Dnevnik zaboravljenog branitelja, koji je 2022. pretvoren u knjigu, sadrži zanimljive ratne priče koje je pomno bilježio Ljubušak Krešo Vujević. Priča pod nazivom Nevoljnik, u kojoj je opisan događaj iz 1992. godine, kada je Vujević ranjenom Srbinu spasio život, nedavno je izazvala pažnju javnosti.

 

U knjizi je opisan trenutak kada je Milovan Zubac pokucao na vrata obitelji Vujević tražeći pomoć. Ranjeniku je pružena pomoć u ratnoj bolnici u Ljubuškom, a potom je odvezen u Split. Nažalost, ova priča nema sretan kraj, budući da se Milovan nikada nije vratio iz rata.

 

Nakon objave na portalima kako je Krešo Vujević pokazao ljudskost i humanost u tim teškim vremenima, i Milovanova kćer Nataša obratila se čitateljima na društvenim mrežama sa sljedećom porukom:

 

„Ovim putem se zahvaljujem gospodinu Kreši Vujeviću za sve što je uradio za mog oca Milovana Zupca. Nažalost, što je poslije bilo s mojim Milovanom nikad nismo saznali… Po svjedočenju Kreše Vujevića, odvezen je u ratnu bolnicu Split i tu mu se gubi svaki trag. Po stoti put molim sve ljude dobre volje ako nešto znaju da mi se jave. Samo želim oca dostojanstveno sahraniti, ništa drugo mi nije važno. Ja ne dijelim ljude po nacionalnosti, dijelim ih na ljude i neljude. Pa, dobri ljudi, ako nešto znate…“

 

Vujević je, naime, nekoliko puta davao izjave službama koje tragaju za ratnim zločinima. Jasno im je dao do znanja da krivce ne trebaju tražiti među Ljubušacima.

 

„Uvjerio sam se da službe koje tragaju za nestalima i stradalima ne rade svoj posao savjesno i odgovorno. Rekli su i obiteljima od Zupca da sam voljan sa njima sjesti i sve im prenijeti. Moj uvjet je bio da na zakazani sastanak u Međugorju poslije nedjeljne mise dođe netko od starijih članova njihove obitelji – otac, majka, brat ili sestra.

 

Prije 15-ak godina došla mu je sestra i njen muž koji je direktor pošte u Nevesinju. Sastali smo se kod crkve u restoranu Dubrovnik, sve sam im ispričao i zamolio ih da mi kažu što su njima rekli istražitelji i dokle su priveli taj slučaj. Istražitelji su im slagali da su uzeli izjavu od medicinskog tehničara Vinka Primorca i zeta od mog brata, Milana Vrcana, vozača hitne. Njih dvojica su odvezli Zupca u Split. Odmah nakon toga potvrdili su mi da ih nitko nikada nije kontaktirao za izjavu! Iz svega sam zaključio da njih uopće nisu ni spominjali u službenom izvješću, jer bi te istražitelje njihovi šefovi odmah uputili u Hrvatsku da tragaju za tim slučajem.

 

Prije nekoliko godina, putem društvenih mreža opet su me kontaktirali bliži članovi Zupčeve obitelji. Iskazali su želju da bi na razgovor sa mnom došle njegove dvije kćerke. Pristao sam pod uvjetom da s njima pođu njihovi muževi ili starije muške osobe od njihove rodbine. Naglasio sam da to bude u ljetnom razdoblju kada Vrcan dolazi na odmor iz Njemačke, a Vinko je također bio voljan da se svi sastanemo. Sve je ostalo na tome, a nedavni susret se dogodio sasvim slučajno“, istaknuo je Vujević.

 

Podsjetimo, Vujevićev sin nedavno je prodao automobil čovjeku iz Nevesinja, a kada je sa svojom suprugom došao do njih, Vujević je spomenuo prezime Zubac i događaj iz rata. Nakon što je poslušala priču, kćer od nestalog Milovana u šoku je rekla: „To je moj tata! Jeste li vi Krešo?!“