Danas je 120 godina od smrti fra Grge Martića
Danas obilježavamo 120 godina od smrti fra Grge Martića (1822.–1905.), velikog franjevca, književnika i narodnog preporoditelja. Svojim je životom i djelom stajao u službi hrvatskog naroda, braneći njegov identitet, jezik i vjeru u najtežim vremenima.
Kao pjesnik ilirskog nadahnuća i svjedok povijesnih zbivanja, Martić je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti i kulturi. Njegov rad i danas nas podsjeća na ulogu franjevaca kao čuvara hrvatske svijesti i baštine na ovim prostorima.
Fra Grgo Martić rođen je 24. siječnja 1822. godine u Rastovači kod Posušja. Ovaj franjevac bio je sakupljač narodnih pjesama, pjesnik, preporodni književnik, kulturni i politički djelatnik. Fra Grgo potječe iz siromašne obitelji. Za svećenika je zaređen na Božić 1844. godine, a kao svećenik je djelovao oko tri godine u Kreševu, zatim kao kapelan u Osovi kod Žepča, te kao župnik u Sarajevu u dva navrata, između 1851. i 1879. godine Fra Grgo se, osim kao svećenik, istaknuo u književnom i prosvjetnom radu te političkom djelovanju.
Majka mu je bila Jela Kukulj iz plemena Kukulja iz Vinjana. pa mu je rod bio Ivan Kukuljević Sakcinski. Kad mu je bilo osam godina, umre mu otac pa stric Rade preuzme brigu nad šestero siročadi. U svojoj dvanaestoj godini (1834.) došao je u samostan u Kreševu, gdje je svršio i osnovne i nešto gimnazijskih nauka i tu s petnaest godina stupio u franjevački red. Godinu dana iza toga otišao je u požešku gimnaziju, gdje se sve (pa i matematika) učilo na latinskom.
U vrijeme studija u Zagrebu upoznao se s Gajem, Babukićem Vrazom, Šulekom i drugim istaknutim Ilircima, čije će ideje prihvatiti i kasnije provoditi u praksu. Poslije je otišao u Mađarsku studirati teologiju. Svećenik je postao u Bosni na Božić 1844. Uz svoj materinski hrvatski jezik, govorio latinski, talijanski, francuski, turski, mađarski i njemački. Kao župnik u Sarajevu 1856. postaje zastupnikom franjevačke provincije za veze s Turskom i konzularnim vlastima. Na čelu je franjevaca koji se suprotstavljaju priključenju Bosne i Hercegovine Srbiji i Crnoj Gori i zalaže za austro-ugarsku vlast nad tim područjem. Fra Grga Martić postaje jedna od najpovjerljivijih osoba austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, ali kada je postalo očito da Beč odbija te krajeve ujediniti s Hrvatskom, uvrijeđen i razočaran povlači se iz političkoga života. Poznat je po mudroj domoljubnoj izreci 1860. godine: “Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske.”
Autorom je desetak knjiga pjesama i epova, udžbenika za zemljopis i drugih tekstova, zvan i kao bosanski Homer čiji ljepota nekih njegovih epova nadmašuje slavne Mažuranićeve i Njegoševe spjevove. Podignuti su mu spomenici u Posušju, Kreševu i Zagrebu.
FRA GRGO U ANEGDOTAMA
Svjedoci o fra Grgi Martiću govore kao o “čestitoj starini”, ali istovremeno primjećuju kako je imao žestoku narav i da se nije dao podbadati, a svaki koji bi to pokušao, izvukao bi deblji kraj. Tako su uz njegovo ime sačuvane mnogobrojne pošalice, a nekoliko njih, koje je za tisak priredio fra Marko Mrkonjić (Ante Neimarević, Feljtoni i novele, Zagreb 1977., str. 223-224) prenosimo sa stranice Posavski vremeplov:
• Sali se s fra Grgom neki njegov fratarski brat, i veli, daje htio, da je i on mogao postati pjesnik fra Grga Martić, na sto ce mu reći fra Grga: “A ja, vidiš, nikad ne bi htio postati svraka od pljuvanke, i da nisam postao fra Grga Martić, ne bih, Boga mi, ni fra Anto Glavurda!”
• Zadirkuje kreševski gvardijan fra Grgu da je bolje bilo da je postao vrhbosanski nadbiskup nego li hrvatski pjesnik, a fra Grga mu uteče u riječ: “Bolje da nisam, ujače, jer da sam, Ti bi prvi zaintačio, da Te zabiskupim!”
• Došao u Kreševo poglavar Bosne barun Appel i navalio da vidi fra Grgu. Fratri odoše fra Grgi, pa mu vele: Hoće, bolan fra Grgo, da Te Appelvidi!”, a fra Grgo ni pet, ni devet, nego zagudi: “Ne ću ja njega!”
• Došao u Kreševo drugi poglavar, barun Albori, i zavrzuje: “Hoću do fra Grge!” Fratri kume fra Grgu, da primi k sebi baruna, a fra Grgo im skresa: “‘Ko god stigne u Kreševo, evo ga kod fra Grge, kao da je fra Grgo kreševska primalja!”
• U staro vrijeme, kad se govori za fra Grgu, da nije hrvatski nego srpski pjesnik – razvezao se govor o tome i u Kreševu. Da ga bočne, reče neki fratar: “Je li istina, fra Grgo, da si Ti Srbin?”
“Valaj baš onako, kao što je Hrvat onaj njihov fra Vuk Karadžić!”
• Evo druge zgode! Napali ga fratri, da objavi, da je Hrvat, a on im odgovori: “Ako je Vaše hrvatstvo za telale, nije moje!”
Objava Danas je 120 godina od smrti fra Grge Martića pojavila se prvi puta na Posušje net.