Malo koje se duvanjsko mjesto može pohvaliti tolikim brojem svećenika i redovnica kao što je to prisojački zaselak Dučić, a neki od njih službu su obavljali i u misijama, u Africi, Ruandi… Zbog toga ga često zovu „Mali Vatikan“. Današnje papinsko imenovanje mons. Dražena Kutleše zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom dodatno daje snagu tome nazivu.

Piše: Zora Stanić/Tomislavcity

Rodno mjesto nadbiskupa Dražena je, dakle, selo Dučić s 30-ak kuća i tri prezimena: Kutleše i Šole, a svojevremeno je u njoj bila i jedna obitelj Šijić. Dok je Dražen ovdje provodio djetinjstvo selo je bilo puno svijeta, a i djece. Iz te brojnosti moglo je biti i duhovnih zvanja.

„DUH PUŠE GDJE HOĆE I KAMO HOĆE.”

– Računajući s nadbiskupom Draženom, Dučić ima 7 živih svećenika – redovnika, a u njemu je rođen i pokojni misionar fra Ante Kutleša. Ima i jednoga đakona koji više nije aktivan u službi. Osim navedenoga broja svećenika iz sela je i 11 časnih sestara i sve su žive, upoznaje nas don Ante Kutleša, bivši ravnatelj hrvatske inozemne pastve i nadbiskupov prvi susjed.

– Ovoliki broj duhovnih zvanja iz 30-tak kuća jest za pohvalu. Neka susjedna sela bila su i ljubomorna, iako mi to nismo isticali. Osjećali smo se vjernicima, članovima svoje župe i svoga naroda. Naravno, Božji putevi su nama ne dokučivi: “Duh puše gdje hoće i kamo hoće.”  Ovo jest velika vijest. Nekima će biti iznenađenje, ali imajući u vidu tiskovna izvješća proteklih godina i nije. Kojim kanalima su „izvjestitelji“ dolazili do sličnih informacija, to je njima znano. Najiskrenije želim čestitati nadbiskupu Draženu na imenovanju za veliku Nadbiskupiju. Još je zanimljivije, on iz maloga mjesta Tomislavgrada, župa Prisoje, iz zaseoka Dučić. Naravno, čestitam i njegovim roditeljima.

Danas s ponosom možemo istaći da je Božja providnost prepoznala „dobrog i valjanog slugu” Dražena i imenovala ga za pastira ugledne Zagrebačke nadbiskupije. Oni koji poznaju Dražena neće se ni iznenaditi. Meni je poznat iz djetinjstva, mirne i vesele, ali ozbiljne naravi. Kroz studij je to sve usavršavao i tiho slijedio pa i zasluženo zadobio povjerenje preuzeti pastirski štap Porečko-pulske biskupije, Splitsko-makarske nadbiskupije, i evo Zagrebačke nadbiskupije. Velika je i odgovorna služba pred narodom izvršavati zadaću koju mu je Bog namijenio. Mi molimo za njegov blagoslov i Dražena preporučujemo u molitvama, dodaje don Ante.

Draženove roditelje, oca Krešu i majku Danicu zatičemo u obiteljskome domu.

BOG ZOVE

– Kad mi je Dražen na Dražici (njiva, op.a) rekao da će poći u sjemenište, okrenulo se oko mene. Ne mogu reć’ da sam molila Boga da pođe u svećenike. Imam još samo jednoga sina Grgu, ali Bog je onaj koji zove. Tadašnjem župniku don Jakovu Bagariću kazala sam za te moje osjećaje, a on mi na to reče: Dražen će uvijek biti tvoj, a Grgo svoje žene. I stvarno, nema dana da Dražen ne nazove kući. Mogu reći da se nikada ni na što nije potužio, ni u sjemeništu, ni u bogosloviji niti ikada poslije. Kad je bilo njegovo đakonsko ređenje tek tada sam u srcu istinski prihvatila njegov poziv i tada sam zbog njega bila najsretnija, iskreno će mama Danica.

Zahvaljujemo im na susretljivosti i molimo ih za zajedničku fotografiju, odmah ispod slike s likom njihovoga sina. Rad je to opet naše Prisojanke po majci, Jelene Azinović, koja im je ovo djelo darovala u prigodi kad je njihov sin Dražen postao biskup.

KRIST, KRUNICA I KNJIGA

Prisojački vjeroučitelj Branko Kutleša kaže da je s Draženom zajedno bio u sjemeništu Ruđera Boškovića u Dubrovniku, a jedno vrijeme i u bogosloviji na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu.

– Dražen je uvijek bio odličan učenik, vrlo odgovoran prema svojim obvezama, iznimno staložen, ali volio se i šaliti. Najbolje ga opisuju tri riječi: Krist, krunica i knjiga. Takvim svojim stavom i odgovornošću prema studiju bio je uzor nama kolegama bogoslovima. Vjerujem da takvo mišljenje o Draženu dijele svi oni koji ga poznaju, dodaje Branko.

Nadbiskupovoga susjeda Jerku Kutlešu dočekujemo u obiteljskoj kući. Upravo je stigao s posla.

– Zvao je stričević Ivan Kutleša iz Chicaga. Rekao je da Kreši i Krešinici prenesemo najiskrenije čestitke. Veliki je ovo dan za sve nas, govori Jerko roditeljima Nediljki i Miji koji nastavljaju prepričavati glavnu vijest koja se jutros proširila duvanjskim krajem.

Zvao je i Mile (Nediljkin brat, op.a.) iz Dugoga Sela, nadomeće Nediljka. Kaže: „Neka svim Duvnjacima ovo bude na ponos.“

Svečanim zvonjenjem svih crkvenih zvona na crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Prisoju očitovana je današnja radost, zahvalnost i ponos župljana, kako nam je već rekao mjesni župnik don Ivan Bebek.

A čestitke mons. Draženu stižu sa svih strana. Pridružujemo im se i mi.

Mons. Dražene, u Gospodina se i dalje uzdajte, neka Vas prate i zagovor prisojačke Gospe i Majke Božje od Kamenitih vrata!

e-hercegovina.com