PROJEKAT “PRAVO NA BUDUĆNOST”: Zaštita djece i poštivanje ljudskih prava naši su najveći prioriteti
Pet udruženja iz Tuzle, Visokog, Kaknja, Prnjavora i Doboja, okupljeni u projektu, koji je finansirala EU, a realizirali CARE Balkans s Udruženjem žena Romkinja “Bolja budućnost” iz Tuzle i Fondacijom “Krila nade” iz Sarajeva, uz podršku Action Deutschaland Hilfta u borbi protiv nasilja, maloljetničkih brakova, trgovinu ljudima, borbi za obrazovanje, protiv diskriminacije
Piše: S.K.
Projekat „Pravo na budućnost“, koji je uspješno realiziran od maja do danas doprinio je da se glas Roma_kinja u politici i donošenju odluka, te borbi protiv nejednakosti čuje jasno, glasno, često i uporno.
Romskoj populaciji, posebno mladim ženama i djevojkama, ovaj je projekat, koji je finansirala Evropska unija, a realizirali CARE Balkans s Udruženjem žena Romkinja “Bolja budućnost” iz Tuzle i Fondacijom “Krila nade” iz Sarajeva, uz podršku Action Deutschaland Hilfta, pokazao stvarno stanje na terenu, ali i smjernice šta i kako dalje
Fokus je bio na zaštiti ljudskih prava i borbi protiv diskriminacije u BiH kroz promociju rodne ravnopravnosti i osnaživanje Roma i marginaliziranih žena i djevojaka. No, to je tek djelić mnogobrojnih aktivnosti. Kroz edukaciju, suradnju romskih i neromskih organizacija sa vlastima na lokalnom i državnom nivou, radionice i psihološka pomoć doprinijeli su da sudionici projekta iz pet gradova postaju otporniji na rizike i posljedice štetnih rodnih normi i praksi.
A radili su neumorno predstavnici_ce UŽR Bolja budućnost iz Tuzle, Udruženje Romska djevojka – Romani Ćej iz Prnjavora, Udruženje Romkinja “Centar za Majke Nada” Kakanj, UR “Bolje Sutra” Visoko, te Udruženje Roma “Madara” Doboj.
A zadataka i prioriteta bilo je puno. Bilo da je riječ upravo o nasilju, maloljetničkim, prisilnim brakovima, trgovini ljudima i djecom, obrazovanju…
– Zaštita djece i poštivanje ljudskih prava apsolutni su prioriteti. Rani brakovi imaju dugoročne posljedice, a djelovanjem preveniramo problem koji se manifestira transgeneracijski. Kada mladi stupaju u rane brakove, kada maloljetnici budu prisiljeni na brak to ne samo da utječe na njih nego i na cijelu zajednicu – upozoravala je tokom cijelog projekta direktorica CARE International Balkan Sumka Bučan.
Ona je naglašava kako su Romkinje najugroženija kategorija bh. društva, te su suočene sa dvostrukom diskriminacijom – kao pripadnice nacionalne manjine i kao žene, koje većinom žive u patrijarhalnim zajednicama.
Bučan neprekidno ponavlja da su dječiji brakovi su često paravan na kojem piše „ tradicija“…
– A zapravo iza toga se krije trgovina djecom i druge vrste eksploatacija koje se povezuju s trgovinom brakova. Maloljetnički brakovi nisu tradicija. Kada je u pitanju dobrobit i sigurnost djece tradicija ne smije biti ispred prava – zaključuje Bučan.
Zato je dodaje ovaj projekat namijenjen i mladim i starijim, Romima i Romkinjama, koji su aktivno, kroz direktan rad, radionice, kampanje i dijalog jačali ne samo mentalno zdravlje već i osnaživali djevojčice i dječake.
– I uticao na cijelu zajednicu. Naš cilj je bio jasan – da se probudimo i shvatimo da djevojčice, djevojke i mladići djetinjstvo trebaju provoditi u školi, a ne u braku – kazala je Bučan.
