Maslac i margarin često se nalaze na stolu za doručak, no pitanje koji je od njih zdraviji nema jednostavan odgovor. Stručnjaci ističu da je kod oba namaza ključna umjerenost, a razlike u sastavu masnoća određuju njihove nutritivne prednosti i nedostatke.
Maslac, proizveden od kravljeg mlijeka, sadrži više od 80 posto masti, od čega oko dvije trećine čine zasićene masne kiseline. Unatoč dugogodišnjoj lošoj reputaciji zbog povezanosti s povišenjem LDL kolesterola, stručnjaci napominju da na razinu kolesterola utječu i genetika, način života i metabolizam. Dio zasićenih masnih kiselina u maslacu čine kratkolančane i srednjelančane masne kiseline, koje se razlikuju od štetnijih dugolančanih varijanti. Ipak, zbog visoke energetske vrijednosti, maslac bi trebalo konzumirati u malim količinama, a njegova je prednost što u pravilu sadrži manje dodataka poput vode, soli i beta-karotena.
Margarin se, s druge strane, proizvodi od biljnih ulja poput repičina, maslinova, lanena, sojina ili suncokretova ulja, a prema stručnjacima Njemačkog društva za prehranu i Stiftung Warentesta, često ima povoljniji sastav masnih kiselina od maslaca. Kvalitetni margarini mogu biti izvor omega-3 i omega-6 masnih kiselina, koje se povezuju s povoljnim učinkom na krvni tlak, zgrušavanje krvi i zdravlje srca. No, nisu svi margarini jednaki – oni s većim udjelom kokosova ili palmina ulja bogati su zasićenim mastima, zbog čega je pri kupnji ključno provjeriti deklaraciju i birati proizvode s manjim udjelom zasićenih masnih kiselina. Osobe s povišenim masnoćama u krvi trebale bi posebno paziti na udio višestruko nezasićenih masnih kiselina.
Pri odabiru margarina korisno je provjeriti udio zasićenih masnih kiselina u nutritivnoj tablici, koja su biljna ulja navedena u sastavu te sadrži li proizvod palmino ili kokosovo ulje. Margarini s većim udjelom hladno prešanih ulja, poput repičina, mogu sadržavati više omega-3 masnih kiselina od onih s rafiniranim uljima. Osim toga, margarin može sadržavati vodu, sol, sirutku, emulgatore, konzervanse i dodane sintetske vitamine, što ga čini manje prirodnim od maslaca.
Bez obzira na odabir, nutricionisti savjetuju da se oba namaza koriste štedljivo. Preporučena dnevna količina iznosi oko deset grama, odnosno približno jednu žlicu. Kalorijska vrijednost maslaca i punomasnog margarina slična je – oko 700 kilokalorija na 100 grama – dok polumasni margarini s više vode sadrže oko 400 kilokalorija. Oni koji žele smanjiti unos masnoća ili unijeti raznolikost u prehranu, umjesto maslaca i margarina povremeno mogu koristiti alternative poput svježeg sira, humusa, avokada ili pesta.
