Donosimo cjelokupno obraćanje hrvatskog premijera u Daytonu povodom 30 godina od potpisivanja mirovnog sporazuma

“Uloga Hrvatske u uspostavi mira nije bila slučajna — bila je ključna i nezamjenjiva. Naše vodstvo, vojne operacije i diplomatsko zalaganje pomogli su da se rat privede kraju te otvorili put obnovi i pomirenju. Daytonski sporazum nije riješio sve izazove u regiji, ali otvorio je vrata boljoj i mirnijoj budućnosti — koju i danas moramo nastaviti štititi i graditi. Hrvatska ostaje u potpunosti posvećena očuvanju daytonskog okvira. Dok obilježavamo 30 godina od Daytona, obnovimo svoju predanost idealima koji su nas ovdje okupili. Hrvatska dobro zna što znači boriti se za slobodu i mir. Znamo da se jednom postignut mir mora štititi — odlučnošću, dijalogom i partnerstvom. Neka nas ova Skupština podsjeti da smo zajedno jači. I da upravo zajedno moramo nastaviti braniti vrijednosti koje nas određuju, poručio je danas u Daytonu premijer Plenković.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković govorio je danas na proljetnom zasjedanju Parlamentarne skupštine NATO-a, u Daytonu, u Sjedinjenim Američkim Državama, u povodu obilježavanja 30. obljetnice Daytonskog sporazuma.

Govor predsjednika Vlade u toj prigodi, nakon uvodnih pozdrava, donosimo u cijelosti.

„Dopustite mi da izrazim svoju najdublju sućut povodom smrti kongresmena Geralda Connollyja, bivšeg predsjednika Parlamentarne skupštine NATO-a. Njegovo vodstvo u jačanju transatlantskih veza neće biti zaboravljeno. Ovaj skup u Daytonu dio je te trajne ostavštine.

Rana potpora Hrvatske Bosni i Hercegovini

Velika mi je čast biti danas ovdje u Daytonu — gradu koji je postao simbol mira kada je Daytonski sporazum okončao dotad najrazorniji rat u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

Nažalost, tu tragičnu prekretnicu danas je nadmašila ruska sveobuhvatna invazija na Ukrajinu, koju najoštrije osuđujem.

Govorim vam kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske — zemlje koja je 1990-ih godina odlučno stala protiv agresije, obranila svoj suverenitet i odigrala ključnu ulogu u oblikovanju temelja mira diljem naše regije.

U tim presudnim godinama, pod vodstvom našeg prvog predsjednika, pokojnog Franje Tuđmana, Hrvatska je ne samo branila i konačno oslobodila vlastiti okupirani teritorij, već je odlučno pridonijela i širim naporima za izgradnju mira izvan svojih granica.

Na samom početku puta Bosne i Hercegovine prema neovisnosti, Hrvatska joj je stajala čvrsto uz bok.

Prije svega, važno je podsjetiti da neovisnost Bosne i Hercegovine ne bi bila moguća bez iskrene i odlučne potpore hrvatskog naroda u BiH — jednog od triju konstitutivnih naroda, koji u toj zemlji živi stoljećima.

Na referendumu o neovisnosti 1992., Hrvati su se, zajedno s Bošnjacima, velikom većinom izjasnili za suverenitet države, pomažući time da se ostvari potrebna većina, unatoč srpskom bojkotu.

Samo mjesec dana kasnije, dok su srpske snage — uz potporu Jugoslavenske narodne armije — pokrenule sveobuhvatni napad na Bosnu i Hercegovinu, Hrvatska je bila među prvim državama koje su priznale njezinu neovisnost, 7. travnja 1992., zajedno sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Bila je i prva država koja je otvorila veleposlanstvo u Sarajevu, čak i dok je grad bio pod opsadom — unatoč činjenici da su dijelovi hrvatskog teritorija i dalje bili okupirani.

Tijekom cijelog rata, Hrvatska je ostala čvrst saveznik Bosne i Hercegovine.

Pružili smo utočište za gotovo 700.000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, uključujući Hrvate i Bošnjake, uz istodobnu skrb za do pola milijuna vlastitih raseljenih osoba.

Ključno je i to što je sva vojna i humanitarna potpora za obranu Bosne — uključujući opskrbu Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) — bila dopremljena isključivo preko hrvatskog teritorija.

Bez Hrvatske, Bosna i Hercegovina teško bi održala svoju obranu od agresije kojoj je bila izložena više od tri godine.

Premošćivanje podjela: obnova savezništva Bošnjaka i Hrvata

Godine 1993. nažalost je izbio unutarnji sukob između Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini — bivših saveznika koji su se našli u tragičnom slijedu događaja.

