Hrvati su kao narod često skromni, tihi, o svom poslu što bi se reklo. Ne bi se šteli mešati. Ne zabadaju previše nos u tuđa posla. Ali se vole pohvaliti time kako je, navodno, Napoleon Bonaparte kazao: Daj mi sto tisuća Hrvata i osvojit ću svijet.

Hrvati vam napune Brenin koncert pa dva dana kasnije plaču na (ne)uspjehe hrvatske reprezentacije. Hrvati se kunu u pravo i pravednost pa probaju zeznuti sustav gdje god se to može.

Hrvati se zgražaju nad onim što je napravio Vili Beroš ili Ivo Sanader, a u isto vrijeme, kao vlasnici kafića ili male trgovine, gledaju prikriti pokoji fiskalni račun.

Espreso skočio u nebo
Hrvati podignu cijene svega tijekom konvertiranja kune u euro. I ne, nisu ovo sad neka inflatorna kretanja, ovo se napravilo u jednoj noći, samo se prisjetite. Espreso više nije koštao 9 ili 10 kuna nego je “sam od sebe” poskočio na 11.

Hrvati vam vole svoju nogometnu i svaku drugu reprezentaciju, ali su spremni istu popljuvati ako se jednom ispadne s turnira zato što je protivnik imao točno onoliko i onakvu sreću s kakvom smo mi par godina prije i prošli dalje na nekom turniru.

Hrvati vole imati moralni kompas, ali im nije baš skroz mrsko da on ne radi uvijek kako treba ili da im ostane kod kuće. Hrvati pričaju da su protiv komunizma, socijalizma i svega vezanog za plansku privredu, ali im ipak nije mrsko “država d’ uradi nešto”.

Hrvati pričaju da vole domaće, ali neće kupiti Dorinu ako je Milka na akciji iako su obje jednako dobre. Ili loše. Ovisi kakvu čokoladu volite. Hrvati se malo naježe na ustaški sentiment, odnosno folklorni dio istog. Ali vam to neće priznati, isto kao što neće ni Thompson. Hrvati nisu lažljivčine, dvolični ili išta slično što bi, naprimjer, rekao neki autošovinist među nama, a ima takvih nažalost, ali ponekad imaju dvostruka mjerila.

Hrvati se vole pohvaliti da nikada nisu vodili osvajačke ratove – što niti je naročito točno niti je – za naročitu pohvalu. Hrvati pomalo ne podnose druge, iako to otvoreno neće priznati, isto kao i Thompson.

Imal’ šta na crno?
Mogu li zaraditi ikakve crne pare, Hrvati tome neće odoljeti. Zaradit će ih. Bez obzira jesu li odvjetnik u skupom odvjetničkom u samom centru Zagreba i pritom nominalni lijevo – liberalni propagandist ili su vodoinstalater koji je došao raščepiti nečiju školjku u kojoj je zaštopalo malo previše govana – doslovnih i figurativnih – u koja Hrvati upadnu.

Hrvati će, ako im može biti da su vlasnici nekretnine, istu tu nekretninu staviti na sina, zaovu, jetrvu, maćehu ili rođaka u trećem koljenu, ako to sprečava prijelaz u viši porezni razred. Hrvati će driblati između zakona i rupa u zakonu bolje nego Messi kada je najatraktivnije driblao.

Budu li u prilici dobiti neke pare da nešto ne urade, Hrvati će te pare uzeti, kao što je, navodno, svojevremeno i Thompson uzeo jako fine pare – da ne pjeva. Navodno, naglašavamo namjerno ovdje, jer nismo mi sud niti nas zanima je li Thompson uzeo pola milijuna eura onih para. Uzeli bi i mi da nam je moglo biti.

Što znači onih para? Provjerite cijenu šteke Marlbora kojeg Hrvati jako vole pa će vam biti jasno koliko je tada vrijedilo tih pola milijuna eura koje je Thompson, navodno, uzeo. Ili kile kruha. Ili prosječne rente stana. Ili kubika betona. Malog servisa na autu. Osrednje alitetne mortadele. Ma čega god. Velike su to pare.

Mi smo hajduci
Hrvati su, u velikoj mjeri, hajduci, hajdučija. Ljudi naviknuti na otpor sustavu i državi. Koji god bio i koja god ona bila. Isto kao i Marko Perković Thompson.

Zato Hrvati toliko vole Thompsona. Dodajte još i tomu pjesme čija glazba pomalo daje obrise metala i hard rocka, dakle žestoka, uz domoljubne tekstove s malo patetike i eto odgovora na pitanje zašto Hrvati toliko vole Thompsona. On je jedan od njih. U svemu im sličan i podsjeća ih na ono što jesu i što bi mogli biti ili ne biti.

Shvatio je Zoran Milanović i devet od deset mladih influencera na TikToku. Samo je pojedinima to teško prihvatiti. Da za kraj parafraziram pokojnog Zorana Đinđića. Thompsona ne možeš voljeti ili ne voljeti. On je poput klime. Možeš mu se samo prilagoditi.

Thompson je davno ušao u mainstream hrvatske pop kulture. I više nitko i ništa ga ne može od tamo potjerati. Ironično je samo što su ga u taj isti mainstram gurnuli upravo oni koji su ga u samim njegovim početcima slave pokušali cancelirati. Puno prije nego što je vrli novi svijet u kojem živimo upao u ralje cancel kulture i provodio istu na puno višim razinama.

Zato će koncert na Hipodromu ući u povijest ovih prostora i na njemu će se skupiti više ljudi nego što itko može i zamisliti. Zato Hrvati toliko vole Thompsona.

Objava Zašto Hrvati toliko vole Thompsona: On je jedan od nas, hajduk, borac protiv nepravde pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.