Djeca 70-ih odrasla su drukčije: 10 lekcija koje mlađe generacije danas teško uče
Pripadnici generacije X, oni koji su odrastali tijekom 1970-ih, često se opisuju kao “generacija s ključem oko vrata”, a to odrastanje usadilo im je neovisnost i snalažljivost, vještine koje se danas čine manje prisutnima kod mlađih generacija. Dok su im roditelji radili, bili su prepušteni sami sebi, brinući se o mlađoj braći i sestrama, rješavajući probleme i pronalazeći vlastitu zabavu. Iako je takvo djetinjstvo za mnoge značilo prerano preuzimanje odgovornosti, ono ih je oblikovalo u otpornije odrasle osobe, naučivši ih vrijednim životnim lekcijama, kako piše YourTango.
Jedna od ključnih lekcija bila je da dosada nije nužno loša. U vremenu bez stalne zabave i trenutnog zadovoljstva, dosada je poticala kreativnost, vještine rješavanja problema i emocionalnu regulaciju, što potvrđuju stručnjaci sa Sveučilišta Virginia. Za razliku od današnje prakse gdje se djeci odmah nudi zabava ili ekran, generacija 70-ih naučila je prihvatiti dosadu i samostalno se zaokupiti. Odsutnost roditelja koji bi rješavali svaki problem također ih je naučila samostalnosti; od njih se očekivalo da prvo sami pokušaju riješiti problem prije nego što zatraže pomoć, čime su postali izdržljiviji i autonomniji.
Prihvaćanje pogrešaka kao sastavnog dijela života bila je još jedna važna spoznaja. Učenje kako samostalno ispraviti grešku i preuzeti odgovornost za posljedice ključno je za razvoj emocionalno zrele i neovisne odrasle osobe. Također, naučili su da neće uvijek biti pohvaljeni za činjenje “pravih” stvari. Bilo da se radilo o kućanskim poslovima ili pisanju zadaće, od njih se očekivalo da budu samostalni, često bez naknade ili nagrade, što ih je oblikovalo u unutarnje motiviranije pojedince koji ne traže stalnu potvrdu za obavljanje osnovnih zadataka.
Pripadnici generacije X razvili su i snažnu otpornost i radnu etiku. Budući da roditelji nisu uvijek bili tu da rješavaju njihove probleme, naučili su se nositi s nelagodom kako bi izvršili svoje zadatke i obveze. Zbog toga su, bilo da je riječ o poslu, osobnim ciljevima ili odnosima, često posljednji koji će odustati kada stvari postanu teške. Ova generacija nije bježala ni od teških razgovora i sukoba, što se pokazalo ključnim za razvoj emocionalne regulacije i komunikacijskih vještina. Studija objavljena u časopisu Psychological Science čak je pokazala da sukobi poboljšavaju pismenost i kognitivne sposobnosti.
Odgovor “zato što ja tako kažem”, koji su često čuli od roditelja, naučio ih je da ne zahtijeva svaka situacija detaljno objašnjenje. Iako se takvi izravni odgovori danas često osporavaju u modernim odgojnim metodama, djecu su učili da prihvate posljedice, kontroliraju emocije i grade poštovanje prema odraslima, čime se sprječava stvaranje razmaženih odraslih osoba. Također su rano shvatili da život nije pravedan, što ih je učinilo otpornijima i poniznijima. Prema studiji iz časopisa PLOS One, djeca koja odrastu u razmažene odrasle osobe često imaju pretjeran osjećaj da sve zaslužuju, dok su pripadnici generacije X naučili prihvatiti životnu nepravednost i nastaviti dalje bez prebacivanja krivnje.
Vrijednost čekanja i strpljenja bila je još jedna bitna lekcija. Nisu dobivali nešto samo zato što su to poželjeli – morali su štedjeti, čekati svoj red i nositi se s nelagodom odgođene nagrade, što je jačalo samokontrolu i disciplinu. Konačno, samopouzdanje su učili iz prakse, a ne iz vanjskih pohvala. Učeni su da zadovoljstvo i samopoštovanje proizlaze iz osobne odgovornosti, neovisnosti, vježbe i upornosti, a ne iz toga kako ih drugi doživljavaju, kako navodi portal Vrisak.info.