Iako su Srbi činili manje od trećine stanovništva, srpske snage zauzele su tri četvrtine teritorija Bosne i Hercegovine, tjerajući Hrvate i Bošnjake u sve manji i neodrživ prostor.

Istodobno, manjkavi međunarodni mirovni planovi dodatno su učvršćivali etničke podjele, sugerirajući da će svaki narod na kraju zadržati teritorij koji kontrolira, čime su se dodatno poticali nepovjerenje i sukobi između Hrvata i Bošnjaka.

Unatoč tome, Hrvatska je neumorno radila na obnovi njihova savezništva.

Nastavili smo liječiti ranjene bošnjačke vojnike u hrvatskim bolnicama i slati humanitarnu pomoć i oružje objema stranama — i hrvatskim i bošnjačkim.

Hrvatska je također usko diplomatski surađivala s Washingtonom i Ankarom kako bi pomogla u okončanju ovog sekundarnog i tragičnog sukoba među žrtvama iste agresije.

Ti su napori kulminirali potpisivanjem Washingtonskog sporazuma u ožujku 1994., kojim su prekinuta neprijateljstva između Hrvata i Bošnjaka te je postavljen temelj za jedinstven vojni i politički front u obrani Bosne i Hercegovine.

Zajedničke vojne operacije i put do Daytona

Samo nešto više od godinu dana kasnije, u srpnju 1995. — nekoliko dana nakon genocida u Srebrenici — predsjednik Tuđman i tadašnji predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović potpisali su Splitsku deklaraciju.

Time je formalizirano vojno partnerstvo koje je omogućilo Hrvatskoj vojsci da pomogne i Armiji Bosne i Hercegovine i Hrvatskom vijeću obrane (HVO) u zajedničkim operacijama kojima su oslobođena velika područja pod srpskom okupacijom.

Tijekom operacije Oluja u kolovozu 1995., dok je oslobađala petinu vlastitog teritorija pod okupacijom, Hrvatska je također probila višegodišnju opsadu enklave Bihać na sjeverozapadu Bosne.

Tamo je 140.000 Bošnjaka bilo okruženo srpskim snagama više od tri godine.

Time su spašeni nebrojeni životi, uklonjena je velika strateška prijetnja i dodatno je promijenjen odnos snaga na terenu — ubrzavajući put prema miru.

Ti zajednički uspjesi na bojišnici pokazali su se odlučujućima.

Potaknuli su predsjednika Srbije Miloševića da prihvati pregovore s predsjednicima Tuđmanom i Izetbegovićem.

Ti su pregovori rezultirali Daytonskim mirovnim sporazumom, potpisanim u prosincu 1995..

Strateški ustupci za mir

Jednako važna — a često zanemarena — bila je odgovorna politička odluka Hrvatske, donesena u koordinaciji sa Sjedinjenim Državama, da se povuče s više od 2.500 četvornih kilometara nedavno oslobođenog teritorija u zapadnoj Bosni.

Taj je ustupak omogućio postizanje dogovora o teritorijalnoj ravnoteži između Federacije BiH i Republike Srpske, u skladu s omjerom 51:49 koji je nametnula međunarodna zajednica.

Zauzvrat je srpska strana pristala ukinuti opsadu Sarajeva i uspostaviti koridor koji će povezivati opkoljenu bošnjačku enklavu Goražde s ostatkom Federacije.

Taj pomak nije postignut vojnim intervencijama ni međunarodnim posredovanjem samim po sebi.

Omogućila ga je strateška suzdržanost Hrvatske i njezina predanost miru.

Ta se odluka pokazala presudnom.

Uklonila je posljednje prepreke miru i izravno pridonijela uspješnom zaključivanju Daytonskog mirovnog sporazuma.

Očuvanje daytonskog okvira

Uloga Hrvatske u uspostavi mira nije bila slučajna — bila je ključna i nezamjenjiva.

Naše vodstvo, vojne operacije i diplomatsko zalaganje pomogli su da se rat privede kraju te otvorili put obnovi i pomirenju.

Daytonski sporazum nije riješio sve izazove u regiji, ali otvorio je vrata boljoj i mirnijoj budućnosti — koju i danas moramo nastaviti štititi i graditi.

Hrvatska ostaje u potpunosti posvećena očuvanju daytonskog okvira.

Kao potpisnica i jamac Sporazuma, Hrvatska je kontinuirano ulagala politički, gospodarski i diplomatski kapital u stabilnost i napredak Bosne i Hercegovine.

Posebno mi je zadovoljstvo istaknuti prisutnost dr. Mate Granića, jednog od glavnih arhitekata i svjedoka tog povijesnog mirovnog procesa — bivšeg ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske, supotpisnika Washingtonskog sporazuma i glavnog hrvatskog pregovarača u Daytonu.

