Na današnji dan Ante Pavelić napustio Zagreb nakon uvođenja diktature
Nakon što je kralj Aleksandar Karađorđević 6. siječnja 1929. godine proglasio tzv. šestosiječanjsku diktaturu, čime je ukinuo ustavni poredak i parlamentarni život u Kraljevini Jugoslaviji, Ante Pavelić emigrirao je iz Zagreba u noći s današnjeg na sutrašnji dan. Odlazak je uslijedio u okolnostima u kojima bi, pod novim režimom, gotovo sigurno bio izložen političkom progonu.
Iz Jugoslavije je najprije otišao u Beč, potom u Mađarsku, a zatim u Bugarsku. Neposredno prije toga, Pavelić je na izborima 1927. godine kao predstavnik Hrvatske stranke prava (HSP) i Hrvatskoga bloka u zagrebačkoj izbornoj jedinici izabran za zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS, gdje je otvoreno zagovarao ideju stvaranja neovisne hrvatske države, piše enciklopedija.hr.
Politička radikalizacija i odlazak u emigraciju
Kao zastupnik bio je i svjedok ubojstva Stjepana Radića i drugih zastupnika Hrvatske seljačke stranke u beogradskoj Narodnoj skupštini. Nakon tih događaja, koje je doživio kao dokaz nemoći parlamentarne demokracije i institucionalnog nasilja, pridružio se Seljačko-demokratskoj koaliciji, surađujući s dr. Antom Trumbićem unutar Zastupničkog kluba HSS-a.
U istom razdoblju osnovao je organizaciju Hrvatski domobran i pokrenuo istoimeno glasilo. U takvom političkom ozračju, neposredno nakon uvođenja diktature, odlučuje se na bijeg u inozemstvo.
Djelovanje u inozemstvu i osuda na smrt
Tijekom boravka u Sofiji, Pavelić se susreo s Vančom Mihajlovim, jednim od vođa VMRO-a (Vnutarnje makedonske revolucionarne organizacije). Potpisana je tzv. Sofijska deklaracija, kojom je najavljena suradnja Hrvata i Makedonaca u borbi protiv Jugoslavije.
Zbog tog djelovanja, jugoslavenski sud osudio je Antu Pavelića na smrt u odsutnosti.
U emigraciji je 1932. godine osnovao UHRO (Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija), po uzoru na VMRO. Prema pisanju portala povijest.net, cilj organizacije bio je stvaranje neovisne hrvatske države svim raspoloživim sredstvima. VMRO i UHRO povezivani su s atentatom na jugoslavenskog kralja u Marseilleu 1934. godine, koji je imao velik međunarodni odjek.
Nakon atentata, talijanske vlasti su Pavelića zatvorile u Torinu, a između 1936. i 1939. godine bio je interniran u Sieni.
Povratak 1941. i uloga u NDH
Ante Pavelić vratio se u Hrvatsku u travnju 1941., nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske (NDH), gdje je preuzeo vlast kao poglavnik ustaškog pokreta i novostvorene države.
NDH je proglašena 10. travnja 1941., nakon sloma Kraljevine Jugoslavije u Travanjskom ratu, a postojala je kao satelitska država unutar osovinskog poretka. U njoj je uspostavljen ustaški totalitarni režim, čija je politika u velikoj mjeri ovisila o Njemačkoj i Italiji.
Kao poglavnik, Pavelić je imao neograničene ovlasti te snosi odgovornost za represivni sustav, koncentracijske logore i masovne zločine. Tijekom 1942. pokušao je djelomično ublažiti politiku terora sazivanjem Hrvatskog državnog sabora i osnivanjem Hrvatske pravoslavne crkve, dok su 1943. započeti, ali prekinuti pregovori s HSS-om.
Pad NDH i posljednje godine
Godine 1944., nakon pokušaja prebacivanja NDH na stranu Saveznika (tzv. puč Lorković–Vokić), Pavelić je dao uhititi i kasnije likvidirati ministre Mladena Lorkovića i Antu Vokića, čime je sudbinu NDH trajno vezao uz Treći Reich.
Početkom svibnja 1945. zapovjedio je povlačenje snaga prema Austriji, a Zagreb napustio 6. svibnja 1945.. Nakon bijega preko Austrije i Italije, nastanio se u Argentini, gdje je obnovio političko djelovanje.
Godine 1957. preživio je atentat jugoslavenskog agenta, nakon čega je pobjegao u Španjolsku, gdje je umro 28. prosinca 1959. godine, od posljedica ranjavanja.
Posušje.info
Objava Na današnji dan Ante Pavelić napustio Zagreb nakon uvođenja diktature pojavila se prvi puta na Posušje.info.
