Znamo
da
je
teško
s
rogatim
se
bosti,
ali
je
još
gore
biti
izdajica
–
njima
je
zatvoreno
Nebo,
njima
je
zatvoreno
Kraljevstvo
Božje.

Dok
biskupija
tvrdi
da
je
Hercegovački
slučaj
odbijanje
poslušnosti
mjesnom
biskupu,
fratri
kažu
da
je
to
progon
franjevaca
i
okretanje
leđa
od
strane
biskupije
samom
Stvoritelju
svijeta.
Hercegovački
slučaj
aktualan
je
i
danas,
a
premda
se
činilo
da
će
dolaskom
Petra
Palića
za
novog
biskupa
zatopliti
odnosi
u
Hercegovini,
neki
smatraju
da
nikad
nije
bilo
gore
i
optužuju
Palića
za
nerazumijevanje
pozadine
slučaja,
s
obzirom
da
do
dolaska
ovdje
2020.
novi
biskup
nije
imao
kontakt
s
Hercegovinom.
No
neki
idu
i
korak
dalje
i
tvrde
da
je
on
čovjek
biskupa
Ratka
Perića
kojeg
je
on
dulje
vremena
pripremao
da
preuzme
biskupiju
i
to
nakon
što
mu
je
novi
banjolučki
biskup
Željko
Majić
“odbio”
poslušnost
i
rekao
da
on
neće
rješavati
Hercegovački
slučaj
i
sijeći
glave
fratara
po
Hercegovini.

Ovih
dana
je
jedna
propovijed
u
Hercegovini
uzdrmala
javnost
i
to
od
strane
88-godišnjeg
fra
Bonifacija
Barbarića
koji
više
od
dva
desetljeća
djeluje
u
Čapljini.
Propovijed
je
stigla
i
do
vatikanskih
dužnosnika,
a
u
samom
Vatikanu
zatraženo
je
da
se
ona
prevede,
s
obzirom
na
sve
izrečeno,
piše
portal
Herc.info.

Hercegovački
portal propovijed
prenosi
u
cijelosti.

Oglas

Propovijed:
fra
Bonifacije
Barbarić

Braćo
i
setre!
Istina
koja
se
ne
izgovara
brzo
umire
u
tišini.

Večeras
želim
svjedočiti
istinu.
Može
to
biti
nekomu
oporo
ali
se
mora
izgovoriti.

Prve
nedjelje
u
mjesecu
ožujku
bio
je
ovdje
govor
o
zavjetu
DJEVIČANSTVA
naših
čapljinskih
mučenika,
a
danas
želim
govoriti
o
zavjetu
POSUŠNOSTI.

Oglas

I
u
jednom
i
u
drugom
su
nam
uzori
i
zagovornici.

Što
je
to
zavjet
poslušnosti
u
Franjevačkom
Redu?
–
jer
se
poslušnost
razlikuje
u
nekim
nijansama
kod
svih
zajednica.

Franjevačka
POSLUŠNOST
jest:
promišljeno
i
slobodno
Bogu
dano
obećanje
kojim
se
osoba
odriče
vlastitog
odlučivanja.
Ako
se
osoba
odriče
vlastitog
odlučivanja,
ne
odriče
se
svoje
SAVJESTI
ni
svog
DOSTOJANSTVA.

Evo
ukratko
što
nam
Novi
zavjet
govori
o
poslušnosti.

Oglas

Bog
Otac,
prigodom
Isusovog
preobraženja,
govori
o
Isusu:
„Ovo
je
Sin
moj,
Izabranik
moj
–
Njega
slušajte.“

Isus
u
svom
prvom
javnom
nastupu
veli:
„Obratite
se
i
vjerujte
evanđelju.“
Evanđelje
jest
jednako
Isus.

Djevica
Marija
što
je
rekla
posluzi
u
Kani
Galilejskoj
prije
nego
je
Isus
pretvorio
vodu
u
vino,
rekla
je:
„Učinite
sve
što
vam
kaže
Isus„
–
to
vrijedi
za
sva
vremena
i
za
sve
kršćane.

Sveti
Franjo
u
svom
Pravilu
kaže:
„Naše
je
Pravilo
živjeti
Evanđelje
Gospodina
našega
Isusa
Krista“
i
sve
što
je
protivno
Evanđelju,
sve
što
je
protivno
spasenju
duša
i
savjesti
–
to
se
mora
strogo
izbjegavati.

Oglas

Što
je
to
HERCEGOVAČKI
SLUČAJ?

To
je
zapravo
proganjanje
hercegovačkih
fratara
i
teroriziranje
svih
koji
ih
podržavaju.
To
je
zapravo
INKVIZICIJA
u
pravom
smislu
riječi,
samo
izostaje
spaljivanje
na
lomači.

