(Upozorenje prije čitanja: kad u tekstu kažem Sarajevo mislim bivše Sarajevo, mislim bivša BiH, bivša Jugoslavija, bivši Balkan. A  lista događaja, ljudi, istorijskih činjenica je subjektivna).

Od 1947. do 1960. godine Sarajevo je bilo domaćin Grand Prix utrka koje su privlačile vozače iz čitavog svijeta. Ovaj grad je 1948. bio domaćin Svjetskog studentskog kongresa. 

Prije 40 godina Arsenal, uvijek među top klubovima svijeta, igrao je na Grbavici povodom 55-tog rođendana FK Željezničar.  Golf 2, jedan od najpopularnijih automobila u Bosni i Hercegovini, prvi put je proizveden  prije 38 godina u sarajevskom TAS-u.

A mi k’o Japan

Šezdesetih godina prošlog vijeka Ivo Andrić je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Ričard Barton 70-tih je glumio Tita po Sutjesci. Elton John, jedan od najpopularnijih autora današnjice, svirao je u Sarajevu 1984., iste godine kad smo ugostili i Zimske Olimpijske igre. U2 je svirao 1997., bila je tada negdje kod nas i  velika Grace Jones.

Ogroman broj impozantnih građevinskih objekata širom svijeta projektovao je i izvodio bosanski Energoinvest – od Asuanske brane, mostova po Africi i čitavih naselja u SSSR, preko bolnica u Libiji, pa do Paname, Zimbabvea. Šipad Sarajevo opremao je namještajem hotele, bolnice i druge objekte u svijetu, a bilo ih je na stotine. U jednom trenutku BiH i Japan su bili na istom nivou ekonomskog standarda.

Godine 2013. fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine bila je rangirana na 13. mjestu FIFA svjetske rang-liste najboljih nacionalnih selekcija, iznad reprezentacija kao što su Engleska ili Francuska.

Još dalje u prošlost…U ovom gradu je otvorena Prva moderna javna banja (hamam) na Balkanu 1573. koja je nudila tople i hladne kupke (Gazi Husrev-begov hamam). Prvi grad na Balkanu sa uređenim vodovodnim sistemom izgrađen za vrijeme osmanskog perioda (16.v) Ovo je jedan od prvih gradova u svijetu koji je imao žensko obrazovanje u islamskim školama (Gazi Husrev begova medresa, 1537.) i sa jednom od prvih ženskih građanskih škola na Balkanu (1865.)  Prvi grad na ovom području sa uređenim vodovodnim sistemom (izgrađen za vrijeme osmanskog perioda u 16.v).  Prva džamija na svijetu osvijetljena električnom energijom je Careva džamija (1898.) i jedan od prvih gradova sa potpuno operativnim električnim tramvajem (1885). Prva bioskopska projekcija na Balkanu je bila u ovom gradu (1897). Sredinom 19. vijeka otvoren je jedan od najstarijih javnih parkova na Balkanu – sarajevski Veliki park. Početkom 20. vijeka ovo je bio prvi grad na Balkanu sa modernim sistemom kanalizacije u jugoistočnoj Evropi (1910).

Jučer, danas, ništa sutra

Danas…

Godine 2024. fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine je na 75. mjestu FIFA svjetske rang-liste.

Nema Nobelovih nagrada ni za pisce ni za biblioteke, koje niti finansiraju niti doniraju. Nacionalna univerzitetska biblioteka u BiH je pred gašenjem, iako njen godišnji budžet za rad ne iznosi ni djelić budžeta za godišnja nova vozila federalne vlade.

Naša nagrada za književnike, da citiram Srkija Puhala, je manja od nagrade za bika (5000 KM vs 6000 KM!).

Danas prosječan Japanac svjedoči do 40.000 puta većem standardu nego što je naš.

Nepismenost u BiH je 14 puta viša od prosjeka UNESCO-a. Danas znamo da je svaki drugi učenik u BiH funkcionalno nepismen. U gradskim sredinama BiH bez završene osnovne škole je gotovo 22% žena. U okolini gradova bez osnovnog obrazovanja je 45,5% žena a u seoskim područjima 47,5%.

Šta se čudim kad je građevinska industrija postala dio super narko kartela i dio projekta naseljavanja arapskih državljana u i oko Sarajeva.

Kad se radila obnova Gazi Husrevbegove džamije prekrečili su vrijedne ilustracije. Što nije čudo za grad čije je trotoare tadašnja gradonačenica farbala u zeleno. Pitanje “pa zašto zaboga?” je ostalo neodgovoreno  do da današnjeg.

Kad i imamo neke infrastrukturne projekte, na primjer, popločavanje Ferhadije, oni se moraju obnavljati svakih šest mjeseci. I tako evo već tradicionalno 30 godina. Napravimo prvi nadvožnjak – most nakon hiljadu godina i on pukne po sredini i prije puštanja u rad.

Slikanje s trolejbusom

Voda? Vode nemamo ni u 20. ni u 21. vijeku, a o kvaliteti kanalizacionog sistema što manje reći, to  bolje. Kod nas se ljudi još griju na gumu, a naš zrak je uzrok najveće stope smrtnosti od respiratornih bolesti u svijetu.

Bioskopa ima još samo u Sarajevu i u gradu-dva u BiH. A i rizično bi bilo da ih je više, obzirom na stalne nestanke struje, a i njenu cijenu koju će iduće godine moći priuštiti samo najbogatija domaćinstva.

Dok je čitava Evropa premrežena metroima a nebo satelitima, kod nas se neki dan trojka slikala sa prvim novim trolejbusom u posljednjih pedeset godina. Koji se pokvario koliko sutra.

Ali ima nade za nas koji ostajemo da bolu prkosimo,  jer sunce tuđeg neba ne grije ko naše. Grobno mjesto košta samo kao metar kvadratni malo boljeg stana. 

The post Dženana Alađuz: Jedan nostalgični tekst, nije za ljude slabih živaca appeared first on Interview.ba.