralna:
Gospodine
Milas,
kako
biste
opisali
svoj
politički
program
i
prioritete
kao
nositelj
11.
izborne
jedinice?
–
Naši
dosadašnji
rezultati
su
najbolja
slika
našeg
programa.
Mogu
reći
da
ćemo
nastaviti
sve
ono
dobro
što
smo
radili
te
da
ćemo
dodatno
jačati
sve
one
programe
koji
doprinose
učvršćivanju
naših
veza,
suradnje,
partnerskog
djelovanja
na
dobrobit
Hrvatske
ali
i
naših
sunarodnjaka
diljem
svijeta.
Kad
govorimo
o
Hrvatima
izvan
Hrvatske
govorimo
o
Hrvatima
u
Bosni
i
Hercegovini
s
kojima
ćemo
nastaviti
raditi
na
europskom
putu
BiH,
a
to
znači
i
zagovaranje
tog
puta
kao
rješenja
koje
BiH
nosi
sigurnost,
prosperitet
a
Hrvatima
jamči
ravnopravnost
i
konstitutivnost.
Naravno,
paralelno
ćemo
nastaviti
unapređivati
sustav
potpora
kojima
omogućujemo
stvaranje
uvjeta
održivog
ostanka
–
od
boljeg
zdravstva,
školstva,infrastrukture.

Ulagat
ćemo
i
nadalje
u
mlade
ljude.
Cilj
nam
je
da
svaki
student
u
BiH
ostvari
pravo
na
stipendiju.
Podupirat
ćemo
poljoprivrednike
i
sve
one
koji
žele
ostati
u
ovoj
prelijepoj
zemlji,
trudeći
se,
svojim
radom
osigurati
bolje
danas
i
bolje
sutra
za
sebe
i
svoje
obitelji.

Oglas

Hrvate
izvan
Hrvatske
čine
i
pripadnici
hrvatske
nacionalne
manjine
koja
živi
u
12
europskih
država.
Tu
nam
je
prioritet
jačanje
njihovog
statusa
i
pomoć
u
ostarivanju
manjinskih
prava.
U
11.
izboroj
jedinici
je
i
cijelo
hrvatsko
iseljeništvo
u
Europi
i
prekooceanskim
zemljama
a
tu
smo
primarno
orijentirani
na
jačanje
veza
i
na
poticanje
njihova
povratka
u
domovinu.
Koliko
god
je
svaka
kategorija
Hrvata
izvan
Hrvatske
specifična,
ono
što
smo
jasno
djelima
pokazali
je
da
inzistiramo
na
zajednišvu
i
nedjeljivosti
hrvatskog
naroda,
onako
kako
je
utvrđeno
prilikom
samog
osnivanja
HDZ-a
početkom
devedesetih
godina
prošlog
stoljeća.
Nastavit
ćemo
inzistirati
i
na
stvaranju
parnerskog
odnosa,
utemeljenog
na
povjerenju
koje
je
prokušano
i
koje
se
bazira
na
otvorenoj,
dvosmjernoj
komunikaciji.

Centralna:
Kampanja
je
počela.
Obilazite
sve
dijelove
BiH.
Kakva
su
Vam
očekivanja
od
ovih
parlamentarnih
izbora?

