Dokapetan
hrvatske
nogometne
reprezentacije
Domagoj
Vida
(35)
oprostio
se
od
igranja
za
“Vatrene”.

Vida
je
o
svojoj
odluci
obavijestio
predsjednika
Hrvatskog
nogometnog
saveza
(HNS)
Marijana
Kustića
i
izbornika
Zlatka
Dalića,
a
potom
se
od
javnosti
i
navijača
oprostio
prigodnim
pismom.

“Kada
sam
tog
23.
svibnja
2010.
godine
pred
svojom
obitelji,
prijateljima
i
mojim
Slavoncima
debitirao
za
hrvatsku
nogometnu
reprezentaciju,
mislio
sam
da
sam
ostvario
svoj
nogometni
san.
Nešto
više
od
14
godina
kasnije,
znam
da
je
to
bio
samo
početak
najljepše
priče
u
mojem
nogometnom
životu.
I
koliko
god
ove
riječi
bilo
teško
izreći,
napisati
ili
sročiti
jer
se
teško
odvojiti
od
nečega
što
ti
toliko
znači,
lakše
je
kada
znam
koliko
sam
bogatiji
zbog
svega
što
sam
doživio,”
poručio
je
Vida.

Za
reprezentaciju
je
upisao
105
nastupa
i
postigao
četiri
gola.
Osvojio
je
svjetsko
srebro
(2018),
svjetsku
broncu
(2022),
te
srebro
u
Ligi
nacija
(2023).

Advertisement

“Čast
je
i
da
jednom
u
karijeri
odjenete
najljepši
dres
na
svijetu
i
predstavljate
svoju
domovinu.
A
kada
to
učinite
105
puta,
zaigrate
na
sedam
velikih
natjecanja
i
osvojite
tri
velike
medalje
s
Hrvatskom,
onda
možete
samo
biti
beskrajno
zahvalni
na
takvoj
privilegiji,”
naglasio
je.

Svakako
vrhunac
karijere
je
imao
na
World
Cupu
u
Rusiji
gdje
su
“Vatreni”
dogurali
do
finala
u
kojem
su
izgubili
od
Francuske.

“Uživao
sam
boriti
se
za
Hrvatsku
na
terenu
i
počašćen
sam
što
sam
bio
prvotimac
one
nezaboravne
srebrne
ekipe
iz
Rusije.
No,
s
jednakim
sam
žarom
proveo
i
proteklih
nekoliko
godina
kada
nisam
toliko
igrao
jer
sam
naučio
da
smo
za
uspjeh
bitni
svi,
od
prvog
do
posljednjeg.
Daj
maksimum
na
treningu,
podrži
i
digni
suigrače,
podvikni,
utješi,
zagrli,
nasmij
ekipu,
povedi
pjesmu
–
na
puno
se
načina
može
pridonijeti
uspjehu
reprezentacije
i
ponosan
sam
što
sam
u
ulozi
dokapetana
Hrvatske
mogao
i
tako
doprinijeti.”

Vida
je
trenutačno
član
atenskog
AEK-a,
a
igrao
je
i
za
Bešiktaš,
kijevski
i
zagrebački
Dinamo,
Bayer
Leverkusen
i
Osijek.

Advertisement

“Nakon
14
godina
provedenih
u
ovoj
obitelji,
kako
svima
zahvaliti,
a
nekoga
ne
zaboraviti?
Hvala
svim
mojim
izbornicima,
od
Slavena
koji
mi
je
dao
prvu
priliku,
preko
Igora,
Nike
i
Ante
do
Zlatka
s
kojim
smo
ostvarili
ove
nezapamćene
i
nevjerojatne
uspjehe,
kao
i
svim
trenerima
u
stožerima,”
kazao
je
Vida.

“Bila
mi
je
čast
dijeliti
svlačionicu
s
nekima
od
najboljih
igrača
koje
je
Hrvatska
ikada
imala,
na
čelu
s
najvećim
od
najvećih.
Hvala
vam
što
ste
uvijek
davali
sve
za
Hrvatsku,
što
svi
doživljavate
reprezentaciju
kao
svetinju,
zbog
čega
se
svatko
od
nas
uvijek
veseli
okupljanju,
da
se
vidimo,
družimo
i
onda
borimo
za
isti
dres,”
poručio
je.

Zahvalio
se
i
navijačima.

“Hvala
našim
sjajnim
navijačima,
zbog
kojih
nam
je
posebno
žao
što
ove
godine
nismo
više
napravili
u
Njemačkoj,
gdje
smo
imali
najveću
potporu
u
povijesti.
No,
upravo
nam
vaša
podrška
i
u
ovakvim
trenutcima
puno
znači
jer
pokazuje
da
ste
uvijek
uz
nas
i
da
prepoznajete
da
dajemo
sve
od
sebe.
Dočeke
2018.
i
2022.
godine
nikada
neću
zaboraviti,
zajedništvo
i
ljubav
koje
smo
tada
osjetili
najveća
su
nagrada
za
sav
trud
koji
smo
uložili
za
uspjeh
reprezentacije.”

Advertisement

Naravno
i
obitelji,
te
supruzi
i
sinu.

“Hvala
ocu
što
me
uveo
u
nogomet,
obitelji,
prijateljima
i
svim
trenerima
na
podršci
i
svemu
što
su
me
naučili
u
karijeri.
Igranje
za
reprezentaciju
je
sreća,
ponos,
čast,
privilegija…
Ali
sve
to
dolazi
i
s
jednom
visokom
cijenom,
koju
plaća
–
obitelj.
I
stoga
najvažnija
zahvala
ide
mojoj
supruzi
Ivani
i
sinu
Davidu
koji
su
mi
najveća
podrška,
utjeha
i
oslonac,
a
koji
su
puno
ovog
“reprezentativnog
vremena”
proveli
bez
mene.
Sretan
sam
što
sam
najljepše
trenutke
mogao
dijeliti
s
njima
i
radujem
se
dodatnom
vremenu
koje
ćemo
sada
provesti
zajedno,”
poručio
je
dodavši
kako
će
mu
nedostajati
“utakmice,
pobjede,
druženja,
smijeh,
soba
za
masažu,
navijanje,
slavlja,
napetost,
pa
čak
i
neuspjesi
jer
tada
saznaš
od
čega
si
satkan
–
a
Hrvatska
je
satkana
od
jakog
karaktera.”.