Djeca i mladi trebaju da budu u školi
Ova je tema dominirala i tokom obilježavanja Međunarodnog dana mladih, 12. avgusta, kad se slavi i podržava uloga mladih u društvu i njihov doprinos globalnom razvoju ali i ističu izazovi sa kojima se suočavaju kao što su nezaposlenost, obrazovanje, zdravlje i pristup resursima. Posebno se na ovaj dan naglašava važnost aktivnog učešća mladih u donošenju odluka i oblikovanju budućnosti.
– Djeca i mladi trebaju da budu u školi, a ne u braku, i to im se mora omogućiti – naglašava Bučan.
Jedan od načina na koji CARE sa svojim partnerima pomaže mladima da prepoznaju manipulaciju i kršenje prava jeste njihovo osnaživanje kroz Program E, program obuke koji je ceritificiran u pojedinim kantonima i u nekim od zemalja regiona.
Organizirano je 40 interaktivnih radionica na kojima se govorilo o rodnoj ravnopravnosti, identitetu, zdravim vezama, seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima te donošenju odluka, koristeći CARE-ov testirani model, Program E.
Edukatori ističu kako se tako mladima daju znanje, alate i sigurni prostor da prepoznaju pritiske, da razviju svoje vještine kritičkog promišljanja, samopouzdanje, donose zdrave, dugoročne odluke.
O transformativnom obrazovanju, osnaživanju marginaliziranih žena i djevojaka za bolju budućnost govorilo se i tokom nacionalnog stola u Tuzli.
Cilj je bio podsticanje dijaloga među ključnim akterima o važnosti obrazovanja u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja, trgovine ljudima i ranih, dječjih, te prisilnih brakova. Također, razgovaralo se o važnosti jačanja suradnje između sistema formalnog i neformalnog obrazovanja radi boljeg pristupa ključnim uslugama za marginalizirane djevojke i njihove porodice.
Nije problem samo romskih zajednica
Indira Bajramović, predsjednica tuzlanske UŽR „Bolja budućnost“ koja je tokom godina vidjela brutalne i drastične slučajeve trgovine ljudima, posebno djecom, ističe da to nije problem samo romskih zajednica.
– Katastrofa je šta se dešava. Neki slučajevi nisu ni procesuirani jer većina sudija i tužilaca pa čak i advokat kaže da je to običajno pravo Roma. A nije tako. Maloljetničkih, prisilinih brakova ima i među neromskom populacijom – navodi Bajramović.
Ona je navela da je obrazovanje, posebno marginaliziranih zajednica, problem koji već dugo traje, ali i pitanje na kojem se već dugo radi.
– Na žalost, kad govorimo o obrazovanju u marginaliziranim zajednicama govorimo i o siromaštvu, nezaposlenosti. Govorimo i o tome da se čine maksimalni napori da se djeca sklone s ulice, jer je i to trgovina ljudima. Siromaštvo je i prioritetni uzrok maloljetničkih brakova – kazala je Bajramović.
Obrazovanje može i mora biti alat za zaštitu ljudskih prava i borbu protiv rodno zasnovanog nasilja, a prvi korak edukacije počinje od roditelja, nastavnika, školskih psihologa, centara za socijalni rad, policije.
Zadatak imaju i donositelji zakona, koje treba mijenjati, zatim uključiti mlade žene u programe mentorstva,ojačati represivne mjere ne samo za “trgovce ljudima”, već i za porodice koji se oglušuju o zakon, osvijestiti građane kako mogu pomoći, prijavom, davanjem informacija, ojačati mlade da rade za svoje vršnjake.
Zagovaranje promjena u društvu poput našeg nije jednostavan zadatak.
No, važnije od tradicije jeste pitanje: Kad će djeca i njihova prava postati prioritet u našem društvu?
Gubitak budućnosti
Upravo je projekat „Pravo na budućnost“ javnosti predstavio brutalnost nesigurnih sistema, ukazao na probleme, slučajeve koji se dešavaju i u našem susjedstvu.