–
Očekujem
pobjedu
HDZ-a.
Rezultati
sve
govore.
Mislim
da
smo
kao
narod
premudri
da
bismo
nasjeli
na
prozirne
pokušaje
pojedinaca
koji
su
već
dokazali
da
nemaju
ni
znanja,
ni
mudrosti,
a
ni
međunarodnog
utjecaja
nositi
se
s
izazovima
današnjice.
Hrvatska
je
krajem
2015.
bila,
mogu
reći,
jedna
depresivna
država.
Danas
to
više
nije.
Puno
govori
čijenica
da
je
2020.
HDZ
premoćno
pobijedio.
U
jeku
krize
izazvane
pandemijom
covid
-19,
nakon
razornog
potresa
u
Zagrebu
–
hrvatski
narod
je
znao
da
HDZ
jedini
može
upravljati
u
specifičnim
okolnostima,
donijeti
teške
i
mudre
odluke,
spasiti
radna
mjesta
i
turističku
sezonu,
međunarodno
se
dodatno
pozicionirati
kroz
ulazak
u
Schengen
i
Eurozonu.
Iza
nas
stoje
rezultati,
koji
nisu
vidljivi
samo
u
RH.
Vidljivi
su
i
u
BiH.
Naš
Ured
je
u
BiH
minimalno
jednom
tjedno.
Kao
što
vaši
čitatelji
dobro
znaju,
nama
činjenica
da
je
kampanja
ne
znači
puno.
Stalno
smo
na
terenu,
s
našim
ljudima.
Slušamo,
razgovaramo,
tražimo
zajednička
rješenja
za
sve
izazove,
kojih
je
nažalost,
u
posljednje
vrijeme
bilo
dosta.
Otkako
sam
preuzeo
dužnost
u
Uredu,
nisam
nikada,
izuzev
u
pandemiji,
uspio
biti
tjedan
dana
u
Zagrebu.

Centralna:
Osam
ste
godina
na
čelu
Središjeg
državnog
ureda
za
Hrvate
izvan
Republike
Hrvatske,
svjesni
ste
izazova
pred
Hrvatima
u
Bosni
i
Hercegovini,
naročito
u
Srednjoj
Bosni.
Koja
je
Vaša
vizija
budućnosti,
rješenja?

Oglas

–
Jednostavnih
rješenja
nema.
Tko
to
govori 
obmanjuje
javnost.
Za
sebe
kažem
da
sam
nepopravljivi
optimist.
Svoj
optimizam
baziram
na
tri
stvari:
rad,
rad
i
rad.
Čovjek
sam
koji
uvijek
daje
najbolje
od
sebe
u
okolnostima
u
kojima
jesam.
Tako
su
me
moji
roditelji
učili,
tako
živim
cijeli
život.
Kao
što
je
zasigurno
poznato,
rođen
sam
u
Vukovaru,
ali
su
mi
roditelji
iz
Tihaljine.
Vukovar
je
prošao
tragediju
u
Domoviskom
ratu,
bio
sam
jedan
od
zapovjednika
njegove
obrane.
Dobro
mi
je
poznato
što
su
sve
prošli
Hrvati
Središnje
Bosne.
Svjestan
sam
što
znači
otići
iz
rodnog
grada,
što
znači
pokopati
prijatelje,
kumove,
svjestan
sam
što
nosi
povratak,
a
što
daljnja
borba.
Divim
se
našim
ljudima
ovdje.
Divim
se
njihovoj
hrabrosti,
ljubavi
koju
nose
prema
svojoj
zemlji,
želji
da
očuvaju
svoj
identitet
i
sve
ono
što
su
im
djedovi
i
roditelji,
živeći
stoljećima
na
ovom
prostoru,
ostavili
u
naslijeđe.
Mi
Hrvati
imamo
taj
nacionalni
inat
koji,
kad
je
popraćen
mudrošću
i
strpljenjem,
dovodi
do
neslućenih
pobjeda.
Prva
lekcija
koju
smo
devedesetih
mi
u
Vukovaru,
a
kasnije
u
cijeloj
Hrvatskoj
svladali,
je
snaga
zajedništva.
Pazite,
nismo
imali
državu
gotovo
tisućljeće,
ali
smo
zadržali
zajedništvo,
svijest
o
tome
da
smo
Hrvati,
iako
su
tu
svijest
nasilnim
i
nenasilnim
politikama
stoljećima
pokušali
zatirati.
Tu
je
ključnu
ulogu
imala
Katolička
Crkva.
I
zato
je
ona
i
danas
dio
rješenja,
budući
da
je
vjera
jedna
od
temeljnih
dijelova
hrvatskog
identiteta,
gdjegod
da
pođemo
u
svijetu
po
tome
smo
danas
prepoznati.

