Istraživanje UNICEF-a: Djeca imaju dojam da ih odrasli ne shvaćaju ozbiljno

UNICEF-ova studija, u kojoj je sudjelovalo gotovo 1800 osoba, među kojima više od 200 djece, pokazala je da je Hrvatska znatno napredovala kada je riječ o pravima djece. No upozoreno je da bi trebalo još poraditi na uključivanju djece u donošenje odluka koje utječu na njihov život, piše hrt.hr.

Ovi učenici jako dobro znaju koja su njihova prava.

– Dječja prava su pravo na mišljenje, pravo na sreću, pravo na obrazovanje, kaže Nola, učenica iz Zagreba.

– Pravo na izbor, pravo na odluku, zdravstvenu skrb, isto da nismo sami, pravo na pomoć, dodaje Matej.

Iako je Hrvatska posljednjih godina napredovala vezano za dječja prava, stručnjaci ističu: nužno je još više raditi na uključivanju djece u odluke koje ih se tiču.

– Na uvažavanju, na aktivnoj i smislenoj participaciji, na slušanju djece sa poštovanjem, na slušanje i one djece koja šute i to nam nekad može biti poruka, rekla je Maja Gabelica Šupljika, zamjenica pravobraniteljice za djecu.

Pogotovo kada je riječ o ranjivim skupinama djece i mladih.

– Jako je važno čuti glas mladih u svim pitanjima koja ih se tiču jer jedino oni mogu pružiti perspektivu iz najjednostavnijeg kuta gledanja, ističe Renato Brašnić, student, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb.

 A da djeca imaju dojam da ih odrasli često ne čuju – pokazuju i rezultati Unicefove Studije o temi – Koliko su djeca iz ranjivih skupina uključena u donošenje odluka koje utječu na njihov život.

– Pokazalo se to da sudjeluju deklarativno, da dijete može individualno sudjelovat, ali kolektivna participacija i vidljivost djece kao grupe je zapravo manja, rekla je Ivana Borić, suautorica studije.

Djeca imaju dojam da ih odrasli ne shvaćaju ozbiljno i ne doživljavaju važnima, dok odrasli imaju pozitivan stav o poštivanju dječjih prava, no mnogi i dalje ne doživljavaju ta prava kao nešto što im se ne može uskratiti, pokazuju rezultati studije koju je danas predstavio UNICEF. 


– Sva djeca imaju pravo da ih se čuje i da utječu na pitanja koja utječu na njih, ali ipak, prema studiji, ranjiva djeca suočavaju se s mnogo više ograničenja. Njihovo pravo na participaciju često se doživljava kao čin dobrote ili milosrđa, a ne kao obveza koju trebamo poštovati ulaganjem vremena i resursa, rekla je predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku Regina Castillo.

Studija o tome koliko su djeca iz ranjivih skupina uključena u donošenje odluka obuhvatila je djecu romske nacionalne manjine, onu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, s teškoćama u razvoju, djecu u zdravstvenom sustavu, u sustavu pravosuđa, izbjeglice i tražitelje azila te djecu koja žive u siromaštvu i iz izoliranih područja. Sudjelovala su 1774 ispitanika, među kojima 232 djece i 1542 odraslih.

Castillo je istaknula da sudjelovanje nije samo ljudsko pravo prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta nego je i ključno sredstvo za ostvarivanje bilo kojeg drugog prava – na zdravlje, obrazovanje, obiteljski život i zaštitu.

– Djeca su u istraživanju navela da žele imati priliku utjecati na aktivnosti, odluke i ishode koje utječu na njihove živote i živote njihovih zajednica, ne žele biti ukras, već žele da ih se čuje i shvati ozbiljno, navela je Castillo.

O dječjim pravima ne govori se dovoljno

 Studija je pokazala da sve ranjive skupine nisu u jednakom položaju pa su solidarnost i empatija snažnije prema djeci s teškoćama u razvoju nego prema djeci tražitelja azila ili migranata, djeci romske nacionalne manjine ili djeci s problemima u ponašanju, dodala je.

Državna tajnica u Ministarstvu rada Marija Pletikosa istaknula je da uloga odraslih ne smije biti samo pružanje zaštite, već poticanje djece na samostalnost i odgovornost. Istaknula je da su u Hrvatskoj napravljeni pomaci u sferi dječje participacije navodeći da je u niz zakona uvršteno pravo djeteta da bude saslušano te su uspostavljena dječja gradska i općinska vijeća kao primjeri dobrih praksi.

Rezultati studije pokazali su i kako najviše građana smatra da su prava djece osrednje zadovoljena, a prava djece iz ranjivih skupina u mnogo manjoj mjeri nego prava djece općenito.

Ipak, mnogi i dalje ne doživljavaju dječja prava kao nešto što pripada svakom djetetu i što mu se ne može uskratiti ili uvjetovati, već prava promatraju uvjetno: djeci se prava mogu priznati ako se ponašaju pristojno, u skladu s očekivanjima odraslih i uz prihvaćanje obveza i dužnosti, dok neki smatraju da su djeca iz ranjivih skupina manje sposobna za participaciju od ostale djece.

Djeca i odrasli navode da se o dječjim pravima ne govori dovoljno, posebno u općoj javnosti i u sustavu obrazovanja.

Iz istraživanja su proizašle i preporuke, pa se akademskoj zajednici predlaže da se založi da se ove teme ugrade u studijske programe i da se potiče istraživanje ovih tema. Stručnjake se potiče na dodatnu edukaciju, a donositelje odluka da osiguraju temeljne uvjete za svu djecu, nultu toleranciju prema kršenju dječjih prava i da izravno komuniciraju s djecom.

Više pogledajte u prilogu Irene Košar:

e-hercegovina.com

O čemu se priča na BiH i Croatia subredditima

O čemu se priča na Balkanskim subredditima?