Modrički
kraj,
uvijek
je
bio
poznat
po
proizvodnji
trešanja,
a
sada
je
prepoznatljiv
po
trešnjama
Sakiba
Sarvana.
Prije
13
godina,
ovaj
domaćin
se
sa
suprugom
Mumom
vratio
iz
Belgije,
i
podigao
zasad
u
Tarevcima
kod
Modriče,
piše agroklub.ba.

“Prije
50
godina
ovaj
kraj
je
bio
poznat
po
trešnji,
koja
je
bila
profitabilna
vrsta
voća,
a
moj
djed
i
amidža,
koji
su
bili
najbolji
trešnjari,
vozili
su
preko
Save
tada
trešnje.
Tako
da
tradicija
postoji,
ali
ja
nisam
bio
toga
svjestan
da
su
to
oni
radili.
Stjecajem
okolnosti,
u
Belgiji
sam
upoznao
čovjeka
koji
uzgaja
trešnje
i
onda
kada
sam
se
vratio
pokrenuo
sam
ovaj
biznis”,
priča
nam
Sakib.

Prvo
iskopao
jezero
Na
tri
dunuma
zasadio
je
oko
tri
tisuće
sadnica
20
različitih
sorti
većinom
na
podlozi
gizela.

“Trešnja
je
krupna
i
relativno
dobrog
kvaliteta,
a
prinosi
po
stablu
idu
čak
i
do
10,
a
neke
Boga
mi
nemaju
ni
tri
četiri
kilograma”,
dodaje
ovaj
domaćin
i
kaže
kako
sve
zavisi
u
kojoj
fazi
je
bila
oplodnja
“kada
su
bile
one
velike
jake
temperature
u
travnju
30
do
32
stupnja”.

Advertisement

Tada
je,
dodaje,
jako
sunce
vjerojatno
spržilo
neke
od
elemenata
cvata.
“Mnogi
se
žale
na
veću
štetu,
ali
ovo
je
nekako
kraj
pogodan
za
trešnju,
uspio
sam
dosta
sačuvati”,
kaže
Saravan,
dodajući
je
bilo
i
boljih
godina,
ali
je
zadovoljan.

Kada
je
odlučio
da
se
bavi
proizvodnjom
trešanja,
prvo
je
iskopao
jezero
iz
kojeg
crpi
vodu
za
navodnjavanje,
što
su
ga
posavjetovali
ljudi
u
Belgiji.

“Tijekom
godina,
padavine
su
sve
rjeđe,
pa
je
sustav
za
navodnjavanje
neophodan.
Samo
od
početka
godine,
plantažu
sam
navodnjavao
pet
puta.
Trešnja
ne
voli
zatvorene
kotline
neke,
više
joj
odgovara
brdo.
Voli
da
voda
dođe
i
prođe,
ne
voli
zabarene
terene.
Moraš
imati
navodnjavanje,
bez
navodnjavanja
ne
ide”,
govori
ovaj
Modričanin.

Kordia
nikako
ne
uspijeva
U
njegovom
trešnjiku,
kako
kaže,
najbolje
uspijeva
i
najviše
je
zadovoljan
sortom
markant
ili
marčant,
koja
je
u
literaturi
ocijenjena
sa
tri
zvjezdice,
dok
nema
dobra
iskustva
sa
jednom
od
najboljih,
pa
i
najboljom
sortom
Kordia.

Advertisement

“Prije
neke
dvije
ili
tri
godine
imao
sam
posjetu
iz
Njemačke,
iskusni
trešnjari,
da
obiđu
moj
zasad.
Tada
sam
imao
pitanje
koju
sortu
ne
bi
nikada
sadio,
rekao
sam
im
da
Kordiu,
najbolju
svjetsku
sortu
ne
bi
nikada
više
sadio.
Za
13
godina
samo
tri
puta
mi
je
rodila
i
mislim
da
ću
je
 čupati.
I
to
je
baš
čudo
za
sve”,
priča
Sakib.

Ako
se
trešnja
uzgaja
na
većoj
površini,
može
se
i
fino
zaraditi.
Ovaj
proizvođač
ih
sortira
u
prvu
i
drugu
klasu,
zbog
čega
su
stekli
povjerenje
kupaca,
pa
95
posto
roda
prodaju
na
plantaži.

“U
Europi
sad
trenutno
ili
evo
u
Hrvatskoj
u
najbližem
susjedstvu,
12
eura
je
kilogram
trešanja,
to
sve
kaže.
Dobro,
kod
nas
to
nije
tako,
kod
nas
je
tri
eura
u
prosjeku.
Ali
već
je
to
od
Zagreba
prema
Beču
i
ne
znam
ni
ja
to
je
žara
cijena”,
ističe
Sarvan.