Uz
zajednišvo,
mislim
da
svi
Hrvati
u
Bosni
i
Hercegovini,
pa
tako
i
u
Središnjoj
Bosni,
trebaju
biti
optimistični
zbog
približavanja
BiH
članstvu
u
Europskoj
uniji.
I
u
Hrvatskoj
su
postojali
skeptični
glasovi
prije,
pa
i
nakon
ulaska
u
EU,
koji
su
pokušali
obezvrijediti
snagu
koju
donosi
članstvo
u
EU.
Mislim
da
su
tek
nakon
Pelješkog
mosta
prestali
s
tom
retorikom.
Vizija
je
da
dvije
domovine
hrvatskog
naroda
budu
članice
Europske
unije,
Hrvatska
i
Bosna
i
Hercegovina
u
europskoj
obitelji
i
da
pod
jednim
krovom
zajedno
gradimo
budućnost.
Zaključno,
puno
je
posla
pred
nama,
neće
biti
uvijek
lako
no
vjerujem
da
sve
te
izazove
koji
nas
čekaju
možemo
prevladati
radom,
trudom
i
naravno
–
našim
zajedištvom,
po
čemu
nas
prepoznaju
diljem
svijeta.
I
zbog
čega
nam
se
dive
puno
veći
narodi.

Centralna:
Kao
vukovarski
branitelj
razumijete
sudbinu
Srednje
Bosne.
Kako
možete
Vaše
vukovarsko
iskustvo
implementirati
na
ovaj
prostor?

–
Svaka
tragedija
je
bolna
na
svoj
osobit
način,
pa
nema
govora
o
preslikavanju
rješenja.
Međutim,
ono
što
je
sigurno
učinilo
Vukovar
ponovno
živim
jesu
djeca,
mladi
koji
vraćaju
duh
mog
Vukovara
u
taj
grad.
Istovremeno
u
te
mlade
ugrađujemo
svijest
o
žrtvi
koju
je
Vukovar
podnio,
koju
su
njihovi
roditelji,
susjedi,
bližnji
podnijeli.
Najčešće
oni
najzaslužniji
i
najhrabriji
najmanje
govore
o
sebi.
Tada
to
mora
društvo,
država.
Na
taj
način
Vukovar
i
dalje
živi,
sa
jednim
bolnim
sjećanjem
na
žrtvu
koju
je
podnio,
ali
zato
svakim
danom
tu
bol
pretvaramo
u
ponos
i
snagu
za
sve
što
ove
mlade
generacije
čeka.
Zato
i
u
BiH
inzistiramo
na
školama,
igralištima,
vrtićima,
na
obrazovanju
i
stvaranju
prilika
za
mlade,
naročito
za
mlade
obitelji.
Zato
jačamo
program
stipendiranja
studenata
–
danas
dijelimo
1500
stipednija
godišnje.
Nekada
je
to
bilo
200.
Vjerujem
da
ćemo
od
sljedeće
godine
doći
i
do
2000
stipendija
studentima
iz
BiH,
a
konačni
cilj
nam
je,
kako
sam
već
rekao,
da
svaki
mladi
čovjek,
koji
studira
u
BiH,
ostvari
pravo
na
stipendiju.
Ali
istovremeno
inzistiramo
i
na
kulturi,
naročito
na
kulturi
sjećanja
na
hrvatske
žrtve
te
podržavamo
brojne
projekte
diljem
BiH
kojima
se
hrvatske
žrtve
i
stradanja
u
BiH
primjereno
obilježavaju,
da
se
istražuju
zločini
koji
su
počinjeni
nad
Hrvatima
u
ovoj
zemlji.
Želimo
da
ti
mladi
znaju
da
su
sinovi
jednog
ponosnog
i
hrabrog
naroda.
Od
prošle
godine,
preko
Ministarstva
hrvatskih
branitelja
omogućili
smo
da
učenici
završnih
razreda
osnovnih
škola,
koji
nastavu
pohađaju
po
hrvatskom
planu
i
programu
u
BiH,
idu
u
Vukovar.
Da
na
licu
mjesta
vide
i
osjete
koliko
je
žrtve,
ali
i
hrabrosti
trebalo
da
bi
danas
moglo
uživati
u
blagodatima
slobode.
Imamo
razloga
biti
ponosni.
Njegujemo
taj
ponos.
Po
tome
smo,
iako
brojčano
mali,
veliki
narod.
I
kao
takve
nas
vide
drugi.

