Njihovi
očevi
Branko
(Petra
i
Ivana)
i
Željko
(Lukin)
braća
su.
Petar
igra
u
Dinamu,
Luka
je
nogometaš
španjolskog
Real
Sociedada.
Obojica
su
hrvatski
reprezentativci.
Ivan
je
kadet
Zrinjskog.
Nakon
proslave
božićnih
blagdana
s
obiteljima,
Petar
i
Luka
putuju
natrag
29.
prosinca,
piše Večernji
list.

Trojica
Sučića,
tri
nogometna
dragulja
iz
središnje
Bosne,
braća
Petar
(21)
i
Ivan
(16)
te
prvi
im
rođak
Luka
(22),
proslavila
su
Božić
i
božićne
blagdane
u
rodnom
kraju,
u
Kandiji
kod
Bugojna.
Njihovi
očevi
Branko
(Petra
i
Ivana)
i
Željko
(Lukin)
braća
su.
Petar
igra
u
Dinamu,
Luka
je
nogometaš
španjolskog
Real
Sociedada.
Obojica
su
hrvatski
reprezentativci.
“Vatreni”
Sučići
Dalićevi
su
veznjaci.
Ivan
je
pak
nogometna
uzdanica
pred
kojom
je,
sudeći
prema
kvaliteti
koju
pokazuje
na
travnjacima,
uspješna
sportska
karijera
–
kadet
je
mostarskog
Zrinjskog.
Nakon
napornoga
prvog
dijela
sezone,
koji
je
iza
njih,
Petar
i
Luka
zaputili
su
se
u
Kandiju,
gdje
dođu
kad
god
imaju
vremena.
Božić
je,
kažu
nam,
bio
idealna
prigoda
za
boravak
sa
svojim
najmilijima.
Proslavili
su
ga
zajedno
u
Brankovu
domu
uz
božićne
običaje
iz
središnje
Bosne,
bogatu
blagdansku
trpezu
koja
je
samo
za
njihov
dolazak
bila
i
–
tradicionalna.Don
Tadija
Tade
Ivoš,
župnik
u
Kandiji,
kaže
nam
kako
je
obitelj
Sučić
uistinu
posebna.

–
Primjer
su
prave
nazaretske,
skromne,
jednostavne
obitelji.
Svi
su
bili
i
na
polnoćki,
nisu
se
isticali.
Crkva
je
bila
prepuna,
tek
poslije
sam
vidio
da
su
sjedili
u
drugom
redu.
Pitao
sam
ih:
“Zašto
mi
se
niste
javili?”,
a
oni
su
kazali:
“Župniče,
svi
ovdje
su
jednaki.
Puno
je
vjernika”.
Uvijek
kad
dođu
u
rodni
kraj,
redovito
dolaze
na
svetu
misu
–
kazao
nam
je
župnik
Ivoš.
Dodao
je
i
kako
se,
primjerice,
Branko,
kojega
često
viđa
jer
je
župljanin
Kandije,
nikad
nije
hvalio
uspjehom
starijeg
sina.
Za
obitelj
Sučić
mogli
bismo
reći
kako
je
pravi
fenomen.
Obitelj
Petra
i
Ivana,
otac
Branko
i
majka
Marijana
žive
u
Kandiji,
a
Brankov
brat
Željko,
Lukin
otac,
sa
suprugom
Branislavom
kupio
je
zemljište
i
kuću
također
u
ovom
mjestašcu
u
središnjoj
Bosni.
Naime,
iako
je
Luka
rođen
u
Linzu
u
Austriji,
veza
njegovih
roditelja
i
njega
samog
s
rodnom
Kandijom
nikad
nije
prestala.
Naprotiv,
sve
je
jača.
Nakon
proslave
božićnih
blagdana
Petar
i
Luka
putuju
natrag
29.
prosinca.
A
Božić
ne
bi
bio
Božić
da
ga
sa
svojim
unucima
nije
proslavila
i
baka
Terezija,
kojoj
se
Petar
i
Luka
posebno
obraduju
svaki
put
kad
je
vide.
A
i
baki
Tereziji
prepuno
je
srce
kad
god
njezini
unuci
dođu
u
rodni
kraj.
A
ovaj
put
nije
ih
spriječilo
ni
veliko
snježno
nevrijeme.