NJIHOV GLAS NIKO NE ČUJE: Gasna komora crvenog mulja
Podaci Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskoga kantona o broju oboljelih od malignih bolesti prijavljenih
Domu zdravlja Sapna za posljednjih pet godina su zastrašujući i pokazuju trend rasta oboljelih. U tom
domu zdravlja većinski se liječe povratnici mjesnih zajednica oko crvenog mulja
Tekst i foto: Anisa MAHMUTOVIĆ
Imanje Smajlovića koje se nalazi na samoj obali jezera crvenog mulja danas je prazno. Komšije kažu da je
njihovu kuću i zemlju otkupila “Nova Alumina”, u čijem je vlasništvu jezero crvenog mulja.
U isto vrijeme prošle godine u dvorištu Ize Smajlovića, dječaci su igrali fudbal, a on je bio zabrinut za svoj
dom. Na kućnom pragu, desetak koraka od jezera crvenog mulja, pričao je da voda talasa i dolazi do
štale, a zemlja propada i osipa se, jer je mulj potkopava.
Ovog ljeta, Smajloviće nismo zatekli kod kuće u selu Ćelišmani u blizini Zvornika, na istoku Bosne i
Hercegovine (BiH). Komšije kažu da je njihovo imanje otkupila “Nova Alumina”.
Crveno jezero, kako ga zovu mještani, nastalo je odlaganjem jalovine, odnosno, crvenog mulja koji dolazi
kao otpad iz fabrike “Nova Alumina”, koji se tu godinama skladišti, a nalazi se između zvorničkih naselja
Klisa, Durakovići i Ćelišmani.
Nekoliko kilometara dalje na drugoj obali jezera, koje je u vlasništvu fabrike, kuća je i imanje Zahira
Okića. S porodicom sije na imanju, ali pitanje je dana do kada tu mogu ostati. Jezero već ulazi u njihovo
imanje. Odavno im isušuje stabla voća i povrtlarske kulture.
Okići sa svog praga nemaju gdje, jer “Nova Alumina” još nije otkupila njihovu imovinu. Sudbinu čekaju na
imanju iznad kojeg se pokreće zemljište zbog klizišta koje nekoliko metara dalje uzrokuje otpad crvenog
mulja, dok voda sve bliže prilazi njihovom domu jer će brana i ove godine biti viša za tri metra.
Zahir priča da su prije nekoliko godina predstavnici fabrike koja prerađuje boksit dolazili i razmjeravali
kuću, ali nakon toga više se nisu pojavljivali.
– Niko ništa ne pominje za klizište, niko ništa. Da se bunimo, nemamo kome, izuzev da nađemo kakvog
advokata da nas zastupa kolektivno. Imamo oboljelih od raka, ima ovdje komšinica i još par njih, ali
seoski život, narod krije bolesti. Par komšinica ima, neke su pomrle, a uzrok je svemu brana. Ista ta voda
se isparava, mnogo puta sam gled’o tamo ova deponija gdje istresaju kamioni u pravcu Ćelišmana nekad
vjetar nosi prašinu dole prema Lupama i Bijelom Potoku, nekad i ovamo prema Durakovićima u
zavisnosti u kojem pravcu puše. Pogotovo sad kad su toplote, nema kiša. Sad dižu tu branu, selo je
ugroženo – kaže Zahir Okić.
Rak usne, usne šupljine i ždrijela vodeći među stanovništvom
Podaci Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskoga kantona o broju oboljelih od malignih bolesti prijavljenih
Domu zdravlja Sapna za posljednjih pet godina su zastrašujući i pokazuju trend rasta oboljelih. U tom
domu zdravlja većinski se liječe povratnici mjesnih zajednica oko crvenog mulja.
Tako je, prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskoga kantona, u Općini Sapna 2022. godine
registrirani broj novooboljelih od malignih bolesti iznosio 22, dok je već 2023. i 2024. godine taj broj
porastao na 68 novooboljelih. Najviše je karcinoma dojke, želuca i prostate, ali je registriran i porast
jednog vrlo specifičnog, od koga je 2023. godine oboljelo čak 11 ljudi sa ovog područja, što ga je pozicioniralo na sami vrh ljestvice u statistici malignih oboljenja. Riječ je o karcinomu usne, usne šupljine, ždrijela i digestivnog trakta.
Profesorica Medicinskog fakulteta u Tuzli Nurka Pranjić, na osnovu tih podataka, vidi jasnu posljedicu
isparavanja vode i prašine iz crvenog mulja.