Oglas

Centralna:
Hrvati
u
BiH
iznimno
su
vezani
na
Hrvatsku,
a
pogotovo
Hrvati
Srednje
Bosne,
u
kojoj
ste
rado
viđen
gost,
a
i
sami
volie
naš
kraj.
Kažite
nam
nešto
o
kapitalnim
projektima
koje
Hrvatska
podržava
u
Središnoj
Bosni
te
hoće
li
ta
ulagaanja
i
dalje
bit
na
snazi?

–
Hrvatska
bolnica
dr.fra
Mato
Nikolić
u
Novoj
Biloj,
Katolički
školski
centar
Petar
Barbarić
Travnik
i
izgradnja
dječjeg
vrtića,
škole
i
športske
dvorane
u
Fojnici
–
tri
su
projekta
koja
su
prepoznati
kao
projekti
od
strateškog
značaja
za
Hrvate
Središnje
Bosne.
Vi
koji
živite
ovdje
–
najbolje
znate
što
svaki
od
ovih
projekata
znači
i
predstavlja.
Katolički
školski
centar
fra
Petar
Barbarić
simbol
je
naše
vjere
u
mlade
koji
zaslužuju
najbolje
moguće
uvjete
u
ostvarivanju
svojih
punih
potencijala.
Ustanova
je
to
koja
ima
tradiciju
vrhunskog
obrazovanja.
Također,
hrvatska
bolnica
u
Novoj
Biloj,
dar
Republike
Hrvatske
Hrvatima
Lašvanske
doline.
Gradnjom
sedme
i
osme
lamele
nastavljamo
proces,
započet
u
vrijeme
rata,
kada
je
solidarnost
i
zajedništvo
hrvatskog
naroda
bila
na
svom
vrhuncu.
Pokojni
predsjednik
Franjo
Tuđman
je
započeo,
a
Vlada
Andreja
Plenkovića
će
dovršiti!

Mislim
da
sam
time
odgovorio
na
Vaše
pitanje
o
tome
hoće
li
i
dalje
biti
ulaganja
i
koliko
nam
je
važno
njegovati
vrijednosti
zajedništva
i
solidarnosti
koje
su
utkane
u
temelje
naše
državnotvornosti
i
u
bit
onog
što
mi
kao
narod
jesmo.

Centralna:
Hrvati
Središnje
Bosne
prošli
su
svoj
križni
put.
Može
li
se
Osmica
u
Vitezu,
Križančevo
selo,
kao
i
mnoga
druga
ratna
mjesta
stradanja
Hrvata
staviti
u
poseban
kalendar
Hrvatske,
gdje
će
u
naše
krajeve
dolaziti
Hrvati
iz
cijelog
svijeta,
da
odaju
počast
i
upoznaju
se
s
našom
poviješću?

Oglas

–
Kao
netko
tko
je
proživio
i
preživio
vukovarsku
kalvariju,
iznimno
pošujem
žrtvu
koju
su
podnijeli
Hrvati
u
Središnjoj
Bosni.
Njegovati
kulturu
sjećanja
je
jako
važno.
Važno
je
zbog
same
istine,
važno
je
zbog
žrtava,
važno
je
i
zbog
naše
djece
i
mladih.
Ako
to
ne
činimo
snosmo
rizik
da
generacije
koje
dolaze
iza
nas
neće
moći
niti
znati
cijeniti
ni
zemlju,
ni
ljude.
Zato
smo
kroz
aktivnosti
Ureda
posebno
poticali
sve
znanstveno
istraživačke,
kulturne
i
umjetničke
projekte
preko
kojih
se
javnost
može
upoznati
s
onim
što
se
događalo
ovdje,
želimo
da
ostane
zapisano,
snimljeno,
opjevano.
I
najvažnije,
da
prenesemo
te
informacije,
a
s
njima
i
povezane
emocije,
na
mlade
koji
ostaju
iza
nas.

