Informatičar i poljoprivrednik Silvester Bašić bio je dijete u vrijeme kada je njegova Škabrnja stradala. Danas, 31 godinu poslije, vodi se onim što su ga majka i otac naučili. Ne zaboraviti, ali nikada ne mrziti, i ono najvažnije – uvijek gledati u budućnost, piše hrt.hr.

Silvester ovo zove svojim malim rajem, a čupanje trave omiljena mu je aktivnost.

– Sve rukama, to mi je gušt, rukama u zemlji da osjetim. Onda znam što radim, govori Silvestar Bašić, Škabrnja.

Rad na zemlji izvrsna je protuteža njegovu poslu informatičara.

– Tamo sam u uredu većinu vremena, telefonski razgovori. Jako ih puno ima s klijentima koji imaju razne informatičke probleme dok ovdje dođem i suočim se sa svojim problemima i ovdje mi je lakše odgovarati na ta pitanja. kaže Bašić.

U obiteljskom plasteniku s majkom i ocem uzgaja organsko povrće. Vratio se tako plodnoj zemlji na kojoj je živio do desete godine. Imao je 11 kad je Škabrnja pala.

– I dobro se sjećam jer dan ranije je meni rođendan. Taj dan…malo je čudno bilo, nismo bili skupa svi. Stari je bio u Škabrnji, mi smo bili u Preku, prisjeća se Bašić.

O onomu što se dogodilo zna iz očevih priča, no otac, kaže nam Silvester, ne voli mnogo razgovarati o tim danima. Sve je zapisao u dnevnik koji je braneći domovinu vodio ’95.

– Imam tu sreću da je malo mojih poginulo na taj dan. Nije nitko, a kasnije tijekom rata par rođaka je poginulo. Dođe teško kad se sjetim njih. Vraćati se non stop na te stvari po meni nema smisla previše. Sjećati se da, ne zaboraviti sve te ljude koji su tu poginuli, ali život ide dalje, poručuje Bašić.

Živeći najbolje što znamo u sadašnjosti, kaže nam Silvester, najbolji je način da kažemo hvala prošlosti.

e-hercegovina.com