Hercegovački
slučaj,
započeo
je
biskup
Petar
Čule,
a
praktički
je
započeo
u
Grudama
12.
svibna
1968.,
kad
su
Gruđani
zazidali
vrata
svoje
crkve.
I
taj
Hercegovački
slučaj
širio
se
postupno
poput
raka
po
svoj
Hercegovini.
U
Čapljinu
je
došao
na
Ilindan
1996.
kad
ste
vi
Čapljinci
zazidali
obadvoja
vrata
našoj
ovdje
crkvi
i
postavili
stražu.

Hercegovački
slučaj
još
je
u
tijeku.
Inkvizitore
to
ne
zanima,
jer
da
im
je
stalo
do
Božjeg
kraljevstva
nikad
taj
slučaj
i
ne
bi
počimali.
Sve
koji
ne
prihvaćaju
odluke
mostarskog
Ordinarijata
proglašava
se
neposlušnima.
Ljudima
da,
ali
Bogu
i
Njegovom
Evanđelju
ne.

Oglas

Da
je
tako,
čujmo
nekoliko
zgodica.

6.
lipnja
1975.
izdan
je
tzv.
Dekret
„Romanis
Pontificibus“
po
kojem
mnogi
hercegovački
fratri
moraju
napustiti
svoje
vjekovne
župe,
nastambe,
i
završiti
na
ulici.
Ondašnja
Hercegovačka
franjevačka
Provincija
reagirala
je
na
ovaj
Dekret
ovim
riječima,
koje
su
potpisali
svi
ondašnji
hercegovački
fratri,
evo
citiram:
„Dekret
očito
protuslovi
istini,
povrjeđuju
prirodnu
pravednost,
izravno
se
protivi
dobru
duša
te
veoma
škodi
ugledu
Crkve.“
Završen
citat.
Drugim
riječima:
da
se
ugodi
pohlepi
mostarskog
biskupa
za
tuđim
imanjima,
Dekret
dopušta
krađu
(otimačinu),
ozakonjuje
laž,
gazi
savjest.
Provoditelji
Dekreta
idu
još
dalje:
upadaju
u
SIMONIJU,
a
to
je:
ti
meni
materijalno
a
ja
tebi
duhovno.
Naime,
mostarski
biskupi
ne
dolaze
u
sporne
župe
krizmavati;
proglašavaju
valjano
nevaljanim;
neće
da
rede
fratre
za
svećenike,
itd
i
itd.
Drugim
riječima:
vi
nama
ono
što
mi
tražimo
materijalno
a
mi
ćemo
vama
duhovno.
I
može
se
reći,
s
pravom:
naša
mostarska
BISKUPIJA
ogrezla
je
potpuno
u
simoniji.

Nasljednik
biskupa
Čule
bio
je
biskup
ŽANIĆ.
Biskup
Pavao
Žanić
u
rujnu
1980.
na
misi
objavio
je
u
franjevačkoj
samostanskoj
crkvi
Mostar
osnivanje
katedralne
župe
Mostar
i
to
cijepanjem
franjevačke
župe
tako
da
4/5
vjernika
pripadaju
katedralnoj
župi
a
1/5
samo
ostaje
franjevačkoj
župi,
s
obrazloženjem
da
su
se
s
tim
složili
fratri.
Odmah
je
reagirao
ondašnji
župnik
fra
Marinko
Leko
da
je
to
LAŽ
i
da
nikakva
dogovora
nije
bilo
između
biskupa
i
fratara.
Biskup
Žanić
odmah
smjenjuje
ondašnjeg
župnika
fra
Marinka,
oduzimlje
mu
sve
svećeničke
ovlasti
i
izbacuje
ga
na
ulicu. 
To
se
ne
događa
ni
u
Putinovoj
Rusiji.

Još
dalje:
Godine
1981.
u
mjesecu
srpnju
–
kad
se
dobrano
raširio
glas
o
Gospinim
ukazanjima
u
Međugorju
–
slušao
sam
na
svoje
uši
osobno
riječi
biskupa
Žanića
o
međugorskim
vidiocima.
Ovo
je
rekao:
„Djeca
ne
lažu.
Djeca
ne
lažu.“
Međutim,
kasnije
je
promijenio
ploču.
A
šta
se
dogodilo?
Biskup
Žanić
učinio
je
nešto
nevaljalo,
sablažnjivo.
I
to
su
UDBA
snimili
i
držali
ga
u
ovisnosti
o
sebi,
On
je
promijenio
ploču
i
počeo
je
govoriti
sve
ono
što
se
događa
u 
Međugorju
da
je
laž.
Nisu
to
njegove
riječi
nego
ono
što
mu
je
Udba
rekla.

