Kardinal
Kuharić
održao
je
u
kolovozu
1995.
veličanstvenu
propovijed
protiv
osvete
i
mržnje
–
vrijedi
je
ponovo
pročitati

Povodom
Dana
pobjede
i
domovinske
zahvalnosti
i
Dana
hrvatskih
branitelja
objavljujemo
ulomak
iz
propovijedi
kardinala
Franje
Kuharića
koju
je
izgovorio
24.
kolovoza
u
Hrastovici
kraj
Petrinje,
na
oslobođenom
području.
Njegove
riječi
snažno
su
svjedočanstvo
djelovanja
Katoličke
Crkve
tijekom
Domovinskog
rata
i
njezine
brige
oko
promicanja
ljudskih
i
nacionalnih
prava
i
sloboda,
te
evanđeoskih
vrijednosti!

U
iskušenju
rata
može
i
kršćanin
doći
u
veliku
napast
da,
kad
je
nepravedno
napadnut,
nepravedno
progonjen,
padne
u
napast
mržnje,
u
napast
osvete,
da
zapravo
u
sebi
doživi
razaranje
svoje
duše,
svoga
srca.
Baš
u
kušnji,
u
nevolji
treba
izdržati,
treba
gorjeti
kao
svijeća
koja
i
u
tami
svijetli
i
ne
da
se
ugasiti.

Zato
smo
i
kroz
ovaj
rat
pozivali
naše
branitelje,
naše
ljude
da
ne
padnu
u
napast
mržnje,
u
napast
osvete,
da
ne
vraćaju
zlo
za
zlo,
nego
da
budu
pobjednici
koji
zlo
pobjeđuju
pravednošću,
dobrotom,
mirom.

Neka
mi
bude
dopušteno
da
ponovim
ono
što
sam
govorio
pred
tisućama
hodočasnika
na
blagdan
Velike
Gospe
u
Mariji
Bistrici
1991.
godine.
Već
je
onda
terorizam
planuo
u
rat!
Već
se
onda
moglo
predviđati
nesreće,
razaranja,
smrt.
Što
sam
poručio
onda,
ponovit
ću
sada:
Bogoljublje
je
nužno
i
čovjekoljublje,
a
čovjekoljublje
je
i
rodoljublje!
Stoga
i
naše
rodoljublje
ne
smije
biti
otrovano
ni
kapljicom
mržnje
ili
želje
za
osvetom.
Obrana
slobode
i
mira
je
pravo
i
dužnost,
ali
uvijek
u
zakonitosti
pravne
države.
Zato
se
ne
smije
ništa
učiniti
ni
protiv
ljudske
osobe,
ni
protiv
njene
imovine
što
bi
bilo
izvan
zakonite
obrane
i
što
bi
bilo
samo
izraz
mržnje
i
osvete!
Stoga
naše
rodoljublje
ne
smije
biti
ni
rasističko,
ni
imperijalističko,
ni
šovinističko.
Naše
je
rodoljublje
kršćansko.

Advertisement

Stoga
ponavljam
ono
što
sam
kazao
nedavno
u
Petrinji,
a
to
sam
kazao
u
Petrinji
na
blagdan
sv.
Lovre
10.
kolovoza
1991.,
kratko
vrijeme
prije
nego
što
je
pala
Petrinja,
i
to
sam
ponovio
pet
dana
kasnije
u
svetištu
Majke
Božje
Bistričke,:
«Ako
je
moj
protivnik
spalio
moju
kuću,
ja
neću
zapaliti
njegovu!
Ako
je
razorio
moju
crkvu,
ja
neću
ni
dirnuti
njegovu,
dapače,
čuvat
ću
je.
Ako
je
napustio
svoj
dom,
ja
neću
ni
igle
uzeti
iz
njegova!
Ako
je
ubio
moga
oca,
brata,
sestru,
ja
neću
vratiti
istom
mjerom
nego
ću
poštivati
život
njegova
oca,
brata,
sina,
sestre!
To
je
Evanđelje,
možda
teško
razumljivo
pogaženom
i
poniženom
čovjeku,
pogaženom
i
poniženom
narodu,
ali
to
je
Evanđelje
zalog
pobjede.
To
moraju
biti
naša
načela.
To
moraju
biti
naši
postupci
jer
u
protivnom
i
mi
bismo
bili
žrtve
Zmaja!
Obraćenje,
molitva
i
post
su
najmoćnija
sredstva
u
borbi
sa
Zmajem!
Ljubiti
istinu,
činiti
dobro,
vršiti
pravednost,
zakoni
su
Božjega
svijeta
u
kojem
nema
mjesta
Zmaju.
A
mi
hoćemo
takav
svijet,
svijet
mira
i
slobode!
Za
takav
mir
mi
molimo.
Bog
neka
pobijedi
Zmaja
u
svakoj
duši
i
savjesti
da
ljudi
budu
ljudi
mira
a
ne
rata!»
(Kuharić:
Mir
je
djelo
pravde,
Zagreb
1995.,
str.
162-163).

Ĉetiri
su
godine
prošle.
Što
se
sve
događalo
kroz
te
četiri
godine!
Ima
li
smisla
sada
to
ponoviti?
Mislim,
braćo
i
sestre,
da
ima.

