ČUVARICE MIRA: Žene to rade bolje

Tri žene, mirovne aktivistkinje iz Bosne i Hercegovine, čiji je rad prepoznat i priznat i na svjetskom i na nivou Bosne i Hercegovine, kao i na lokalnom nivou, govore o onome na šta su ponosne kada je u pitanju postignuto, koje bi promjene voljele da se vide i šta bi poručile ženama u BiH

Piše: Dragana JOVANOVIĆ

Foto: UPSMedia

Iako je doprinos žena očuvanju i izgradnji mira u Bosni i Hercegovini ključan, on često nije dovoljno vidljiv i priznat, naročito ako je suditi po procentualnoj zastupljenosti žena na funkcijama, u predstavničkim tijelima i institucijama. Od izgradnje mostova komunikacije tokom rata, potom povratka izbjeglih porodica i uloge u obnovi života u zajednicama, do izmjene zakonodavstva, žene su ključne u prevenciji konflikta, pregovorima i obnovi. Rad mirovnjakinja u malim zajednicama širom Bosne i Hercegovine je još teži, one često postaju mete – dok teže da poprave, izgrade i spoje.

Pitali smo tri žene, mirovne aktivistkinje iz Bosne i Hercegovine, čiji je rad prepoznat i priznat i na svjetskom i na nivou Bosne i Hercegovine, kao i na lokalnom nivou o onome na šta su ponosne kada je u pitanju postignuto, koje bi promjene voljele da se vide i šta bi poručile ženama u Bosni i Hercegovini. 

Mevlida Mehanović, Udruženje žena povratnica “Podrinjka”: Na miru radimo i kada zajedno poboljšavamo uslove života naše djece i naših porodica

Udruženje žena povratnica “Podrinjka” već nekoliko godina organizuje okrugle stolove na temu “Preživjele žrtve i njihove traume”, na kojima razgovaraju Bošnjakinje i Srpkinje, žene žrtve rata koje su izgubile najuže članove svoje porodice.  

– O aktivnostima kao što su ovi okrugli stolovi se ne govori u javnosti. Priče o ženama koje su se odvažile i javno istupile u kontekstu borbe za mir i sigurnost u zajednici bi trebale biti snažnije promovisane. Na miru radimo i kada zajedno radimo na poboljšanju uslova života naše djece i naših porodica – kaže Mevlida Mehanović, osnivačica Udruženja “Podrinjka”.

 “Podrinjka” okuplja i radi na psiho-socijalnom i ekonomskom osnaživanjužena koje su se vratile u razuđena sela u opštini Srebrenica. Tokom   decenije rada, u aktivnosti ovog Udruženja bilo je uključeno oko 300 žena. Trenutno je samo jedna članica Udruženja zaposlena – na poslovima održavanja izmještenog odjeljenja Opštine Srebrenica. To ne znači da ostale žene nisu izuzetno vrijedne, kaže Mevlida. One brinu o članovima svojih domaćinstava, bave se poljoprivredom, preradom voća i povrća, a preko Udruženja se plasiraju njihovi proizvodi. ​​​​​​

– Neke žene žive u selima koja nisu pokrivena ni TV ni telefonskim signalom. Nema javnog prevoza, putna infrastruktura je nikakva. Mir nije samo da nas niko ne napada… Ženama treba omogućiti da učestvuju u programima u njihovim selima.Na primjer, u Srebrenici sada nemamo gdje lagerovati ili plasirati vunu koja se sada spaljuje ili baca. Ta vuna bi se mogla i prerađivati i pretvoriti u gotov proizvod – tapiserije, ćilime, vunene čarape…Žene se bave skupljanjem ljekobilja, obezbjeđivanjem sušara bi bilo omogućeno da suše ljekobilje, gljive, voće. I ono što je veliki potencijal ovog kraja, a žene bi se time mogle baviti, jeste seoski turizam – navodi Mehanović.

Mevlida ima san – za sve žene Podrinja.

– Moj san je da se sve naše žene udruže, da ove naše prirodne ljepote iskoristimo da radimo zajedno, ali ne na način da sjedimo i pričamo ko je kome više zla nanio. Da razvijamo turizam, da ponudimo našu tradicionalnu gibanicu i tradicionalnu halvu. Da se žene ekonomski osnaže da rade i grade zajedno – ističe ona.