Radne
snage
ne
manjka
Kod
Sarvana
na
plantaži,
radne
snage
ne
manjaka,
a
trenutno
ima
da
10
berača,
dok
u
jeku
sezone
taj
broj
bude
daleko
veći,
čak
i
do
50.
Prema
riječima
ovog
domaćina,
posao
nije
zahtijeva,
bere
se
od
7
do
12
sati,
a
ponekad
se
uz
berbu
i
po
neka
zapjeva.

Advertisement

Već
četvrtu
godinu
u
berbi
je
Sanela
Fazlić
iz
Tarevaca,
koja
ima
lijepa
iskustva.

“Vjerojatno
zato
sam
se
i
vratila,
i
vraćam
se
svake
godine.
Ono
što
je
važno
prilikom
berbe
jeste
da
su
sa
peteljkom,
da
se
ne
lome
grane
prilikom
berbe
i
da
se
bere
zrela
trešnja”,
kaže
Sanela.

Da
je
Sarvan
dobar
domaćin,
i
da
se
svi
rado
vraćaju,
suglasna
je
i
Aida
Gušić
iz
Modriče.

“Uvjeti
su
ekstra,
ja
sam
ovdje
došla
da
se
odmorim,
to
radim
svake
godine,
kao
godišnji
mi
dođe,
nađem
društvo.
Tko
hoće
raditi
ništa
mu
nije
teško”,
navodi
Aida.

Advertisement

Pored
redovnih
berača,
i
onih
nešto
iskusniji,
uvijek
su
tu
i
neki
novi,
a
ove
sezone
to
su
Viktor
i
Tarik.
Kako
kažu,
ovo
vide
kao
odličnu
priliku
za
zaradu
tijekom
raspusta,
a
najzahtjevnije
je
se
popeti,
dok
ostalo
ide
lako
sve.

Supruga
rame
uz
rame
sa
Sakibom
Supruga
Muma,
rame
uz
rame
sa
Sakibom
je
na
plantaži,
i
jedina
mu
je
pomoć
u
radovima
izvan
sezone.
Sarvanovi
imaju
svu
neophodnu
mehanizaciju,
ali
kada
je
orezivanju
tu
samo
spretna
ruka
i
znanje
pomaže,
a
sve
to
sami
obave.

“Uz
njega
sve,
ja
sam
baš
bila
radoznala,
da
mu
mogu
pomoći,
tako
da
sam
uspjela
i
to
savladati.
Iako
ja
ne
mogu
sad
orezivati
kao
on
još
uvijek,
još
uvijek
mora
pregledati
moje
drvo
koje
ja
odrežem
i
popraviti
ga
ili
ne
popraviti,
tako
da
polako”,
priča
Muma.

Trešnja
zahtijeva
i
preventive,
pa
ju
je
neophodno
tretirati
pet
puta
u
tijeku
godine.

Advertisement

“Najznačajnija
tretiranja
su
negdje
u
studenom
i
veljači,
to
mnogi
kažu
vidjet
ćemo,
kasnije
ćemo,
a
to
je
preventiva
za
ubuduće
i
time
otklanjaš
nekih
80
posto
svih
problema
koji
će
te
snaći.
Kako
god,
nije
trešnja
zahtjevna,
jer
mislim
da
kraj
Modriče,
Gradačca,
Brčkog,
pa
čak
i
Bijeljina,
Majevica
i
to,
to
je
Bogom
dato
za
proizvodnju
trešnje
i
nema
tu
problema”,
kaže
Sakib.

Nije
izostala
podrška
Saravani
ističu
da
su
zadovoljni
općinskim
i
republičkim
poticajima,
zahvaljujući
kojim
su
nabavili
neophodnu
mehanizaciju,
dok
su
značajna
sredstva
uložili
su
u
osavremenjavanje
trešnjika.

“Sve
ono
što
je
bilo
od
države,
entiteta,
ja
sam
dobio.
Dušu
na
srce,
ne
mogu
reći
da
nisam
zadovoljan
što
se
tiče
toga.
Za
druge
poljoprivrednike
koji
nisu
vični
tome,
oni
se
žale,
prođe
rok
i
onda
administracija
naša,
treba
približiti
to
našem
seljaku
kako
da
dođe
do
sredstava”,
kaže
Sakib,
te
dodaje
da
u
godinama
koje
dolaze
plantažu
ne
planira
proširivati,
te
će
se
truditi
da
održe
postojeću
proizvodnju
i
da
i
dalje
kupcima
ponude
kvalitetne,
sočne
i
ukusne
trešnje.

Advertisement