Nažalost,
Središnja
Bosna
je
prostor
koji
je
najviše
stradao
u
ratu.
Što
su
sve
naši
ljudi
proživjeli
ovdje
–
oni
najbolje
znaju.
No
raduje
činjenica
da
mladi
ljudi,
poput
Glorie
Lujanović
ili
pak
ekipe
iz
HNK
Mostar,
tu
povijest
oduzimaju
od
zaborava
pišući
o
tome,
radeći
kazališne
predstave
ili
dokumentarne
filmove.
Mi
ćemo
i
nadalje
podržavati
sve
što
doprinosi
i
otkrivanju
istine,
ali
i
čuvanju
i
njegovanju
kulture
sjećanja.

Centralna:
Ekonomski
aspekt
života
često
je
ključni
faktor
mladima
koji
donose
odluku
gdje
će
živjeti.
Hrvatska
ima
turizam,
što
ima
BiH?

–
Ima
isto
što
i
Hrvatska.
I
hrvatsko
iskustvo.
Nikad
se
ne
drže
sva
jaja
u
jednoj
košari,
tako
ni
hrvatska
Vlada
ne
želi
da
turizam
samo
gura
Hrvatsku
naprijed.
Tako
ni
u
košari
turizma
ne
želimo
biti
ovisni
samo
o
ljetnom
turizmu
i
paralelo
razvijamo
ostale
oblike
turizma,
od
kojih
je
najbrže
rastući
ruralni
turizam.
Uz
nevjerojatan
potencijal
ruralnog
turizma,
Bosna
i
Hercegovina
ima
i
vjerski
turizam,
ali
primarno
BiH
ima
prirodne
resurse
i
potencijale
na
kojima
joj
mnogi
mogu
zavidjeti.
Tu
je
uloga
fondova
Europske
unije
važna.
Oni
su
sjajan
pokretač.
Na
tome
ćemo
posebnice
raditi
u
razdoblju
pred
nama.
I
sada
podupiremo
poljoprivrednike,
jer
znamo
koliko
je
poljoprivreda
važna
i
Hrvatskoj
i
Bosni
i
Hercegovini.
Ma
cijeloj
Europi.
Ali
najvažniji
resurs
Bosne
i
Hercegovine,
najvrjednije
što
ima
–
ima
pametne,
hrabre,
vrijedne
i
uporne
ljude.
Samo
treba
kombinirati
hrvatski
inat,
mudrost,
strpljivost
i
rad.
Puno
puno
rada.
Sve
će
doći
na
svoje.
Ovo
govorim
s
iskustvom
Vukovara,
kao
sudionik
i
svjedok
svega
što
je
RH
uspjela
u
posljednjih
30
godina.

Oglas

Centralna:
Kako
zaustaviti
odlazak
obrazovanih
ljudi
iz
Središnje
Bosne.
Može
li
i
treba
li
Medicinski
fakulteti
u
Zagrebu
i
Spliu
imati
zagarantiranu
kvotu
upisanih
studenata
za
mlade
i
buduće
liječike
iz
Županije
Središnja
Bosna,
kako
bi
potakli
mlade
liječnike
na
ostanak?

–
Sudeći
po
hrvatskom
iskustvu,
neće
ih
studij
u
Zagrebu
ili
Splitu
motivirati
na
ostanak
u
Središnoj
Bosni
išta
više
od
studija
u
Mostaru.
Za
ostanak
će
ih
motivirati
kvalitena
rješenja
stambenog
pitanja,
kvalitetni
vrtići
i
škole
za
njihovu
djecu,
kvalitetno
opremljen
dom
zdravlja
i
bolica
u
kojoj
mogu
dobiti
vrhunsku
specijalizaciju.

Takva
rješenja
zahtijevaju
suradnju
lokalne
i
županijske
vlasti
koja
želi
mlade
liječnike
zadržati
u
svojim
sredinama.
Mi
smo
povećali
broj
naših
stipendija
sa
200,
koliko
je
nekad
bilo,
na
1500
stipendija.
Povećali
smo
i
iznos
stipendija.
Ulažemo
u
Sveučilište
u
Mostaru
kako
bi
mladima
pružili
sve
ono
što
europska
svečilišta
imaju
–
da
imaju
i
oni
studirajući
u
svojoj
domovini.
Takvu
praksu
nastavit
ćemo
i
dalje,
uz
snažniji
doprinos
svemu
onome
što
mladi
vide
i
traže
kao
mogućnost
unapređivanja
sustava
i
kvalitete
života
ovdje.