Jedna vijest od ljetos o međunarodnoj akciji operacija pod nazivom “Globalni lanac” kojoj je u BiH spašen život maloljetne djevojčice, koju su roditelji pokušali prisiliti na brak, nakratko je probudila javnost. Onda su, na žalost, došle druge, ona iz tuzlanskog kantona o seksualnom podvođenju djevojčica iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja ili vijesti koje se pojave u crnoj hronici o prodaji djevojčica litra rakije, nekoliko stotina KM, za prosjačenje, prisilni rad…
Indira Bajramović ističe da je upravo vrijednost ovog projekta što je doprinio promjeni stavova, podigao svijesti u javnosti kad je riječ o problemu maloljetničkih brakova, te i ojačao borbu protiv diskriminacije.
Jer, upozorila je Bučan, maloljetnički brakovi dovode ne samo do ugrožavanja prava djeteta, posebno djevojčica, već za njih znače i gubitak budućnosti, napuštanje škole, vode u socijalnu izolaciju, uzrok su mentalnih problema.
Psihoterapijski programi potiču solidarnost
Upravo tu je veliku ulogu odigrala Fondacija „Krila nade“, koja je imala zadatak očuvanje i jačanje mentalnog zdravlja, odnosno uvođenje psihoterapijskih programa posebno dizajniranih za romsku kulturu.
Ovi su programi uvažavali kulturu, jezik, specifična iskustva Roma, doprinijeli jačanju individualnih i kolektivnih kapaciteta za suočavanje s izazovima.
– Kroz grupne terapije i radionice može se potaknuti solidarnost i zajedničko djelovanje protiv štetnih društvenih normi – zaključio je Geštalt psihoterapeut, predsjednik Fondacija “Krila nade” Siniša Sajević.
Tokom radionica mentalnog zdravlja posebna je pažnja posvećena rodno zasnovanom nasilju:
– Rodno zasnovano nasilje u romskoj zajednici dijeli mnoge karakteristike sa širim društvom – postoji fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje – ali ono se često javlja u sloju dodatnih rizika: veća socioekonomska nesigurnost, ograničen pristup uslugama, snažnije normativne pritiske (npr. raniji brakovi kao „izlaz“ iz teških uvjeta) i dublja institucionalna nevidljivost. To znači da su oblici nasilja često intenzivniji, češći i teže prijavljivi: žrtve se boje izbacivanja iz zajednice, gubitka egzistencije ili dodatne stigmatizacije ako potraže pomoć. Kao Geštalt terapeut vidim da su emocionalne posljedice – sram, internalizovana krivnja, zatvaranje u ponašanje preživljavanja – centralne i zahtijevaju terapijske intervencije koje rade istovremeno na sigurnosti, tijelu i socijalnom kontekstu. Potrebne su ciljane, kulturno osjetljive edukacije o granicama, pristup različitim potrebnim resursima i jačanje ekonomskih alternativa, uz rad sa muškarcima i starijim generacijama kako bi se mijenjali rodni obrasci – kaže Sajević.
Bodovne karte
A upravo su u Prnjavoru i Vukosavlju, uz Udruženje Romska djevojka – Romani Ćej radili na edukaciji o prvu na izbor i zdravom načinu života, te u izradu Bodovne karte, koja je svojevrsna lična karta zajednica uključili nekoliko stotina mladih i odraslih.
Rezultati jačanja glasova romske zajednice, posebno mladih žena i djevojaka, s posebnim alatima i vještinama za održivi razvoj predstavljeno je na Drugom nacionalnom okruglom stolu u Prnjavoru.
Primarni cilj ovog događaja jeste omogućiti dijalog ključnih aktera o značaju prepoznavanja potreba romskih zajednica kroz alat “Bodovna karta zajednice” i formiranje akcionog plana za njihovo rješavanje zajedno s predstavnicima_ama lokalnih zajednica (opštine, socijalnih, zdravstvenih, obrazovnih i drugih relevantnih službi).
