Memić je zarobljen pred kraj rata, deset godina kasnije pojavio se snimak na kojem se vidi da je zarobljen, predmet “šeta” po ladicama tužiteljstava, u Banja Luci gotovo bio pred podizanjem optužnice. A već dvije godine je u Sarajevu, u državnom Tužiteljstvu. Radi se, biće, istraga traje… porodica još čeka pravdu

Piše: S. KURT

Iduće godine bit će već 30 godina kako porodica Hazima Memića traži istinu.

Pred kraj rata, u oktobru 1995., tada 28-godišnji Hazim, komandir 2. bataljona 707. brigade iz Bugojna, zajedno sa Suadom Velagićem, zarobljen je u Sitnici kod Ključa.

Sin Haris Memić imao je dvije godine, kćerka Ilhana sedam.

Haris nam je prije 6 godina pričao kako je porodica saznala da su tada zarobljena na još tri vojnika iz Donjeg Vakufa.  

– Oni su poslije razmijenjeni, a moja mama saznala je da su otac i Velagić ubijeni. Strijeljani su ispred škole u Mrkonjić-Gradu tog 1. novembra. Našao ih je 14 dana poslije HVO, sahranjen je dan kasnije u Bugojnu  – pričao nam je Haris.

“Nećemo se nikad vidjeti”

Tuga je uselila u život ove porodice, a ponovo ih uzdrmala kada su saznali da je na internetu objavljen snimak na kojem se vide Hazim i Suad, zarobljeni, u razgovoru s jednim vojnikom RS, kojeg očito znaju. Na snimku se čuje i kako se taj vojnik obraća Hazimu i poručuje mu: „Nećemo se nikad vidjeti!“

(NE)DOSTIŽNA PRAVDA: Kako osuđenici za ratni zločin u Foči izbjegavaju zatvor

Ferid Klapuh više od 30 godina bori se s pravosudnim i policijskim institucijama u našoj z…

Porodica Memić je tada, a bila je 2015.  sve dokumente, uključujući i ovaj snimak  predala u Tužilaštvo SBK.  

– Sve je to stajalo u jednoj ladici dvije godine. Onda je došao novi tužilac Ahmed Mešić obnovio predmet i prije tri godine poslao ga u Tužilaštvo BiH. I tu je, eto, u ladici već treću godinu – pričao nam je Haris tri godine kasnije. 

Potvrdili su to iz Tužilaštva SBK u Travniku i naveli da je 2015. otvoren novi predmet i  pred kraj godine proslijeđen u Sarajevu, u nadležnog državnog Tužiteljstva. 

Pa je otpočela dobroznana igra odugovlačenja. Snimak nije dostavljen u predmetu, pa se Tužiteljstvo BiH u više navrata obraćalo Tužiteljstvu SBK, tražeći da se dostave svi prikupljeni dokazi i druge potrebne informacije, a po ovim traženjima Tužilaštvo u Travniku još nije postupilo.

Haris Memić, međutim, tvrdio je drugačije, da je svojim očima vidio dopis u kojem crno na bijelo piše da su snimci iz Travnika otišli u Sarajevo. Pa je onda porodica samoinicijativno poslala i video snimak i pismo Tužiteljstvu i ombudsmenima. 

Porodica zna ko je zarobio Hazima

Porodica Hazima Memića odavno znaju ko je na snimku, ko je zarobio njihovog oca, s njim pričao u  posljednjim momentima.  

– To je jedan očev poznanik, radili su zajedno u „Slavku Rodiću“ u Bugojnu. Njega su mnogi Bugojanci prepoznali na snimku. Taj čovjek sada je u Banjoj Luci, radi kao rukometni trener – kaže Haris.

Na Facebooku se Velagićevom sinu javio i sin pripadnika Vojske RS čiji se glas čuje na snimku.

– On tvrdi da nije ubio naše očeve, već im samo dao da jedu i proslijedio drugim vojnicima. Ja ne znam je li bilo tako. Nikad neću ni znati. Tu je Tužilaštvo, neka ispita šta je bilo – kaže Haris.

A predmet je u međuvremenu išao iz ladice u ladicu. Žalila se porodica ombudsmenima, Uredu Uredu disciplinskog tužitelja, VSTV-u. Slali su im obećanja da će ih obavijestiti kad razmotre pritužbu.

Ništa. Do danas ništa.   

U Banja Luci gotovo stigli do kraja istrage

U međuvremenu, priča nam Ilhana Memić Dizdar slučaj je, po teritorijalnoj pripadnosti, presigniran u Banja Luku, u tamošnje Okružno tužilaštvo.  

