Hercegovački san na temeljima pradjedova – kamena kuća u Zvirićima izgleda kao pravi mali raj: Zavirite u unutrašnjost…
U srcu Hercegovine, gdje vinova loza ljubi kamen, a smokva priča najslađe priče, u neposrednoj blizini slapova Kravice, Koćuše i njenih mlinica u selu Zvirići, Ana, njeni sinovi Marko i Darko te suprug Mario Tot izgradili su obiteljsku oazu mira i opuštanja. Ovo obiteljsko imanje izgrađeno je na temeljima Aninih predaka po majci Ljiljanki, koja je bila peto žensko dijete od osmero djece, koliko su imali Anina baka po majci Šima i djed Jure Jurković zvani Bandurić. Zato danas ovo prelijepo mjesto i nosi ime po pokojnom djedu Juri, govori nam Ana dok nas dočekuje na ulazu, gdje su obiteljski korijeni duboko srasli u tradiciju, ali i moderni “štih”, koji su u cijeli prostor unijeli Ana i, kako ponosno govori, prvenstveno njen stariji sin Marko, koji je uz majku idejni tvorac svega što danas imaju. Na ulazu u kamenom ograđeno imanje koje se prostire na 1600 metara kvadratnih dočekuje nas šum vode iz fontane oko koje su zasađeni trsovi vinove loze.
Nekoliko metara dalje prvi je od tri stambena objekta, izgledom i interijerom različita, koji u konačnici, kad gosti upoznaju cijeli prostor, daju kompaktnu, ugodnu te mirom ispunjenu cjelinu za odmor duše i tijela. Dok nas znatiželja vodi u prvu kamenu kuću, iz koje je 2004. godine i počela cijela priča, Ana nam u razgovoru otvara stranice svoje obiteljske priče na temeljima koje je sve i počelo.
– Moja majka je bila peta, najmlađa kći dede (kako u Hercegovini tepaju glavi kuće, op. a.). Poslije su se rodila još tri sina, moji ujaci. Znate, ovo je oduvijek bio siromašan kraj, ovo selo posebno, zato i nosi ime Zvirići, jer su se u njemu od pamtivijeka najbolje osjećale zvijeri, dok je ljudima život na tvrdom hercegovačkom kamenu bio težak. Majka je, kako bi završila osnovnu školu, morala kilometrima pješačiti u susjedne Studence, bosa i više puta gladna. Znala je, ako se bude žalila roditeljima, da će je ostaviti kući i od škole neće biti ništa. Bila je uporna, udala se za Zabiokovca iz Imotske krajine, ali smo cijeli život živjeli u Metkoviću. Roditelje nije zaboravila, a zadnje godine njihova života upravo je ona najviše brinula o njima. U Hercegovini je i danas običaj da imanje i zemlju nasljeđuju muški potomci, tako da se moja majka iznenadila kad je dedo odlučio baš ovaj dio svoje djedovine ostaviti njoj.
Najprije je odbijala nasljedstvo, ali kako su svi ostali bili suglasni s dedinom željom, prihvatila je. Osamdesetih godina majka je, premda ja imam i brata, odlučila upravo meni darovati ovaj komad škrte hercegovačke grude zarasle u kamen i šikaru. Nije se moglo ovim prostorom prolaziti jer je bio zarastao i tek su se nazirali ostaci kuća u kojima su rođeni moj dedo, njegova djeca i u kojima je djetinjstvo provela i moja majka. Te dvije tisuće i neke u meni je sazrela odluka kako ću ovdje na temeljima svojih pradjedova izgraditi imanje u kojem će najprije uživati moja porodica. Ovamo bager nije došao jer smo uz pomoć mojeg ujaka Stipe, koji je ‘ćutio’ ovaj prostor, imali priču u glavi. Gradili smo podzidove, sve u kamenu, ostavljali dio za livade na kojima su sad prostori za odmor, slagali stepenasto ovaj zemljani dio i iz doslovno šikare stvarali ovo što danas vidite – govori Ana.
