„Jednom
kada
dođete
u
Ovčarevo,
a
bude
ljetni
dan,
pun
raskošnoga
sunca,
vi
ćete
pomisliti:
Ovo
je
selo
koje
sam
negdje
vidio
u
djetinjstvu,
a
ne
znam
gdje;
ovo
je
selo
zaboravljena
priča,
koju
zaboravih,
pa
sad
se
opet
sjećam:
u
nekom
selu,
podno
nedogledne
planine
ležaše
kućica…”

Starom
cestom
koja
vodi
prema
Vlašiću
dolazimo
do
župne
crkve
svetoga
Mihovila
arkanđela
u
Ovčarevu
gdje
nam
je 
župnik
fra
Dario
Udovičić,
franjevac
Bosne
Srebrene,
ustupio
ove
divne
fotografike
jedne
od
najljepših
crkvi
na
svijetu
–
Crkve
sv.Mihovila.

Ova
župa
smjestila
se
u
središnjoj
Bosni
između
Turbeta
i
Travnika,
a
iznad
nje
su
visovi
Vlašića
i
obrisi
Vilenice
dok
njezinim
središtem
protječe
rijeka
Lašva.
Župa
je
osnovana
1832.
godine
odvajanjem
od
župe
Dolac
i
tada
se
zvala
Orašje.
Godine
1879.
od
jednoga
dijela
župe
formirana
je
župa
Dželilovac,
kasnije
nazvana
Potkraj.
Ovčarevo
je
po
starosti
druga
srednjovjekovna
župa,
posvećena
svetome
Mihovilu
arkanđelu,
a
pripadaju
joj
još
i
filijala
Prići
te
naselja:
Bilići,
Jankovići,
Kalibunar,
Kokošari,
Kraljevice,
Lovrići,
Miškića
Brdo,
Paklarevo,
Peševići,
Pilića
Dočić,
Radića
Brdo,
Šipovik,
Vidoševići,
Visokovići
i
Zagaj.
Područje
ovčarevske
župe
je
pretežito
brdovito
i
s
malo
plodnoga
zemljišta,
pa
su
se
mještani
sve
više
okretali
stočarstvu
i
zaposjedali
obronke
Vlašića

Povijest
bilježi
kako
je
narod
ovoga
kraja
često
bio
izložen
različitim
opasnostima
te
samim
time
i
u
stalnim
borbama
za
opstanak
na
ovim
područjima,
a
vjernici
Ovčareva
su
u
sv.
Mihovilu
pronašli
zaštitnika
i
vođu
protiv
svih
nedaća.
„To
je
slikoviti
izraz
velike
poruke:
gdje
se
vjernik
u
iskrenoj
vjeri
Bogu
povjeri,
tu
strah
i
tjeskoba
ne
hvataju
dubljega
korijena,
nego
se
podnosi
i
podnoseći
nadvladava
dok
zauvijek
ne
iščezne.
Zato
su
župljani
župe
Ovčarevo,
izvrgnuti
tijekom
svoje
povijesti
raznim
prijetnjama
i
opasnostima,
izabrali
Mihovila
za
svoga
zaštitnika,
pa
su
mogli
i
u
najtežim
trenucima
svoje
povijesti
smireno
izgovarati
njegovo
ime”,
zapisao
je
fra
Velimir
Valjan
u
svojoj
knjizi Župa
sv.
Mihovila
arkanđela.

Advertisement

Glavni
je
patron
župe,
dakle,
na
blagdan
sv.
Mihovila
koji
se
svečano
obilježava
u
župnoj
crkvi,
a
toga
se
dana
slavi
i
Dan
policije.
Ljudi
ovoga
kraja
oduvijek
su
iskazivali
posebno
štovanje
Blaženoj
Djevici
Mariji
i
njoj
se
utjecali
pa
je
tako
izgrađeno
svetište
–
Gospino
vrilo,
a
koje
se
nalazi
uz
cestu
tri
kilometara
nedaleko
od
Travnika.
Proštenište
je
za
vrlo
kratko
vrijeme
postalo
poznato
u
hrvatskom
narodu,
a
svakodnevno
se
navraćaju
hodočasnici
te
se
pomole
ispred
crkvice
ispod
koje
izvire
voda.
Na
ovome
se
svetištu
svake
godine
svečano
obilježava
blagdan
Male
Gospe
što
je
ujedno
i
drugi
patron
župe
Ovčarevo.
Jedno
od
najstarijih
sela
koje
pripada
ovoj
župi
je
selo
Vidoševići,
a
raniji
su
župnici
ostavili
zapisano
kako
se
na
vidoševićkom
groblju
sv.
Ana
slavi odvajkada.
Tako
ovdje
dolaze
trudnice
moleći
zagovor
sv.
Ane
da
rode
zdravo
dijete
i
u
vjeri
ga
odgoje,
zatim
dolaze
bračni
parovi
koji
nemaju
djece
moleći
Boga
da
im
po
zagovoru
ove
svetice
daruje
dijete;
dolaze
mladići
i
djevojke
moliti
se
za
sretan
brak.
Stoga
je
blagdan
svete
Ane
također
na
poseban
način
obilježavan,
te
se
nerijetko
navodi
kao
treći
patron
župe
Ovčarevo.

Unutrašnjost
crkve
krase
brojne
vrijedne
umjetnine
kako
što
je
put
križa,
oltarni
mozaik Proslava
svijeta,
dva
bakrena
reljefa;
zatim
brončane
skulpture
sv.
Ante
i
sv.
Franje,
Gospa
s
djetetom
isklesana
u
bijelom
kamenu
te
još
23
vitraja.
U
sakristiju
vode
dvoja
crkvena
vrata
koja
se
zajedno
s
ulaznim
vratima
u
crkvu
otvaraju
gredom
i
masivnim
ključem
ili,
kako
ljudi
ovoga
kraja
kažu,
otvaraju
se
na
starinski
način.
Sve
ove
i
mnoge
druge
vrijedne
umjetnine
preživjele
su
rat
i
do
danas
ostale
vrijedne
divljenja
zahvaljujući
župljanima
koji
su
ih
sa
sobom
ponijeli
onoga
dana
kad
su
iz
Ovčareva
krenuli
put
izbjeglištva,
te
ih
takve
sačuvali
od
propasti.

Starost?
Svuda.
Mladost?
Odlazi.
Takva
su
vremena
bila
nekada,
a
takva
su
i
sada.
I
u
Ovčarevu
je
sve
više
napuštenih
kuća
i
zatvorenih
kapija,
ali
bez
obzira
na
to
u
njemu
još
uvijek
žive
oni
kojima
je
stalo
do
svoje
rodne
grude
i
koji
žele
njegovati
zdrave
vjerničke
temelje
na
kojima
valja
graditi
sljedeće
generacije.
Takvi
su
primjer
kako
se
zajedništvom
može
puno
napraviti
i
da
župa
unatoč
svim
problemima
živi
i
prkosi
posljedicama
rata
i
teškoj
ekonomskoj
situaciji.
Oni
su
dokaz
kako
se
ne
mora
otići
u
tuđinu
da
bi
se
bolje
živjelo,
nego
se
radom,
trudom
i
pozitivnim
razmišljanjem
može
živjeti
pod
suncem
našega
komadića
neba.

Za
kraj
s
pravom
možemo
reći
da
za
župljane
Ovčareva
vrijedi
ona
stara
”
Vjera,
ljubav
i
domovina”.

Advertisement

Centralna.ba