Pred BiH je nakon što dobije kandidatski status mnogo posla, a EU ovom odlukom potvrđuje značajno dostignuće u politici proširenja i šalje jasan signal da je uz BiH.

Da bi neka zemlja postala članica Europske unije treba ispuniti set kriterija koji su dogovoreni na sastanku europskih lidera u Kopenhagenu 1993. godine i uključuju političke, ekonomske i pravne zahtjeve.

Da bi se pridružila EU, zemlja mora imati stabilnu demokraciju koja poštuje ljudska prava i vladavinu zakona, funkcionalnu tržišnu ekonomiju i sposobnost preuzeti obveze iz članstva, uključujući pridržavanje političkih, ekonomskih i pravni okvira EU.

Jedan od ključnih političkih kriterija za članstvo u EU je postojanje stabilnih institucija koje jamče demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava, poštovanje i zaštitu manjina. Država mora imati stabilnu demokratsku vlast koja je odgovorna svojim građanima i koja omogućava miran prijenos vlasti. Također mora imati pravni okvir koji jamči neovisnost pravosuđa i zaštitu osnovnih prava.

Ekonomski kriteriji za članstvo u EU uključuju postojanje funkcionalne tržišne ekonomije i sposobnost suočavanja s konkurencijom i tržišnim silama unutar EU. Država također mora imati sposobnost preuzeti obveze iz članstva, uključujući pridržavanje ekonomske i monetarne politike EU.

Konačno, država mora biti u stanju implementirati acquis communautaire, što su regulative EU kojeg se moraju pridržavati sve države članice. Ovo uključuje politike EU o trgovini, poljoprivredi i regionalnom razvoju, kao i njena pravila o slobodnom kretanju ljudi, roba, usluga i kapitala.

Općenito, kriteriji iz Kopenhagena osmišljeni su tako da osiguraju da nove članice EU budu u mogućnosti u potpunosti sudjelovati i doprinositi funkcioniranju Europske unije.

Posljednje države koje su dobile kandidatski status su Ukrajina i Moldavija, čiji su zahtjevi odobreni u lipnju, dok je Gruziji odbijen zahtjev.

Osnovana 1957. godine, EU je prvobitno uspostavljena s ciljem unapređenja ekonomske suradnje i smanjenja tenzija među europskim zemljama. Kako je vrijeme prolazilo, organizacija je proširila svoj opseg na pitanja kao što su trgovina, zaštita okoliša i ljudska prava.

U 1980-im i 1990-im, EU se počela fokusirati na proces proširenja, pozdravljajući nove članice iz središnje i istočne Europe. Ova ekspanzija je viđena kao način promocije stabilnosti i demokracije u regiji, kao i jačanje same EU.

Prvi val proširenja dogodio se 1995. godine, kada su Austrija, Finska i Švedska pristupile EU. Nakon toga je uslijedilo pristupanje osam zemalja središnje i istočne Europe 2004. godine, zatim dvije zemlje 2007. i još jedne zemlje 2013.

U 2004. godini u Europsku uniju primljeno je osam zemalja: Cipar, Češka, Estonija, Mađarska, Letonija, Litvanija, Malta i Slovačka.

Europska komisija je 2002. godine preporučila da ovih osam zemalja dobije članstvo u EU, a službeno su primljene u organizaciju 2004. godine.

Ovo je označilo prvo veliko proširenje EU od njenog osnivanja i viđeno je kao pozitivan razvoj kako za nove članice tako i za EU u cjelini. To je pružilo nove mogućnosti za ekonomsku suradnju i političku stabilnost u regiji, kao i izazove za EU u pogledu donošenja odluka i upravljanja proračunom.

Naredno proširenje EU dogodilo se 2007. godine kada su primljene Bugarska i Rumunjska. Obje zemlje su podnijele zahtjev za članstvo u EU 1995. godine, a pregovori o njihovom pristupanju započeli su 2000. godine. Ovi pregovori su pokrivali širok spektar tema, uključujući političke, ekonomske i pravne reforme, kao i pitanja koja se odnose na vladavinu prava i ljudska prava.

Europska komisija je 2006. godine preporučila da se Bugarskoj i Rumunjskoj odobri članstvo u EU, a zemlje su službeno primljene u Uniju 2007. godine.

Ovo je označilo prvo proširenje EU od 2004. godine i pružilo nove mogućnosti za ekonomsku suradnju i političku stabilnost u regiji, ali i izazove za EU u pogledu donošenja odluka i upravljanja proračunom.

Nakon toga, posljednje proširenje Europske unije dogodilo se 2013. godine kada je Hrvatska postala 28. članica EU, što je označilo prvo proširenje od 2007. godine.

Hrvatska je postala članica Europske unije 1. srpnja 2013. godine, nakon dugog i složenog procesa pregovora.

Zemlja je prvi put podnijela zahtjev za članstvo u EU 2003. godine, a pregovore o njenom pristupanju započela je 2005. Ovi pregovori su pokrivali širok spektar tema, uključujući političke, ekonomske i pravne reforme, kao i pitanja koja se odnose na vladavinu prava i ljudska prava.

Europska komisija je 2011. preporučila da se Hrvatskoj odobri članstvo u EU, a zemlja je službeno primljena 2013. godine.

Zbog procesa proširenja na istočnu i jugoistočnu Europu, EU se suočila s kritikama koje su se posebno odnosile na rješavanje pitanja poput korupcije i kršenja ljudskih prava u nekim od svojih novijih članica.

U godinama koje su prethodile pristupanju Bugarske EU, postojala je zabrinutost u vezi sa stanjem pravosudnog sustava u zemlji, kao i rasprostranjenošću organiziranog kriminala i korupcije.

Još jedna zabrinutost u vezi sa članstvom Bugarske je utjecaj na proračun EU i proces donošenja odluka. Bugarska je bila jedna od najsiromašnijih članica EU i dobila je značajnu financijsku pomoć od Europske unije. To je dovelo do zabrinutosti u pogledu održivosti proračuna EU i pravednosti procesa donošenja odluka.

Neki od glavnih kritičara članstva Bugarske u EU uključuju organizacije za ljudska prava, političke lidere i medije.

Mediji su također igrali ulogu u kritiziranju odluke EU da prihvati Bugarsku u članstvo. Mnogi su izvještavali o pitanjima korupcije i kršenja ljudskih prava u zemlji i doveli u pitanje razboritost odluke da joj se odobri članstvo u EU bez da se riješe postojeći problemi.

Na isti način je kritizirano pristupanje Rumunjske s obzirom da je ta zemlja imala slične probleme kao Bugarska.

Što se tiče BiH, očekuje se da danas na summitu u Bruxellesu šefovi država i vlada zemalja članica Europske unije dodijele BiH status zemlje kandidata za punopravno članstvo u EU.

Kako je ranije izjavio europski povjerenik za proširenje Oliver Varhelyi, na ovaj način EU ispunjava ono što je njen dio posla, ali je sada na BiH da pokaže spremnost za ispunjavanje potrebnih kriterija.

Potrebno je da BiH ostvari napredak u osam ključnih oblasti kako bi se održao kandidatski status te provede 14 ključnih prioriteta koje Europska komisija stavila pred BiH kako bi početak pregovora o članstvu ostao nepromijenjen. Vladavina prava, borba protiv korupcije i pravosudne reforme ostaju ključni prioriteti.

e-hercegovina.com