Danas je dr. Granić moj savjetnik i ovdje je s nama.

Također, prisjećamo se neumornih napora pokojnog veleposlanika Richarda Holbrookea, čija su vizija i diplomacija bili ključni za uspjeh Daytona.

Njegovi vlastiti zapisi jasno pokazuju da se integritet Sporazuma temelji na punoj ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda — a ne na dominaciji većine.

Želim biti jasan: Hrvati su jedan od tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine.

Njihov status zajamčen je Ustavom zemlje, koji je sam po sebi aneks Daytonskog sporazuma.

Taj se status poštivao i štitio za života predsjednika Izetbegovića.

Kao supotpisnik Sporazuma, on je poštovao njegov duh i razumio važnost jednakopravnosti svih naroda u zemlji.

Nažalost, to se načelo danas narušava praksom ponavljanog nametanja nelegitimnog hrvatskog člana Predsjedništva BiH — prakse koju je uveo SDP BiH, a koja se već četiri izborna ciklusa temelji na tome da Hrvate preglasavaju Bošnjaci, čime im se uskraćuje pravo da izaberu svog legitimnog predstavnika.

Zbog toga Hrvatska i dalje zagovara iskren politički dijalog, reformu izbornog sustava i funkcionalnost institucija koja će poštovati prava sva tri konstitutivna naroda — Hrvata, Bošnjaka, Srba — i ostalih.

Predanost regiji i Savezu

Kao ponosna članica Europske unije i pouzdan saveznik unutar NATO-a, Hrvatska ostaje jednako predana stabilnosti i europskoj perspektivi cijelog Zapadnog Balkana.

Vjerujemo u pristupanje Europskoj uniji i NATO-u koje se temelji na zaslugama i provedenim reformama svih kandidata u našem susjedstvu.

To će ih učiniti otpornijima, prosperitetnijima i bolje integriranima — a istodobno će ojačati cijelu Europu.

Uloga NATO-a u jugoistočnoj Europi ostaje jednako važna danas kao i 1990-ih.

NATO je stup mira, jamac sigurnosti i okvir za suradnju i izgradnju povjerenja.

Ova Parlamentarna skupština već više od 70 godina temelj je demokratskog legitimiteta NATO-a.

Ona je forum u kojem se čuju svi glasovi i u kojem se izgrađuje transatlantsko jedinstvo.

Danas se naši vrijednosni temelji suočavaju s izazovima bez presedana.

Ruski rat protiv Ukrajine uzdrmao je same temelje sigurnosne arhitekture Europe.

Pojava hibridnih prijetnji, dezinformacija, gospodarske prisile i obnovljenih geopolitičkih suparništava zahtijevaju jedinstvo, stratešku jasnoću i političku volju.

U tom kontekstu, pozdravljamo trajno vodstvo Sjedinjenih Američkih Država u osiguravanju mira i sigurnosti diljem Europe.

No isto tako znamo da europski saveznici moraju dati veći doprinos.

Od 2016., moje su vlade utrostručile hrvatski obrambeni proračun.

Danas premašujemo NATO-ov cilj od 2 % BDP-a, pri čemu 30 do 40 % toga iznosa ulažemo u modernizaciju Oružanih snaga.

Predstojeći NATO summit donijet će povijesne odluke koje će dodatno učvrstiti našu transatlantsku povezanost.

Uskoro se može očekivati dogovor o povećanom izdvajanju za obranu — na 3,5 % BDP-a, uz dodatnih 1,5 % za obrambene povezane troškove.

Time će saveznici ojačati transatlantsku obrambenu industriju, povećati obrambene sposobnosti i unaprijediti odvraćanje.

Sve to ključno je za našu pojedinačnu i zajedničku sigurnost s obje strane Atlantika — a summit u Haagu osigurat će da NATO ostane naš temelj.

Zaključak: Zajedno smo jači

Dok obilježavamo 30 godina od Daytona, obnovimo svoju predanost idealima koji su nas ovdje okupili.

Hrvatska dobro zna što znači boriti se za slobodu i mir.

Znamo da se jednom postignut mir mora štititi — odlučnošću, dijalogom i partnerstvom.

Neka nas ova Skupština podsjeti da smo zajedno jači.

I da upravo zajedno moramo nastaviti braniti vrijednosti koje nas određuju”, rekao je hrvatski premijeru u Daytonu. 

www.abcportal.info

The post Plenković u Daytonu: Dayton se temelji na ravnopravnosti konstitutivnih naroda – ne na dominaciji first appeared on ABCportal.