Centralna:
Brojni
Hrvati
iz
Bosne
i
Hercegovine
žive
diljem
svijeta.
Kakva
je
situacija
u
hrvatskom
iseljeništvu?

Oglas

–
Hrvatsko
iseljeništvo
je
specifično
jer
ga
čine
pripadnici
hrvatskog
naroda
iz
Boke
Kotorske,
BiH,
cijele
Hrvatske…
Neki
su
otišli
prije
150
godina,
neki
prije
deset.
Tešo
je
dati
općenitu
ocjenu
s
obzirom
na
generacijske,
geografske,
jezične
razlike.
Ako
pričamo
o
Sjevernoj
Americi
i
Zapadnoj
Europi,
na
koju
najčešće
mislimo,
mislim
da
među
mladima
postoje
neki
trendovi
koji
nama
ovdje
idu
jako
u
prilog.
Mlađe
generacije
sve
su
svjesniji
važnosti
kvalitete
nad
kvantitetom.
Jednostavnost
je
postala
luksuz.
Prirodno
košta
najviše.
Prezasićeni
su
stresom
života
u
ogromnim
gradovima,
zasićeni
od
umjetnoga,
zasićeni
od
betona,
zasićeni
od
velikih
sustava,
zasićeni
od
nedostatka
vremena
za
obitelj,
za
sebe.
I
tu
se
javlja
i
Hrvatska
i
Bosna
i
Hercegovina
u
kojoj
imaju
neku
zemlju,
neku
kuću,
neku
rodbinu.
U
kojima
se
osjećaju
sigurno.
I
sve
češće
nam
dolaze
upiti
o
povratku.
Naš
Mate
Omazić,
jedan
od
kandidata
na
listi
HDZ-a
u
XI.
izbornoj
jedinici
je
primjer
toga
–
on
je
došao
iz
Zagreba
u
Livno
uzgajati
goveda
i
s
tim
je
zamijenio
menadžersku
poziciju
u
multinacionalnoj
korporaciji.
Danas
živi
za
to
da
i
drugima
otvori
tu
perspektivu.
Vjerujem
da
ova
generacija
mladih
ima
velike
želje
i
ambicije
koji
se
na
Zapadu
očituje
u
jednostavnosti,
a
te
želje
više
države
Zapada
ne
mogu
ispuniti.
Odnosno,
na
Zapadu
je
potrebno
puno
više
i
puno
duže
raditi
da
bi
se
postigla
kvaliteta
života
koja
ovdje
dolazi
sama
po
sebi.
Što
više
vrijeme
prolazi,
sve
sam
uvjereniji
da
će
i
Hrvatsku
i
Bosnu
i
Hercegovinu
mlade
generacije
iz
hrvatskog
iseljeništva
prepoznavati
kao
mjesto
svog
profesionalnog
i
obiteljskog
ostvarenja.
Zato
želim
BiH
što
prije
u
EU,
jer
je
to
svojevrsna
garancija
stabilnosti.
Zato
nastavljamo
graditi
veze
s
hrvatskim
iseljeništvom.
Želimo
da
uvijek
znaju
gdje
im
je
domovina.
Taj
povratak
iz
iseljeništva
će
se
intenzivirati
što
više
zajedno
budemo
radili
u
smjeru
kojim
smo
krenuli
prije
osam
godina.