Bodovna karta koristan je alat za lakšu identifikaciju problema. To je razvijena metodologija koja ne samo da diskutuje o konkretnim problemima, već ističe rad s institucijama, nevladinim sektorom, pružaocima javnih usluga.
– Ova metodologija pomaže da nađemo rješenja za probleme, koji se mogu riješiti s resursima koje imaju lokalne zajednice, služi i za usmjeravanje na prioritete koji će dati rezultate da se poboljša život zajednice ispriječe rodno uslovljeno nasilje i pojava ranih brakova – rečeno je u Prnjavoru.
Bodovna kartica prati šta se dešava u zajednicama, kako bi mogli pomoći, ako ako postoji potreba.
A u slučaju Prnjavora, kako je istakla Snježana Mirković, predsjednica UG Romska djevojka “Romani Ćej” bodovna je karta pokazala šta treba dalje raditi.
– Mladi su jedan od prioriteta. Oni su nam rekli šta ih muči, shvatili smo zajednički da je reproduktivno zdravlje tabu tema, zato su trebali edukacije. Zajednički smo zaključili da izostanak informacija i podrške dovodi do ozbiljnih posljedica – među kojima su posebno zabrinjavajući slučajevi maloljetničkih brakova i trudnoća – navela je.
„Neću brak, hoću knjigu“
Krajem novembra u Ženska romska mreža „Uspjeh“ zajedno sa CARE International Balkans organizirala je u Tuzli, Kaknju, Doboju, Prnjavoru i Visokom medijsku akciju „Neću brak, hoću knjigu!“
Cilj akcija je bio problem prisilnih dječijih brakova i rodno zasnovanog nasilja, a u BiH imamo puno razloga baviti se ovim temama. Femicidi, užasna ubojstva, nasilja nad ženama, neravnopravnost žena od radnog mjesta do socijalnog statusa, rani i prisilni brakovi, kao oblik rodno zasnovanog nasilja – teme su koje nas svakodnevno okupiraju i šokiraju.
Statistika, na žalost, u ovom slučaju nije precizna („jer to su privatne stvari) navodi da su, u većini slučajeva, žrtve maloljetnih brakova djevojčice između 13 i 17 godina. Njihovi životni partneri uglavnom su mnogo stariji muškarci. Sudbine djevojčica i žena su gotovo nezamislive.
Nakon nasilno prekinutog djetinjstva, kao po šablonu počinje scenarij koji se često preslikava – fizičko, psihičko, seksualno, ekonomsko nasilje…
Zakoni su mrtvo slovo na papiru, jer ne dozvoljavaju sklapanje braka maloljetnim osobama mlađim ispod 16 godina. No, činjenica je da većina maloljetničkih brakova nije formalizirana što djevojčicama oduzima mogućnost pravne zaštite, prijave nasilja ili pristupa imovinskim ili socijalnim pravima.
Transgenereacijski problem
Maloljetnički brakovi, nasilje nad ženama su transgeneracijski problem s kojim se suočava i koji pogađa cijelu zajednicu.
A rješenje počinje upravo od buđenja svijesti i savijesti – zajednice, roditelja, prijatelja, rodbine, nastavnog kadra, društva koje treba ekonomski osnaživati žene, promjena u kojima sudjeluje svaka karika društva.
Naša je moralna i pravna i ljudska obaveza da svakoj djevojčici omogućimo pravo na djetinjstvo, obrazovanje, izbor.
Naša je obaveza da se čuje glas samih djevojčica o žena. Moramo dokazati i pokazati da ljudska prava ne shvatamo samo kao teoriju ili želju, te da ženska ljudska prava nisu nedostižan cilj.
The post PROJEKAT “PRAVO NA BUDUĆNOST”: Zaštita djece i poštivanje ljudskih prava naši su najveći prioriteti appeared first on Interview.ba.