Jadranka Miličević: Nema odstupanja od načela, nema odustajanja!

Udruženje “Podrinjka” je članica Ženske mreže u BiH, kao i mnoga druga udruženja žena u malim lokalnim zajednicama. Ime i uloga Jadranke Miličević je nezaobilazno kada se govori o Ženskoj mreži, ženskom mirovnom aktivizmu širom BiH, ali i podršci svim grupama i pojedincima koji se u Bosni i Hercegovini bore za svoja osnovna ljudska prava.

– Smatram da mi svi možemo donijeti odluku, sami sa sobom da budemo jasni i načisto šta je za nas mir i onda postupati po tome. Ženski mirovni pokret nikad nije bio dovoljno priznat u ovoj državi. Ni tih nesretnih devedesetih, žene nisu nigdje bile uključene u mirovne procese, ali mi smo bile velike borkinje koje su davale doprinos na svoj način. I danas putujemo u sve lokalne zajednice u BiH, razgovaramo. Nije toliko značajno pojaviti se u pet velikih centara i organizovati događaj. Nedavno smo bili u Cazinu, Lukavcu, Tuzli, Prnjavoru i nastavljamo dalje. U Varešu, Stocu, Konjević Polju i dalje. Ali nas i dalje nema na mjestima gdje se donose odluke o životu građana i građanki i budućnosti BiH. To je nepriznatost. Tužna sam što nismo priznate u društvu, što nam nije dat veći prostor u političkom i javnom životu – kaže Miličević.

Ona dodaje da je kao pripadnica ženskog mirovnog pokreta u Bosni i Hercegovini veoma ponosna na niz uspješnih inicijativa. Od donošenja Zakona o ravnopravnosti spolova 2003. godine, do izmjene Krivičnog zakona u Federaciji BiH i Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Kada je u pitanju Fondacija Cure, čija je osnivačica, posebno važnim smatra izdavaštvo.

– Ponosna sam i što smo 2019. uspjeli organizovati prvu Povorku ponosa u BiH koja je prošla i dan danas prolazi bez ijednog incidenta. Za mene kao mirovnjakinju je jako važno naglasiti da svakog 11.7. dolazimo u Srebrenicu da damo podršku svim onim ženama, majkama i djeci koja ni dan danas nisu sahranili svoje najmilije. Kao i u Prijedoru, Hadžićima, Kazanima, na mnogobrojnim mjestima, stratištima, koja treba da se posjete, da se o tome razgovara, da se ne zaboravi, ali to ne treba da nam treba da bude dodatni teret, nego da se oda počast žrtvama. I mi to radimo svake godine, nastavljamo obilaziti stratišta, pišemo priče i nastavljamo davati svoj doprinos životu svih građana i građanki Bosne i Hercegovine – objašnjava.

Projekat “Stotinu heroina”, ustanovljen u Sjedinjenim Američkim Državama, 1997. godine Jadranku Miličević uvrstio je na listu heroina iz cijelog svijeta. Jadranka sa osmjehom naglašava da joj je još draža nagrada Mreže za izgradnju mira koju su inicirali aktivisti iz BiH.

– Kada god radimo na terenu, ja uvijek podsjećam da moramo biti svjesni svih svojih individualnih identiteta: ako ja znam ko sam, kome pripadam, ili s kim je meni važno da se dobro osjećam, ja neću prihvatati ni nametnute kolektivitete, ni nametnute uloge ni nametnuto ono što političari već decenijama rade. Građanska svijest u BiH se polako budi, pa bez obzira što dobijamo poruke od različitih političkih lidera da moramo ovo ili ono, vidimo da ljudi sve manje prihvataju. Ja sam kroz svoj aktivizam pokazala da stojim i uvijek ću biti protiv onih koji vrše ili su uzročnici rata i stradanja. Neću dopustiti da neko manipuliše sa mnom. Ne odstupiti od tih načela, ma koliko bilo teško, a bilo je jako teških i opasnih situacija u životu, nema odustajanja. Ako jednom odustanemo i prihvatimo kompromis koji nam nameću upravo ti loši političari, onda nema povratka. Ja sam tako sretna kad idem u ove manje lokalne zajednice, gdje znamo svi da nije lako, gdje su ljudi zaboravljeni od svih, i od tih lidera i od partija koji ih se sjete samo kad im trebaju glasovi – ističe Miličević.