Oslobođenje
područja
na
kojem
se
sada
nalazimo,
svi
suci
svijeta,
ako
su
pravedni
i
pošteni,
smatrat
će
pravom
hrvatskog
naroda
i
pravom
hrvatske
države.
Dakle,
obrana
i
oslobođenje
je
djelo
pravednosti.
Ali
ponovno
naglašavam:
to
se
djelo
pravednosti
ne
smije
okaljati
nepravdom.
I
u
sukobu
se
susrećemo
s
čovjekom.
A
taj
čovjek,
kakav
god
on
bio,
čovjek
je
na
kojega
Bog
misli,
kojega
Bog
želi
spasiti.

Sinoć
smo
čuli
na
televiziji
ministra
Radića
kako
je
otvoreno
kazao,
da
nakon
što
su
prošli
branitelji,
dolaze
drugi
i
pale
i
pljačkaju
kuće
građana
srpske
nacionalnosti.
Svi
ti
koji
pljačkaju
i
pale,
čine
djela
nepravde.
Kad
to
jedan
ministar
kaže
i
to
osuđuje
i
poziva
da
se
to
ne
smije
događati,
onda
je
to
u
logici
civilizacije
kojom
se
mi
ponosimo.
Nismo
odgajani
da
otimamo
tuđe;
nismo
odgajani
da
tlačimo
drugoga;
nismo
odgajani
da
budemo
nepravedni.

Advertisement

Ako
treba
izvršiti
pravdu,
onda
u
pravnoj
državi
postoje
pravedni
sudovi,
koji
moraju
svakom
pojedincu
–
ne
zajednici,
ne
jednom
narodu
–
dokazati
da
je
kriv,
da
je
zlo
učinio.
Ali
nitko,
baš
nitko
nema
prava
sam
uzimati
pravdu
u
ruke
i
suditi
jer
bi
to
bilo
vršenje
nepravde,
vršenje
nasilja.

Zato
je
nužno
i
sada
dozvati
u
savjest
ljudi,
koji
se
možda
smatraju
vjernicima,
a
čine
nasilja,
da
se
ne
može
spojiti
vjera
u
Boga,
vjera
u
Istinu
i
vjera
u
Ljubav
s
nasiljem,
mržnjom,
osvetom.

Pobjeda
je
u
istini
i
pravdi;
pobjeda
je
u
dobru
i
ljubavi!
To
će
biti
konačna
pobjeda
mira!
Zato
mi
pozdravljamo
pozive
hrvatskoga
Predsjednika,
Predsjednika
i
hrvatske
Vlade,
ministara,
koji
su
na
početku
oslobađanja
pozivali
na
poštovanje
građana
srpske
nacionalnosti,
jamčili
sigurnost
i
zaštitu,
pozivajući
ih
da
ostanu
u
svojim
domovima.
Oni
žive
u
Hrvatskoj.
To
treba
poštivati,
svjedočiti
i
pred
svijetom
da
mi
ipak
rastemo
iz
evanđeoskih
korijena.
Ima
svjedočanstava
naših
prognanika
koji
su
bili
lišeni
svih
ljudskih
prava,
koji
su
pretrpjeli
najveće
nasilje
kad
im
je
sve
oduzeto,
da
ne
razmišljaju
o
nikakvoj
osveti,
da
ne
nose
u
duši
mržnje.
Oni
se
žele
samo
vratiti
slobodni
i
sigurni
na
svoje.
Ne
žele
osvete;
raspoloženi
su
opraštati.
Makar
se
vraćali
plačući
na
svoje
ruševine,
ne
žele
mrziti.

Sjećate
se
kad
smo
sudjelovali
na
televiziji
u
«otvorenom
parlamentu»
kardinal
Puljić
i
ja,
a
bili
su
uključeni
predstavnici
raznih
smjerova
i
grupa,
kako
je
onaj
naš
invalid
čudesno
svjedočio
o
opraštanju.
Tu
kod
Topuskog
izgubio
je
oči.
Kazao
je
da
nema
nikakve
mržnje
prema
onom
koji
mu
je
to
učinio!
Poslije
mi
je
kazao:
Ja
sam
se
Bogu
povjerio,
u
Bogu
živim
i
Bog
u
meni!
To
je
veličina.
To
je
pobjeda.
Braćo
i
sestre,
to
je
Evanđelje!
To
je
naviještao
Isus
Krist,
nastavili
apostoli,
pa
biskupi
i
svećenici.
To
svjedoči
cijela
Crkva.

Advertisement

I
mi
smo
ta
Crkva
koja
na
ovom
dijelu
Europe,
često
žalosne
Europe,
na
ovom
dijelu
naše
domovine
mora
svjedočiti
civilizaciju
Evanđelja;
civilizaciju
ljubavi.
Zato
apeliram
na
hrvatsku
Vladu,
na
naše
branitelje
i
osloboditelje
da
budu
zaštitnici
prava
svakoga
čovjeka,
svakoga
građanina
Hrvatske,
bilo
koje
nacionalne
i
vjerske
pripadnosti,
da
se
svaki
osjeća
sigurnim,
slobodnim
i
raspoloženim
da
sa
svim
građanima
pošteno
i
časno
surađuje
u
izgradnji
boljega
svijeta
na
tlu
naše
lijepe
domovine.

Zahvalan
našim
braniteljima
i
našoj
policiji
za
tu
zaštitu
čovjeka
i
njegovih
prava,
sve
povjeravam
zaštiti
Božjoj
po
zagovoru
Bezgrešne
Bogorodice,
da
ona
moli
za
nas
da
nam
Isus
Krist,
Knez
Mira,
udijeli
konačan,
siguran
i
pravedan
mir
u
lijepoj
našoj
domovini!

Izvor: bitno.net

Advertisement