Poplavljeno
je
36
kuća,
staje,
garaže
i
prateći
objekti.
Na
jednoj
lokaciji
bilo
je
oko
500
kamiona
nanosa.
Oštećena
je
i
punionica
vode,
pokidane
trafostanice,
ali
kip
sv.
Jakova,
oltar,
koji
je
zatrpan
do
pola,
kao
i
spilja,
ostali
su
netaknuti

Među
naseljima
općine Kreševo koja
su
teško
stradala
u
nedavnim
razornim poplavama i
planinsko
je
selo Deževice,
smješteno
osam
kilometara
sjeverozapadno
od
Kreševa,
na
nadmorskoj
visini
od
911
metara.
Deževice
su
ujedno
i
sjedište
istoimene
župe
bogate
povijesti,
koje
se
u
pisanim
dokumentima
spominje
prije
više
od
šest
stoljeća,
piše
Večernji
čist
BiH.srednjem
vijeku,
za
vrijeme
bosanske
samostalnosti,
Deževice
su
bile
varoš
u
kojoj
su
se
nalazili
trg,
rudnik
srebra
i
olova
te
su
bile
važno
gospodarsko
središte
Kraljevine.
U
Deževicama
je
bila
carina
i
dubrovačka
kolonija,
mjesto
boravka
dubrovačkih
carinika,
trgovaca
i
financijera
rudnika
srebra.
Među
sačuvanim
pisanim
dokumentima
o
Deževicama
su
i
podaci
o
dvoru
kralja
Ostoje
iz
1403.,
crkvi
svete
Jelene,
Franjevačkom
samostanu
i
rezidenciji,
zatim
Dubrovačkom
sudu,
koji
datiraju
iz
1408.,
potom
knezu
Deževica
iz
1412.
Vjeruje
se
da
su
Deževice
postojale
puno
prije
sačuvanih
pisanih
tragova
jer
su
imale
vrlo
važnu
ulogu
u
proizvodnji
srebra
i
trgovini.
U
Deževicama
je
od
1435.
do
1438.
stolovao
i fra
Jakov
Markijski,
tadašnji
vikar
Bosanske
vikarije,
prve
franjevačke
zajednice
na
prostorima
BiH.Čudo
u
poplavama

Fra
Jakov,
koji
je
rođen
u
talijanskom
Monteprandoneu,
među
pukom
ovoga
kraja
ostavio
je,
čini
se,
najviše
traga.
Fra
Jakova
se
posebno
štuje
u
središnjoj
Bosni,
ali
i
u
cijeloj
BIH
i
izvan
nje.
Prema
procjenama,
svetište
svetog
Jakova
u
Deževicama
godišnje
posjeti
i
do 30
tisuća
hodočasnika.
Najbrojniji
među
njima
su vjernici iz
okolnih
župa
Lepeničke
i
Lašvanske
doline.
Mnogi
od
njih
dolaze
preko
okolnih
planina
pješice
te
su
Deževice
među
katoličkim
pukom
ovog
kraja
jedno
od
omiljenih
hodočasničkih
mjesta,
oaza
u
koju
rado
dolaze
zbog
mira
i
ljepote
mjesta,
mnogi
će
svjedočiti,
kao
stvorenog
za
susret
s
Bogom,
molitvu
i
odmor
od
užurbane
svakodnevice.
Od
proljeća
do
jeseni
pred
spiljom
u
kojoj
je
za
boravka
u
Deževicama
obitavao
Jakov
Markijski
i
u
kojoj
se
nalazi
vrelo
u
kojemu
voda
nikad
ne
presušuje,
služe
se
mise
mladom
nedjeljom.
Pred
spiljom
smještenoj
na
kraju
sela
podignut
je
i
oltar,
postavljene
su
klupe,
uređen
prilaz.