O poslovima koje treba još uraditi i o onome šta bi još voljela da preduzme, Jadranka kaže:

– Mora se raditi na primjeni Zakona o ravnopravnosti polova. Tada bi na svima bilo bolje.Moja je neostvarena želja da Ženska mreža dobije podršku da izađe na teren i radi tokom jedne godine u bar 30 mjesta u Bosni i Hercegovini: ja vam garantujem da bismo u oktobru mjesecu imali drugačiji rezultat izbora, odnosno bila bi drugačija situacija kada je u pitanju broj izabranih žena. Kad bismo dali prostor fenomenalnim ženama u manjim lokalnim zajednicama, one bi imale snage da promjene globalnu situaciju u Bosni i Hercegovini. I umjesto da se bavimo kolektivnim identitetima i pripadnostima, da se bavimo osnovnim pravima koja su nam uskraćena, a to su pravo na rad, pravo na zdravlje i pravo na slobodan izbor.

Amra Pandžo: Život posvećen mirovnom aktivizmu

Dr. Amra Pandžo je posljednje tri decenije svog života posvetila mirovnom aktivizmu. Jedna je od jedanaest žena kojima se bavi  publikacija “SJAJ LJUDSKOSTI – ŽIVOTNE PRIČE MIROTVORKI U BOSNI I HERCEGOVINI”. Doktorirala je na Odsjeku za mirovne studije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.      

– Duboko vjerujem da ženski mirovni aktivizam izlazi iz jednog nagona specifičnog za žene, a to je da uvezuje, da spaja, budi i oživljava resurse kojih drugi nisu svjesni, dakle, odgoj i sve ono što je emanentno ženskom biću. Danas je mirovni pokret, nažalost, dosta zamro, mirovne organizacije su ili slabo uvezane ili su prestale da djeluju, ali su ženske organizacije jako snažne, povezane – ne samo zahvaljujući grantovima i donacijama, mada je i to značajan faktor koji je doprinio tome da se žene uvezuju, jačaju u jednom društvu koje je u posljednjih 30 godina, ne samo u našoj zemlji, postajalo sve nasilnije, elitističkije. Žene su se trudile da ostanu na fonu jednakosti, borbe protiv diskriminacije i nasilja, na kraju i da prežive i da u tom teškom patrijarhalnom okruženju daju svoj glas i da se izbore za same sebe i mir – ističe ona.

O poziciji žena u društvu Bosne i Hercegovine, Pandžo kaže:

– Ja bih društvo podijelila na horiziontalnu i vertikalnu perspektivu. Horizontalna bi bila ona koja se odnosi na porodični kontekst, lokalni kontekst, međusobne odnose, civilno društvo, a vertikalna bi bila ono što se tiče političkog konteksta, donošenja odluka koje su bitne za sve nas. U horizontalnom kontekstu, žene su uradile gotovo sve, ja bih rekla sigurno 85% današnjeg blagostanja u međuljudskim odnosima postoji zapravo zahvaljujući ženskom mirovnom aktivizmu. Bilo da su   one bile one koje uvezuju i grade odnose i harmoniziraju unutar svog porodičnog okruženja, bilo da se radio ženama koje su bile u opštinama, malim organizacijama, malim mjestima, bilo da se radi o neformalnom uvezivanju ljudi, neformalnog obrazovanja, civilnih napora da se preskoče linije, da se bori protivksenofobije, da ne pominjem rad na ratnoj trauma, sa preživjelima ratnih silovanja i drugog nasilja, sve su to uradile uglavnom žene. Kada govorimo o vertikalnom miru i gdje se mi u stvari nalazimo, mi se nalazimo duboko u fazi negativnog mira, što bi u teoriji o izgradnji mira značilo da mi imamo odsustvo direktnog nasilja i direktnih sukoba, ali smo u stanju permanentne političke krize i ta kriza ne jenjava na našim prostorima. Stalno smo frustrirani, jer stalno očekujemo da se taj krhki mir kojeg drže muškarci koji vladaju političkom sferom – sruši. Nažalost, naše žene koje su politički angažovane su puka kopija ili produžene ruke muških politika. Mi imamo jako malo u političkom svijetu žena koje misle svojom glavom, koje su na kraju zaista žene u smislu ovog entiteta i bića o kojem sam govorila na samom početku. Taj krhki politički mir su izgradili muškarci, žene su u našem patrijarhalnom društvu drugost jedna. Ako želi da se pokaže kako lijepo mi zajedno živimo, družimo se, zato će uvijek za primjer biti uzete žene. A kada hoćemo da opišemo krizu i da kažemo kako je ovdje još uvijek sve trusno i fragilno, onda ćemo za primjer uzeti naše političke stranke u kojima su nosioci moći – muškarci. Nephodno je da se desi prodor svega onoga što je u ovih 30 godina ogromnim zalaganjem žena osvojeno, da se desi  veliki prodor u sferu politike i da se oslika sve ono što smo mi, čitava mreža gradili, čitavo to tkivo koje sad zaista postoji, jedno čvrsto tkivo svih tih žena u BiH, ma gdje one bile, da se odrazi na političku sferu. Sada predstoji naša borba i pitanje šta ćemo sa svojom zemljom, ne samo šta ću sa svojim gradom, šta ću sa svojom ulicom, ne samo šta ću sa svojim prijateljicama, dakle kada ćemo mi žene morati malo globalnije da razmišljamo i da dajemo malo jače odgovore. Ja taj trenutak čekam i nadam mu se – ističe.