– To je zato što se radi o isparavanju visokoalkalne i korozivne vode crvenog jezera i prave aerozagađenje
i iritaciju. Mogući karcinogenici su hrom i arsen, metali koji se nalaze u zraku i lokalno dospijevaju na
usta, te sluznice grla i farinksa – tvrdi ona.
Objašnjava da nova naučna otkrića dovode u vezu nastanak raka dojke s ekspozicijom kancerogenih
metala oralnim putem u otpadnim bazama crvenog mulja koje su prodrle u pitku vodu i hranu.
– S izloženošću boksitnog otpada u okolišu razmatraju se neurokognitivni zdravstveni uticaji koji se
odnose na smetnje koordinacije i ravnoteže, toksičnu encefalopatiju mozga koju prati moždani edem
(oteklina mozga) i povišen intrakranijalni pritisak otkriven u dijaliznih pacijenata – tvrdi prof. dr. Pranjić.
Kaže i da je najveći problem opasnost od izlivanja brane.
Drugi problem je alkalitet čiji je PH veći od 12, što prema mišljenju prof. dr. Pranjić znači da ovaj otpad nije moguće transportirati i jezero sanirati.
U BiH postoji samo jedno istraživanje o sastavu crvenog mulja koje je uradio Univerzitet Istočno Sarajevo, Tehnološki fakultet Zvornik. Prema tvrdnjama njihovih stručnjaka, crveni mulj predstavlja vrlo ozbiljan problem, kako pri eventualnom transportu tako i pri odlaganju. Svaka tona suhog crvenog mulja sadrži značajan alkalitet u količini od 5 do 20 gL sode (izražen kao Na2CO3). To, zapravo znači da u jednom litru rastvora ima između 5 i 20 grama natrijum karbonata, a u toni ga može biti i do 20 kilograma. Natrijum karbonat je jaka baza, što znači da može da poveća pH vrijednost vode ili zemljišta i tako ugrozi zdravlje i okoliš.
U tom se istraživanju navodi da visoka količina sode u mulju uzrokuje značajne probleme prilikom isparavanja, što “može prouzrokovati niz sekundarnih problema, kao što su izlučivanje toksičnih metala, pukotine glinenih zaptivnih masa na mjestu deponovanja, stvaranje alkalne prašine i sprečavanje rasta biljaka. Visok alkalitet je primarni razlog koji bi mogao uticati da se crveni mulj klasifikuje kao opasan materijal”, navodi se u radu “Uticaj hemijskog i mineraloškog sastava crvenog mulja na parametre alkaliteta”.
Voda i zemlja oko crvenog mulja nisu ispitivani
U augustu ove godine direktor “Nove Alumine” bio je Zoran Stevanović. Tada smo razgovarali s njim, a
na pitanje o visini brane crvenog mulja nije mogao odgovoriti – jer nije znao. Međutim, potvrdio je nadogradnju brane kako ne bi došlo do prelijevanja toksičnog otpada usljed obilnih padavina.
Stevanović kaže da je novi menadžment fabrike u vlasništvu kompanije “Pavgord d.o.o.” Foča ušao u
projekt sanacije jezera u naredne tri do četiri godine.
Odlučeno je, tvrdi, da se već naredne godine “taj crveni mulj ne šalje gore, nego da se direktno preradi u
fabrici“. Podsjeća i kako su prošle godine stručnjaci iz Beča napravili postrojenje koje je moglo razdvajati
metale.
– Oni izdvoje neke rijetke metale, koji su jako skupi i kojih ima 1,5%, ali šta ću ja sa ovim ostatkom – pita
Stevanović. – Potpisali smo ugovor s jednim profesorom koji se bavi sanacijom slične brane u Podgorici i on će početi svoju akciju za Novu godinu. Kontaktirali smo i Kineze, koji proizvode opremu koja bi iz tog crvenog mulja izdvajala neke komponente i neutralisala ostatke lužine ako ih ima.
Brana je izgrađena 1976. godine, a s radom je počela dvije godine kasnije. Cjevovod koji ide od fabrike “Nova Alumina” do jezera crvenog mulja dug je oko 15 kilometara. Koliko je star, Stevanović ne zna, ali tvrdi da je sa svojim timom definirao kritične tačke na kojima je moguće izlijevanje otrovnog otpada.
Upravo je do izlijevanja u rijeku Sapnu došlo prvog jula ove godine. Zaposlenici fabrike su “usisali” otrovni otpad, pa on nije stigao u Drinu samo zahvaljujući činjenici da se radilo o vrlo sušnom periodu godine u kome nije bilo većeg vodostaja rijeke.