Centralna:
Vlada
Republike
Hrvatske
ulaže
u
projekte
od
strateškog
značaja
za
Hrvate
izvan
Hrvatske.
Kako
se
određuje
taj
strateški
značaj?
–
Da,
prije
svega
to
se
čini
na
temelju
odluke
međuresornog
povjerenstva.
Prijedlog
odredbenog
projekta
koji
ima
široki
značaj
za
primjerice
Hrvate
u
BiH
se
razmotri
i
ukoliko
je
njegova
opravdanost,
potrebnost
i
značaj
za
Hrvate
u
Bosni
i
Hecegovini
šireg
opsega
–
Vlada
ga
proglasuje
projektom
od
strateškog
značaja
za
Hrvate
izvan
Republike
Hrvatske.
Međutim,
sve
projekte,
pa
tako
i
projekte
od
strateškog
značaja,
provodimo
u
partnerstvu
s
Hrvatima
izvan
Hrvatske.
Vi
ste
temelj
i
cilj
svakog
tog
projekta.
Vaša
treba
biti
i
inicijativa
i
provedba
i
odgovornost
za
provedbu.
To
je
svima
izuzetno
važno
iskustvo
jer
tako
gradimo
odnose
i
gradimo
povjerenje.
Tragovi
takve
naše
suradnje
se
vide
od
Posavine
do
Neuma,
diljem
Bosne
i
Hercegovine
i
vjerujem
da
je
to
najbolji
način
demonstriranja
hrvatskog
zajedništva
za
vrijeme
doje
dolazi.

Centralna:
Rođeni
ste
u
Vukovaru,
korijeni
su
Vam
iz
Hercegovine,
živite
u
Zagrebu.
Gospodine
Milas,
gdje
ste
„doma“?

–
Dobro
pitanje.
Pazite,
da
ste
me
pitali
1991.
rekao
bi
jednoznačno
–
Vukovar.
Prije
1991.
nisam
htio
ni
čuti
za
mogućnost
života
negdje
drugdje.
I
onda
sam
ostao
bez
tog
svog
doma,
cijela
ulica,
cijeli
grad
je
smrvljen
do
temelja.
1997.
kad
sam
prvi
put
ušao
u
Vukovar
nakon
studenog
1991.
nisam
prepoznao
svoju
rodnu
kuću.
Tako
da
sam
bio
i
bez
doma,
srećom
jako
kratko
jer
nas
je
Zagreb
primio
otvorenih
ruku.
Ali
danas,
danas
sam
doma
i
u
Tihaljini,
nešto
čovjeka
ipak
vuče
korijenima,
danas
sam
doma
u
Vukovaru,
gdje
mi
je
majka
i
gdje
mi
je
otac
sahranjen,
i
u
Zagreb,
gdje
su
moje
unuke
koje
su
mi
najveća
radost.
Iz
perspektive
zime
1991.
da
mi
je
neko
rekao
da
ću
se
jednako
osjećati
i
u
Vukovaru,
i
u
Zagrebu
i
u
Tihaljini
–
ne
bih
vjerovao.

Oglas

Centralna:
Možemo
li
Vas
očekivati
kao
ministra
u
novoj
Vladi
ili
ćete
ostati
u
SDUHIRH-u?
–
Jedino
što
je
sigurno
je
da
nastavljam
i
dalje
raditi,
surađivati
s
Hrvatima
izvan
Republike
Hrvatske.
Veze
koje
imamo
su
neraskidive.
Nije
važno
je
li
se
ta
suradnja
provodi
kroz
ministarstvo
ili
ured.
Vjerujem
da
administrativni
okvir
koji
imamo
nudi
brojne
mogućnosti
za
jačanje
svega
onog
o
čemu
sam
govorio.
Složit
ćete
se
da
je
osam
posljednjih
godina
to
i
pokazalo.
Ne
mislim
da
bismo
imali
bolju
suradnju
i
veći
broj
ostvarenih
projekata
da
smo
se
zvali
ministarstvo,
a
ne
ured.
S
druge
strane,
vjerujem
da
moramo
postgnutu
suradnju
širiti
i
produbljivati,
a
to
zahtijeva
veće
kapacitete,
i
s
naše
i
s
vaše
strane.
No,
kao
što
sam
već
rekao
–
ključ
za
uspjeh
ili
neuspjeh
bilo
kojeg
projekta
su
ljudi.
Imati
motivirane
ljude,
ljude
koji
vole
svoj
posao
i
koji
daju
najbolje
od
sebe,
koji
su
usmjereni
na
cilj
i
pronalaske
rješenja.
Ako
imate
takve
ljude
i
takav
sustav,
onda
je
manje
važno
kako
se
zove
čelni
čovjek
–
državni
tajnik
ili
ministar,
kazao
je
na
kraju
razgovora
gdin

Zvonko
Milas.

Ivica
Džambas/Centralna.ba