– Nadležni tužilac bio je Igor Cimeša. Zaista je korektno radio svoj posao, baš mu je bilo stalo da se slučaj završi. Prije dvije godine sam bila kod njega u uredu, preostalo je bilo, prema njegovim riječima, još nešto da se istraži. Na njegovom stolu bilo je više od stotinu spisa vezanih za slučaj. Tvrdio je da je istragu doveo do kraja i da je blizu podizanja optužnice. On mi je tada rekao da preostaje pitanje hoće li se suditi po komandnoj odgovornosti, što bi promijenilo sav dotadašnji njegov rad – govori Ilhana.

I zaista, par mjeseci kasnije nakon tog susreta tužitelj Cimeša je obavijestio porodicu da je predmet iz Banja Luke prebačen u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.  

– Bili smo očajni jer smo smatrali da je slučaj pri kraju. Iz privatnih izvora sam dobila da slučaj vodi tužilac Mensud Pružan. Pa sam bila slobodna poslala mail da se raspitam šta se sada dešava. Dobila sam u najmanju ruku neugodan odgovor. A ja sam oštećena, dijete žrtve, smatram da imam pravo dobiti makar informacije šta se radi u ovom slučaju. Ali, tužitelj Pružan, koliko sam upućena, ne radi mnogo na ovom slučaju, niti želi da nam da ikakve informacije – navodi Ilhana.

Želim da se ovo jednom završi

Podsjeća nas da istraga traje još od 2013., a da je predmet otvoren i ranije.

– Tužilac Pružan dobio je svu dokumentaciju iz Banja Luke. I trebao je istragu provesti u roku od šest mjeseci. Šta se sada radi? Majka je bolesna, ja više ne mogu podnijeti sve ovo. Želim da se jednom završi. Da neko odgovara, da se sazna istina. Dobijali smo razne informacije, među njima i onu da je otac trebao biti razmijenjen, ali da s naše strane nisu mogli taj zahtjev ispuniti. To je rekao jedan svjedok u istrazi – navodi Ilhana.

PRAVO NA MIR Čije je sjećanje?

To što odlazimo na različita stratišta da odamo počast žrtvama daje nam priliku da pokažem…

Porodica se odlučila požaliti i Uredu disciplinskog tužitelja (UDT) vezano za postupanje tužitelja Pružana u njihovom predmetu.

Iz UDT stigao je odgovor da je pokrenut postupak ispitivanja navoda iz pritužbe.

– U vezi navoda koji se odnose na odugovlačenje postupka, UDT cijeni da su isti djelomično osnovani, ali da ne predstavljaju dovoljan osnova da bi se pokrenuo disciplinski postupak – navodi se u obavještenju.

Ured disciplinskog tužitelja navodi da bi morao dokazati uporno i neopravdano odugovlačenje postupka, odnosno subjektivnu odgovornost tužitelja, a iz žalbe porodice to ne mogu utvrditi. Posebno, dodaju, cijeneći izvještaje o radu ovog tužitelja, odnosno činjenicu da postoji obaveza tužitelja da rješavaju predmete prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, te poštuju Plan rješavanja starih predmeta.

UDT ističe i kako je uvidom u TCMC utvrđeno da je status predmeta Hazima Memića otvoren, te da je postupak u fazi prijave.  

– Slijedom toga, do primjene dolazi član 216. Zakona o krivičnom postupku BiH kojim nije određen rok u kojem je tužitelj dužan, računajući od dana zaprimanja krivične prijave, donijeti naredbu o nesprovođenju ili sprovođenju istrage – navedeno je.

Ukratko, UDT odbacuje pritužbu.

Predmet je u radu… logično!

I mi smo se obratili Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine.

– Porodica tvrdi da nema nikakve informacije dokle se došlo s ovim slučajem, te navodi da im je iz OJT Banja Luka isporučen kompletan materijal, te je banjalučki tužitelj tvrdio da se u roku od 6 mjeseci može podići optužnica  – napisali smo i pitali u kojoj je fazi slučaj Hazima Memića o kojem govorimo i ima li ikakve nade da će se pokrenuti s mrtve tačke, odnosno zašto od 2022. nije ništa urađeno niti porodici data mogućnost da se interesira o ovom slučaju.

Odgovor koji smo dobili iz Tužiteljstva vrlo je kratak. I naravno, nejasan…

– Predmet je u radu, kada bude donesena tužiteljska odluka, javnost će biti informirana – pisalo je u odgovoru Tužiteljstva.

Logično!

The post PRAVOSUDNA AGONIJA : Tri decenije porodica traži istinu o ubistvu Hazima Memića appeared first on Interview.ba.