Amra ohrabruje žene da se politički angažuju i uzmu aktivnu ulogu u donošenju odluka koje imaju uticaja na sve građane Bosne i Hercegovine:

– Nedavno sam sam bila u okolini Bratunca sa ženama iz BiH, veliki broj njih su bile čak i žrtve ratnog silovanja, dakle preživjele su te neke najstrašnije stvari i doživjela sam mnogo energije, mnogo rada na sebi, mnogo snage, jedan direktan obračun sa predstavnicima vlasti koji su ove godine navodno ukinuli budžete za ženska udruženja, gdje su one bile međuetnički zajedno i spremne zaista da se na neki pravi način bore. Vidjela sam jedno zdravlje, jednu mogućnost čovjeka da procjeni šta ima I kako da djeluje. Ključan je politički angažman, mislim da je neophodno da žene ojačane u civilnom sektoru, one koje su naučile dobru praksu i poštuju ono što je na papiru, to ništa naši političari još uvijek ne rade, da te žene dođu i preuzmu mjesta na kojima se odlučuje o nama kao o cjelini. To bih snažno preporučila svim ženama koje osjećaju da imaju imalo snage da doprinesu miru u našoj zajednici. Druga stvar je dalja borba koja je i sada snažna za zakonske okvire, za promjene. Tu vidimo mnogo rada i tu samo treba da se nastavi, da se bude hrabro dalje. Mislim da je na porodičnom nivou za žene jako važno da odgajaju drugačije muškarce. Mlade djevojke su mnogo radile na sebi, razvijale se, imaju univerzalne ciljeve, obrazovanje, hoće naprijed, a muškarci koji stoje preko puta njih su neka bića koja su zabavljena video igricama, nekim besmislenim rekla bih bavljenjem životom koji nije ni blizu onoga gdje su naše djevojke. U tom smislu bi bilo dobro da sve žene utiču na svoje sinove, na svoje muževe da podignu standarde svojih očekivanja i da se od njih traži da isto onako zagrizu ovaj život i ovaj svijet kako se žensku djecu u našoj zemlji uči – poručuje Pandžo .

Ova priča je podržana kroz projekat “Jačanje povjerenja i kohezije u zajednicama u Bosni i Hercegovini – Možemo bolje”, koji finansira Služba za instrumente vanjske politike Evropske unije, u okviru instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu saradnju, a zajedno provode Europska unija u BiH, Ujedinjeni narodi u BiH, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini i Vijeće Europe – Ured u Sarajevu.

Mišljenja i stavovi izraženi u ovom dijelu pripadaju autoru i ne održavaju nužno stavove Europske unije i organizacija koje provode ovaj projekat.

(UPSMedia)

The post ČUVARICE MIRA: Žene to rade bolje appeared first on Interview.ba.