Na
samom
ulazu
u
svetište
nalazi
se
ograđeni
brončani
kip
svetog
Jakova.
Replika
je
to
svečeva
kipa
koji
je
2008.
godine
iz
njegova
rodnog
Monteprandonea
dopremljen
u
Deževice,
plastičnog
kipa
koji
se
u
procesiji
nosi
od
župne
crkve
posvećene
Gospi
Snježnoj,
zaštitnici
župe,
do
svetišta
na
vrelu
sv.
Jakova.
Brončani
kip
naknadno
je
izliven
i
posvećen
2018.
Od
tada
se
nalazi
na
ulazu
u
svetište
koje
su
poplava
i
bujica
iz
obližnje
Nevre
dobrim
dijelom
uništile,
kao
i
ostatak
sela.
–
Nakon
kiše,
koja
je
padala
nekoliko
sati,
poplavili
su
nas
potoci
Nevra,
Žinča,
Studenac
–
Doca
i
malo
Podjelo.
Poplavljeno
je
36
kuća,
staje,
garaže
i
prateći
objekti.
Na
jednoj
lokaciji
bilo
je
oko
500
kamiona
nanosa.
Oštećena
je
i
punionica
vode,
pokidane
trafostanice,
ali kip
sv.
Jakova, oltar,
koji
je
zatrpan
do
pola,
kao
i
spilja,
ostali
su
netaknuti.
Klupe
iz svetišta su
odnesene,
neke
su
i
zatrpane
–
kaže
nam
Pero
Puljić
Pege,
mještanin
Deževica.

Pomažu
iz
svih
krajeva
BiH

Uz
kip
svetog
Jakova,
koji
je
ostao netaknut,
nije
oštećena
ni
ograda
oko
kipa
na
kojoj
su
ostale
čak
i krunice koje
su
ostavili
vjernici.
I
taj
prizor
netaknutog
svečeva
kipa
pokraj
kojeg
su
protutnjale
tone
kamenih
gromada
i
ogromna
količina
vode
po
mnogima
je
čudo.
I
dok
slike
u
razornim
poplavama
sačuvanog
kipa
svetog
Jakova
obilaze
svijet,
a
mnogi
taj
događaj
smatraju
čudom,
Deževičani,
kao
i
oni
koji
godinama
hodočaste
u
ovo
mjesto,
kažu
da
je
to
samo
jedno
u
nizu
čudesa
koja
su
se
u
Deževicama
događala
tijekom
svih
ovih
godina
po
zagovoru
sv.
Jakova.
Za
vodu
iz
njegova
vrela
vjeruje
se
da
je
čudotvorna
te
da
liječi
bolesti
kože
i
očiju.

Uz
pomoć
dobrih
ljudi
iz
različitih
krajeva
BiH,
od
Hadžića
i
Ilidže
do
Bihaća
i
Kalesije,
u
Deževicama
se
ovih
dana
uvelike
radi
na
sanaciji
šteta
od
poplave,
popravlja
se
cesta
preko
fojničkog
sela
Dusina,
koja
je
također
teško
stradala,
a
u
naselju
Bilići
poplava
je
odnijela
i
jedan
ljudski
život.
Iako
mjesto
i
dalje
izgleda
apokaliptično,
Deževičani
nisu
obeshrabreni.
Nije,
kažu,
prvi
put
da
je
mjesto
stradalo.
Po
dolasku
Turaka
i
propasti
Kraljevine
Bosne
1463.,
kada
Turci
ruše
i
crkvu
u
Deževicama,
do
Domovinskog
rata,
u
kojemu
su
Deževice
potpuno
spaljene,
a
sve
stanovništvo
protjerano.
Prizori
nakon
razorne
poplave
Deževičane,
kažu,
najviše
podsjećaju
upravo
na
one
iz
ratne
1993.
Selo
je
nakon
rata
obnovljeno,
obnovit
će
se
i
nakon
poplava.
Važno
je
da
nitko
nije
stradao,
kažu
danas
tek
malobrojni
stanovnici
ovog
planinskog
sela.
–
Ja
sam
tu
u
timu
koordinatora,
tu
su
još
i
Renato
Puljić
i
Berislav
te
Nedeljko
Barešić.
Ja
sam
vodio
i
povratak
poslije
rata
u
župu
Deževice,
nešto
slično
ovome,
onda
je
bilo
malo
radosnije,
a
sada
je
malo
tužnije
–
kazuje
nam
Puljić.
Prilikom
obnove
života
u
selu
vjernici
se
posebno
ufaju
u
zagovor
sv.
Jakova.
Čudo
koje
se
dogodilo
nakon
što
su
svečev
kip
i
oltar
ispred
svetišta
ostali
sačuvani
moglo
bi
nakon
popravka
ceste
prema
Deževicama
dovesti
brojne
vjernike
i
hodočasnike,
vjerojatno
u
još
većem
broju
u
odnosu
na
vrijeme
prije
poplava.
•