Gustav Eiffel i most koji je preživeo nestalo selo

Na rubu nestajanja, u općini Čapljina, nalazi se selo Dubravice, danas gotovo prazno mjesto gdje tišinu remete samo ostaci nekadašnjeg života. Prema podacima iz popisa stanovništva, dramatičan pad broja stanovnika dogodio se u samo nekoliko desetljeća: dok je 1971. u selu živjelo 123 ljudi, do 1991. taj se broj smanjio na svega sedam. Ključni razlog nestanka nije rat, već gašenje čuvene uskotračne pruge Ćiro 1976. godine, koja je za brojna hercegovačka sela predstavljala vitalnu vezu sa svijetom.

Pruga Čapljina–Zelenika, duga 155 kilometara, izgrađena je za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i otvorena 1901. godine. Bila je to golema infrastrukturna investicija koja je zahtijevala izgradnju 46 tunela, preko 30 mostova i 85 stanica. Dolazak vlaka bio je centralni događaj dana, a pruga je selima donosila opskrbu, poštu i društveni život. Njen prestanak rada doveo je do naglog egzodusa, posebno mladih obitelji. Znakovit je podatak da je osnovnu školu u obližnjem Hrasnom, nakon gašenja pruge, u roku od godinu-dvije prestalo pohađati više od 500 učenika.

Najzanimljiviji detalj ove priče povezan je upravo s Hrasnom. U njegovoj blizini stoji Štangerova ćuprija, željezni most koji je projektirao Gustave Eiffel, svjetski poznati inženjer i tvorac čuvenog tornja u Parizu. Ovaj rijetki primjer njegova rada na ovim prostorima izgrađen je krajem 19. stoljeća za potrebe pruge Ćiro i do danas je ostao u izvanredno očuvanom stanju, stojeći kao nijemi svjedok prošlosti.

Bez ljudi i svakodnevnice, Dubravice nezaustavljivo propadaju. Kuće se ruše, a vegetacija preuzima prostor, brišući selo i iz vidokruga i iz kolektivnog sjećanja. Sudbina ovog mjesta simbolično je sažeta u činjenici da je, kako se navodi, praktički izumrlo onog dana kada je otišao posljednji vlak, ostavljajući za sobom samo most velikana arhitekture i prugu koja više ne škripi.