On kaže da rezultat izbora, na kojima je FPÖ osvojio oko 29 posto glasova, nije bio iznenađenje. Koalicijska vlada između Narodne stranke (ÖVP) i Zelenih bila je krajnje nepopularna. Zeleni su imali svoju agendu, Narodna stranka (iako je veća partija u vladi) bila je preslaba, a većini njihovih glasača i članova stranke ova koalicija se nije svidjela.

Socijaldemokrati (SPÖ) su imali dosta unutarnjih problema i izabrali su tada vrlo lijevog, marksističkog vođu.

– FPÖ je mogao prikupiti sve glasače koji su bili razočarani, koji su imali osjećaj da ih je politika zaboravila, uključujući mnoge glasače koji žive u balonu teorija zavjere (korona i drugo) – ističe Kluocek.

Upitan je li moguća vlada ekstremne desnice, Kloucek navodi da su sve stranke, osim FPÖ-a, poručile prije izbora i to ponovile u nedjelju navečer, da neće formirati vladu s FPÖ-om pod vodstvom Herberta Kickla.

– Ne mislim da će Kickl učiniti ono što je Jörg Haider uradio 2000. godine. Heider je odlučio da ne bude dio vlade, Susanne Riess-Passer je tada postala vicekancelarka. Stoga bih rekao da je vlada pod vodstvom Herberta Kikla nerealna. Ne smijemo zaboraviti, da je Herbert Kickl “ubio” bivšeg partijskog lidera Norberta Hofera. Hofer je bio kandidat za predsjednika države i ima imidž umjerenijeg političara. Što znači da u FPÖ postoji unutrašnja opozicija – naveo je Kloucek.

Ističe da austrijski ustav ne kaže da pobjednik izbora mora formirati vladu. Vlada nije izabrana. Vladu imenuje predsjednik države. Naravno, onda je mora odobriti parlament. Predsjednik države Alexander van der Bellen rekao je da neće imenovati Kickla za kancelara.

– Ako samo računamo mandate u parlamentu ÖVP i FPÖ, FPÖ i SPÖ, ÖVP i SPÖ bi mogli formirati vladu. Kao što sam rekao koalicija s Kicklom je nerealna. Kickl se neće povući, stoga mislim da koalicija sa FPÖ-om nije baš realna. Koalicija ÖVP i SPÖ imala bi samo jedan mandat više od 50 posto. Ovo ne bi bila baš stabilna koalicija. Zelena stranka izgubila je oko jedne trećine svojih bivših birača. SPÖ nije za formiranje vlade sa njima, oni imaju svoje iskustvo u Beču. ÖVP nije za koaliciju s njima, oni imaju svoje iskustvo nakon pet godina vlasti – navodi Kloucek.

Po njegovim riječima, mnogi posmatrači u Austriji špekuliraju (a to su čak činili i prije izbora) da će vladu formirati ÖVP, SPÖ i Neos. Narodna stranka, socijaldemokrate i liberali.

– Ali formiranje koalicije će potrajati. U listopadu i studenom ćemo imati lokalne izbore u Vorarlbergu (zapadni dio Austrije) i Štajerskoj. U obje regije ÖVP je na poziciji guvernera. U Vorarlbergu ÖVP je bio broj jedan na izborima u nedjelju, u Štajerskoj je FPÖ bio broj jedan. Drugim riječima, svaki korak ka formiranju vlade će imati ogroman uticaj na rezultate regionalnih izbora i tko će biti broj jedan. A regionalni guverneri su važni u Austriji – kaže Kloucek.

Kada je u pitanju europski kontekst ovih rezultata, Kloucek kaže da događaji u Europskoj uniji obično ne ovise od Austrije. Izuzetak je kada Austrija koristi svoj veto kao što je to učinila prilikom proširenja Schengena.

– Imamo desničarske vlade u drugim zemljama, tako da situacija nije usporediva sa 2000. kada su ÖVP i FPÖ formirali vladu – istaknuo je.

Upitan šta to znači za zapadni Balkan, ističe da je FPÖ u bliskom kontaktu sa Srbijom, a u Republici Srpskoj postoje bliske veze s Dodikom.

– Ovo je zaista prijetnja stabilnosti u BiH i cijeloj regiji, jer imaju i sporazum o suradnji s Putinovom strankom. S druge strane, moramo se suočiti sa činjenicom da imamo grupe doseljenika s ovih prostora koji su u bliskoj suradnji s FPÖ. Ne samo Srbi. Generalno, rekao bih da je Austrija u prethodnim vremenima bila velika podrška regiji Zapadnog Balkana. Mislim na Aloisa Mocka, koji je bio ministar vanjskih poslova prije ulaska u EU. Danas vidimo ili čujemo mnogo lijepe retorike, ali nema prave akcije. Austrija ne bi bila zemlja koja zaustavlja proširenje za zemlje Zapadnog Balkana. Čak i s FPÖ-om u vladi, ali vidjeli bismo još turbulencija – rekao je u intervjuu za Fenu predsjednik Paneuropskog pokreta Austrije Rainhard Kloucek.

Dnevnik.ba