Ipak, u januaru ove godine Drina je pocrvenjela, jer je otpadna voda u velikim količinama dospjela u korito. Stevanović tvrdi da u julu jeste došlo do izlijevanja opasnih materija u Sapnu, ali kada je riječ o Drini i incidentu u januaru, smatra da tu nije bilo opasnosti po zagađenje rijeke jer voda nije bila otrovna.
Kao bivši gradonačelnik, koji je tu poziciju obavljao 16 godina, Stevanović je u razgovoru potvrdio da ispitivanje vode, zemlje i zraka u selima Klisa, Ćelišmani i Durakovići nije rađeno.
Nema interesa političkih stranaka
Politički interes za rješavanje ovog problema ne postoji ni sa bošnjačke ni sa srpske strane. Zastupnici u Parlamentu Bosne i Hercegovine iz ovog područja nisu bili zainteresirani govoriti na ovu temu. Stanovnici tiho govore o zagađenju koje proizvodi sama fabrika, strahuju od crvenog mulja jer Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Stranka demokratske akcije (SDA) vladaju gradom i selima.
Te dvije stranke u Zvorniku dugogodišnji su partneri i u koaliciji čuvaju dobre međustranačke odnose.
SNSD u Skupštini grada ima 17 odbornika, dok SDA sa dva odbornika participira u vlasti. Pozicija gradonačelnika pripada SNSD-u, dok predsjednik Skupštine pripada partnerima iz SDA. Otuda šutnja bošnjačkog korpusa u Zvorniku o ekološkim problemima.
SNSD vlada i u “Alumini”, tako je tokom izrade ovog teksta Zoran Stevanović imenovan za ministra za saobraćaj i komunikacije u Vladi Republike Srpske (RS).
Dok političke partije šute, Zahir Okić gleda u vodostaj jezera koje je došlo do njegovog imanja, a mještani Durakovića svakodnevno paze na lokalni put kojim djeca idu u školu, do koga je voda došla i potkopava
zemlju.
Iz Ćelišmana nečujno odlaze i posljednje porodice – preko onkologije i do grobova, jer “Nova Alumina” je viši interes Srba i Bošnjaka u politici, a povratnici samo ljudi koji pokušavaju preživjeti u gasnoj komori crvenog mulja i prašine. Njihov glas u Bosni i Hercegovini nikada se nije čuo, bar ne tamo gdje se odluke donose.
Zašto je profit stavljen ispred zdravlja ljudi?
“Alumina” je bila izuzetno profitabilna kćerka firma Fabrike glinice (FG) “Birač”. Firma iz Foče “Pavgord” godinama je vodila sudske postupke protiv “Alumine” s ciljem naplate 122 miliona konvertibilnih maraka potraživanja od FG “Birač”, koju je još prije deset godina kupio od litvanske Ukio banke.
Oko tog potraživanja godinama su se vodili brojni sporovi, a stvari se pred sudovima počinju brzo raspetljavati nakon što je Vlada Republike Srpske (RS) polovinom 2022. godine prodala “Pavgordu” svoja potraživanja od Fabrike glinice.
Posljednja prepreka za preuzimanje “Alumine” otklonjena je početkom prošle godine kada je Okružni privredni sud u Bijeljini “Pavgordu” priznao 122 miliona KM potraživanja od FG “Birač”.
Fočanski biznismen Gordan Pavlović, odnosno njegovo preduzeće “Pavgord”, na osnovu sudskih presuda u izvršnom postupku tokom stečaja, uspio je preuzeti “Aluminu” i postati vlasnik najvrednijeg dijela FG “Birač”. Prodaja uloga FG “Birač” u “Alumini” po osnovu izvršnih presuda objavljena je i završena u januaru 2024. godine.
Tako je nakon loše privatizacije, brojnih promjena vlasnika, nekadašnji ekonomski gigant regije “Birač”
postao fabrika u vlasništvu Pavlovića sa imenom “Nova Alumina”.
(Priča je nastala kao dio edukativnog programa Škola novinarske izvrsnosti Mediacentra / Mediacentar
School of Journalistic Excellence. Autorica teksta bila je učesnica edukativnog programa. Škola novinarske izvrnosti Mediacentra i održana je kao dio projekta “Reforme za integritet medija i slobodu govora” koji finansiraju Evropska unija i Ambasada Kraljevine Nizozemske u BiH, a zajednički provode Mediacentar Sarajevo, Udruženje “JaBiHEU” i Vijeće za štampu i online medije u BiH. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Fondacije Mediacentar Sarajevo te ne odražava nužno stavove Evropske unije i Ambasade Kraljevine Nizozemske u BiH).
The post NJIHOV GLAS NIKO NE ČUJE: Gasna komora crvenog mulja appeared first on Interview.ba.