Godinama su imanje uređivali sami i uz pomoć prijatelja, a onda je sazrela ideja kako bi bilo dobro otvoriti vrata Bandurića kuće za sve željne odmora, mira i opuštanja. Prva u nizu kuća na imanju je Rustic Room, koja ove godine slavi stoti rođendan. Iza malih zelenih vrata zaustavljeno je vrijeme, koje odiše na tradiciju i u svakom djeliću budi uspomene na neke davno zaboravljene običaje i život u ovom kamenu. Drvene grede i grubo izrađeni zidovi podsjetnik su kako je nekad bilo.
– Uz tradiciju željeli smo da svi koji dođu u Bandurića kuću osjete dio prošlosti, ali smo neke stvari ipak dodali, kao što je ugodna kupaonica, krevet i posteljina Bassetti, koja, kako kažu znalci, ‘ljubi onoga tko se njome zaogrne’ – govori Ana dok nas popločanom stazom uz cvrkut ptica i žubor vode vodi do sljedeće kuće, koja izgledom, osim tradicije, ipak odaje moderniji ugođaj.
U njoj je sinergija interijera i eksterijera savršeno izvedena uz tirkizne note, koje prevladavaju ne samo u ovoj kući nego u cijelom prostoru Bandurića imanja. Ljilja House montažna je kuća izgrađena na temeljima stare kamene kuće u kojoj su rođeni i živjeli oni čija imena danas krase ovo imanje.
Ova cjelina posebno je draga onima koji vole ladanjski ugođaj, igru boja, toplinu drva i prozračnost soba s karakterom. Zapravo, više podsjeća na ladanjske kuće u Hamptonsu nego na one hercegovačkih predaka.
– Zašto ne spajati tradiciju s novim spoznajama i iskustvima? Bijelo-tirkizna kombinacija namještaja i detalja stvara osjećaj spokoja i opuštenosti i svakako priziva osjećaj doma. Kuću smo uredili tijekom godina kao dio svog životnog projekta i odraz životnog stila. Toliko je tu tirkiznih detalja da je svojedobno jedna malena gošća izjavila da, kad vidi tirkizno, odmah pomisli na Zviriće. Gosti svaki put znatiželjno pitaju ime dizajnera, ali nema ga – govori Ana.
Samo nekoliko kamenih stuba kroz dvorišni dio vodi do treće kuće, u koju hrle ljubitelji kućica. Šima Tiny House odiše nekim drugim ugođajem. Čipkaste zavjese na ulazu skrivaju pogled na kovane krevete, od kojih je jedan ružičaste boje. Kuhinja u dnu prostorije ručno je rađena i savršeno uklopljena u prostor, a drvene stepenice vode na kat do sobe s bračnim krevetom u sivim tonovima.
– Ovdje ćete vidjeti kolika je naša ljubav prema kovanom željezu. Tako se oblici kovanog lustera spajaju s kovanom ogradom malene terase s dvije udobne fotelje i stolićem, odakle se proteže pogled dijelom na obližnju šumu, horizont i samo tri kilometra udaljenu Hrvatsku, jer tek što se prođe Gabela Polje, Vid je i Metković – ponosno opisuje Ana.
Upravo s ove terase pogled pada na stražnji dio Bandurića imanja, na kojem je veliki bazen, u okviru kojeg su teretana i sauna, uz prostor za opuštanje. Malo za one željne hedonizma – uz čašu vrhunskih hercegovačkih kapljica. Posebno su zanimljiva noćna kupanja, kojima uz sjaj zvijezda s neba čari daju deseci solarnih lampica obješenih o kameni zid i uz kamene staze. Jednom riječju, konkurencija zanimljivih kutaka na imanju je uz ostale sadržaje kao što je ognjište na otvorenom, roštilj kućicu, bicikle, prostor za stolni tenis, ljuljačke i ležaljke za odmor, velika i šarolika.