Oglas

I
o
biskupu
Žaniću
i
o
Čuli
ovo
završimo:

Biskup
Čule 
pred
samo
smrt
tražio
je
od
mnogih
i
oprost
–
tu
je
i
fra
Milin
otac
Rude.
Šetajući
Čule
hodnikom
u
Biskupiji
kroz
plač
je
govorio:
„Kamo
sreće
da
sam
ostao
čuvati
ovce
na
selu.“
Oni
koji
su
to
slušali
još
su
živi
i
mogu
posvjedočiti.
I
on
i
biskup
Žanić
umrli
su
u
velikom
očaju.
Nisu
mogli
oprostiti
sebi
ono
što
su
kao
biskupi
činili.

Nasljednik
biskupa
Žanića
bio
je
biskup
Ratko
PERIĆ.
Ne
treba
o
njemu
puno
govoriti
jer
smo
svi
mi
manje-najviše
osjetili
njegov
teror.
Ipak,
svi
ovo
ne
znaju,
mada
ima
na
Internetu.
Biskup
Ratko
Perić
sklopio
je
suradnju
s
državnim
tajnim
službama
Sovjetskog
Saveza
–
Ka-Ge-Beom.
KGB
zastupa
je 
Aleksandar
MAKSIMOV,
jedan
od
najmoćnijih
sovjetskih
špijuna,
rođen
u
Permu
26.
5.
1939.,
pravnik,
general-pukovnik.
Svi
razgovori
između
biskupa
Perića
i
Maksimova
odvijali
su
se
u
Rimu
i
to
u
7
navrata: 
prvi
1982.,
a
posljednji
2008.
Maksimov
je
od
biskupa
Perića
tražio
jedno:
da
se
u
Međugorju
ne
govori
nikakvo
antikomunističko
djelovanje,
što
je
Perić
prihvatio
i
obećao.
A
odlučio
je
i
obećao
da
će
uništiti
Međugorje
i
sve
što
se
u
njemu
događa.
Ali,
tražio
je
još
od
Maksimova
sve
što
se
u
Međugorju
događa
da
mu
se
preko
špijuna
javi
kako
bi
mogao
poduzimati
protumjere.
Još
Maksimov
govori:
„On
je
bio
opsjednut
fratrima;
mrzio
ih
je
svom
dušom;
htio
je
da
ih
špijunaža
blati
a
on
da
ih
kažnjava…
a
to
nitko
ne
smije
znati.
To
mi
je
neshvatljivo.“,
veli
Maksimov
i
zaključuje:
„Ja
sam
ateist
i
moj
je
otac
bio
ateist.
Ali
ovo
što
se
događa
u
Međugorju
meni
je
neprotumačivo,
neshvatljivo.“

Poznati
hercegovački
fratar
fra
Mladen
BARBARIĆ,
nakon
dugogodišnjeg
boravka
u
zeničkom
zatvoru,
izjavio
je
ovo:
„I
sami
đavao
ima
što
učiti
od
udbaša
komunista,
kako
mučiti
i
zlostavljati
nas
fratre
i
sve
što
je
hrvatsko.“
To
s
pravom 
mogu
primijeniti
na
našeg
nekadašnjeg
biskupa
Perića:
I
sam
đavao
može
učiti
od
biskupa
Perića
kako
uništavati
međugorski
fenomen,
fratre
i
one
koji
ne
prihvaćaju
njegove
zle
nakane.
Imao
je
iza
sebe
i
domaće
i
međunarodne
špijune,
domaću
i
međunarodnu
vlast,
domaće
i
vatikansko
sudstvo,
vjerske
i
državne
medije
svih
vrsta,
novac…
Njegovi
protivnici
imali
su
samo
Isusov
Veliki
Petak.

Oglas

Braćo
i
sestre,
mi
želimo
živjeti
u
Crkvi
na
čelu
s
papom;
mi
želimo
živjeti
u
biskupiji
na
čelu
s
biskupom.
Ali
nastojimo
i
borimo
se
da
se
Crkva
ravna
po
Božjim
zapovijedima,
po
Evanđelju,
a
ne
po
nekim
poganskim
zakonima.
Znamo
da
je
teško
s
rogatim
se
bosti,
ali
je
još
gore
biti
izdajica
–
njima
je
zatvoreno
Nebo,
njima
je
zatvoreno
Kraljevstvo
Božje.

Čapljinski
mučenici,
vi
ste
Božji
pravednici.
Vaša
molitva
može
puno.
Molite,
molite,
molite,
i
mi
s
vama
–
da
ono
što
ste
vi
poštivali:
Evanđelje
i
Božje
zapovijedi
i
umrli
za
njih,
da
u
tom
ustraje
i
naša
Crkva,
poštujući
Evanđelje
i
Božje
zapovijedi.
Za
to
molimo
i
to
želimo
i
za
to
se
borimi.
Tako
neka
bude.
Amen.

Oglas