– Suština i jest u tome, kad jednom odete, da ponesete sretnu misao koja će vam grijati srce do sljedećeg odmora, jer što se nije dosanjalo nije se dogodilo – za kraj ističe Ana, vlasnica Bandurića kuće, koju posjećuje sve veći broj onih željnih mira i odmora daleko od turističkih destinacija, ali i poznatih lica željnih uživanja u opuštenom društvu prijatelja.
Tu se nalazi Bandurića kuća, imanje marljive obitelji Tot, koja ga je s puno ljubavi uredila za sebe, svoju obitelj i prijatelje. To nije “investicija”, to je požrtvovan, životni pothvat pun ljubavi, da se afirmira život na rodnoj grudi, da familija tu ostane i mirno živi.
Da se ne ide iz toplih hercegovačkih njedara ni u Irsku, niti Njemačku, atroke na drugi kontinent.
Sad to nije ni potrebno, sad Nijemci i Irci dolaze k njima. Uživaju, upoznaju povijest, sljubljuju se s prirodom, zaljubljuju u Zviriće i Ljubuški, u Bandurića kuću – i zahvalno se vraćaju.
Zašto se tako zove, pitat će se ljudi? Zato jer je to bio nadimak djedov, obiteljski. Tako se i njemu “skida kapa”, čuva živi spomen.
Bandurića imanje je slojevito, sadrži više smještajnih jedinica: Ljilja House, koju interno nazivaju i “kuća s karakterom”, spoj je elegancije i finog stila, s pokućstvom od bijelog drveta, u opuštajućim tirkiznoplavim tonovima.
Šima Tiny House, pak, jednostavnija je i ultimativno udobna kućica, majstorski dizajnirana minijatura opremljena modernim sadržajima i elegantnim dizajnerskim elementima koji odražavaju sofisticiranost i kvalitetu “Bandurića kuće”, dok je Rustic Room dodatna soba od 16 metara četvornih koju, kao svoju bazu na Bandurića Kuća Estate-u, biraju ljudi nešto pustolovnijeg duha i oni koji žele doživljaj Hercegovine – kakva je bila nekad.
Kuriozitet je da je sve dizajnirano rukom domaćina, obitelji Pilj-Tot, bez akvizicije sa strane, vođeno čistom ljubavlju u entuzijazmom.
Vlasnici ističu da je “privlačna gostima koji znaju koliko je osvježavajuće za ljetnih noći zaspati u kući kamenih zidova, na najljepšem krevetu na imanju, pokriveni najfinijom satenskom posteljinom.
Traže je i oni koji svoju prvu jutarnju kavu žele popiti na terasi mediteranskog štiha, ispod stabala kivija, uz miris spokoja i pjev ptica. Umivanje u lavoru ili tuširanje na otvorenom je nešto što mnogi ne žele propustiti!”.
Gurmani, pak, uvijek biraju terasu uz kamin, nestrpljivo čekajući teletinu ili štogod drugo fino pečeno ispod peke, a privlačno je i mjesto za stolom pod vinovom lozom, s pogledom na horizont.
Cijelo imanje u Zvirićima kod Ljubuškog, u Hercegovini, prostire se na 1600 metara četvornih, bazen ima 50-ak “kvadrata”, a natkrivena terasa prostire se na čak 255 metara četvornih i ima stol za kojim može itodobno blagovati deset osoba, koliko ima i postalja na imanju.
Niz sadržaja jamči potpunu udobnost: ljetna kuhinja, bazenska oprema, električni rashladni i grijaći uređaji, solarni tuševi, teretana, roštilj, organski vrt prepun povrća i voćki…
Ma “svi gušti svita” su u Zvirićima, u Bandurića! I zato se nekako svi na tom imanju udomaće i zabave, a atraktivne izlete u okolicu – ostave za drugi put.
Objava Hercegovački san na temeljima pradjedova – kamena kuća u Zvirićima izgleda kao pravi mali raj: Zavirite u unutrašnjost… pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.